[SUSRETI] Eda Mihovilić – rođena za likovnu kreativnost

– Mnogi umjetnici vode evidenciju o broju prodanih slika, ali ja ne. Prodala sam dosta slika i raznih drugih dekorativnih radova i unikatnih torbi, ali broj ne znam, priznaje.

Svoje „prste“ u adventskoj čaroliji opatijskog parka ima i Eda Mihovilić, likovna umjetnica, Opatijka s adresom u Poljanama, koju je Turistička zajednica pozvala na sudjelovanje u ovom projektu. „Dame u parku“, šarmantne skulpture od biljnog materijala, rezultat su rada Ede i njene kolegice Azre Čengić, koje su u suradnji s djelatnicima Parkova „obukle“ dame u stilu prošlih vremena.

To je samo posljednji od niza ovogodišnjih Edinih angažmana, nakon što se ovog ljeta na samostalnoj izložbi slika u Galeriji Juraj Klović u Rijeci predstavila s tridesetak radova u kombiniranoj tehnici pod naslovom „Skica za opatijski portret“. Sudjelovala je zatim i na „Mošćeničkom pinelu“, likovnoj koloniji u Mošćenicama, gdje su joj susreti s talijanskim kolegama otvorili vrata za gostovanje na likovnoj manifestaciji u Perugii, odakle se vratila puna lijepih dojmova.

– Vodim aktivan život, ne priznajem da se u mirovini mora mirovati. Stalno nešto radim, smatram da i u likovnom stvaralaštvu mora postojati kontinuitet u radu, jer se samo kroz rad dolazi do novih rezultata. Uglavnom slikam rano ujutro, dok drugi još spavaju, radim brzo i najčešće koristim materijale koji se brzo suše kako bi sve što prije bilo završeno. Radim i razne dekorativne predmete, unikatne ženske torbe od kože, instalacije za koje ponekad nađem inspiraciju i u nekim predmetima koje nađem na otpadu. Na mojim slikama prevladavaju opatijski motivi, moj je rodni grad neiscrpno vrelo inspiracija – fasade, jugo, palme, barke, more, lungomare, jedrilice... Opatija je nešto što volim živjeti..., kaže nam Eda koja svoju vitalnost u 73. godini života potvrđuje i čestim sudjelovanjem i predstavljanjem na brojnim likovnim manifestacijama i sajmovima u cijeloj regiji, gdje joj je, naglašava, posebno važno druženje i prijateljevanje s kolegama, ali je veseli i kada su njeni radovi zapaženi i nagrađivani.

„Dame u parku“ već četvrtu godinu „oblači“ i Eda Mihovilić

– U svakoj životnoj dobi ima novih izazova, a ja im se veselim, naglašava.

Rođena Opatijka, Eda Mihovilić je po završetku opatijske osnovne škole i gimnazije studirala likovnu umjetnost na Pedagoškoj akademiji u Rijeci, a onda je tridesetak godina radila kao aranžer-dekorater u Trgovačkom poduzeću Opatija.

– Zanimljivo je da u tom razdoblju nisam slikala jer je posao, koji sam radila zajedno s Azrom, bio jako kreativan i imale smo totalnu slobodu za likovno izražavanje. Naši su izlozi bili uvijek dekorirani u skladu s događajima i manifestacijama u gradu ili s blagdanima, bili su zanimljivi i privlačili su pažnju. Sada je neko novo vrijeme, ne kažem ni bolje ni lošije, samo drugačije, pa su izlozi prekriveni s natpisima „popusti“, a o estetici se manje vodi računa, govori Eda koja izražavanje svojih stavova gotovo uvijek završava pitanjem: „Slažeš li se?“.

Smatra da u svijetu rada treba ostati što duže, pa i na tržištu prezentirati svoja djela i prodati ono što nađe kupca.

– Mnogi umjetnici vode evidenciju o broju prodanih slika, ali ja ne. Prodala sam dosta slika i raznih drugih dekorativnih radova i unikatnih torbi, ali broj ne znam, priznaje.

Svoj talent za likovnost otkrila je rano, već u osnovnoj školi kad joj je likovni najprije predavao prof. Balabanić koji joj je kasnije bio i šef katedre na Pedagoškoj akademiji, a zatim Branka Marčeta koja je ojačala njenu strast za likovni. Odlaskom u ranu mirovinu s 54 godine, Eda se vratila „platnu i kistu“ i njima nastavila izražavati svoju razigranu kreativnost.

– Valjda sam rođena da se bavim ovim čime se bavim, ne vidim alternativu. Moj cijeli stan u obiteljskoj kući u Poljanama liči na atelje, prilagođen je meni i u njemu se dobro osjećam. Moja kći Zora najbolji mi je kritičar i rado prihvaćam njene primjedbe. Danas ima jako malo likovnih kritičara i uglavnom se pišu pozitivni osvrti na izložene radove, pa mi dobro dođu kritičke opaske moje kćeri. Devetogodišnja unuka Lara pokazuje interes za likovno izražavanje, ali nema nikakve potrebe da posluša nonine savjete, pa se ne guram, priča nam Eda koja uvijek kritički promatra svijet oko sebe i smeta je kada se ne poštuju osnovni kriteriji u likovnom stvaralaštvu. Pitamo je kako gleda na adventsku dekoraciju gradova.

– Blagdanska dekoracija bez malo kiča ne bi bila blagdanska. U tim se prilikama očekuje blještavilo, čak i ako je ono pretjerano. S lampicama ili bez njih meni je Opatija uvijek isto lijepa, najljepša, odgovorila je pomalo diplomatski.

Piše: Mirjana Rončević
Snimio: David Kurti