LIKOVI IZ BAJKI (1) Malik Tintilinić – Mali Primorac po kojem su nazvane najšarenije stepenice u Rijeci
Na našem se području Primorja Malik prikazivao kao dobar, ali vragolasti dječak koji nikada nema mira. Na otoku Cresu se nekada smatrao isključivo dobrim bićem koje se ukazivalo jedino kada ga je čovjek pozvao u pomoć, a živio je samo na području gdje ima puno soli – uz more.
Rijeka – Malik Tintilinić jedan je od najpoznatijih likova iz bajki, a takvim ga je stvorila Ivana Brlić Mažuranić u „Šumi Striborovoj“. Međutim, malik postoji još iz doba usmene predaje, kada se nisu zapisivale, već su se samo pričale priče. On je mitološko biće, nestašan patuljak koji voli strašiti ljude, ali koji ih neće napasti. Tintilinić je simbol za dobro novčano stanje, a na istarskom području nekada su ljudi vjerovali da će imati dobar ulov ribe onaj tko mu ukrade njegovu crvenu kapicu. Ta je kapica i njegov zaštitni znak.
Stube Malika Tintilinića
Na našem se području Primorja Malik prikazivao kao dobar, ali vragolasti dječak koji nikada nema mira. Na otoku Cresu se nekada smatrao isključivo dobrim bićem koje se ukazivalo jedino kada ga je čovjek pozvao u pomoć, a živio je samo na području gdje ima puno soli – uz more.
Ivana Brlić Mažuranić je čula za mitološko biće – malika boraveći na Pećinama, kada je dolazila u posjet svojoj najstarijoj kćeri Nadi Brlić Ružić koja je bila udana za Viktora Ružića, riječkog pravnika. Tako je Ivana šetala riječkim pećinama i smišljala kako će Malika uvrstiti u svoju novu bajku. „Šuma Striborova“ prvi je put objavljena 1917. godine, a od tada je Malik Tintilinić ime koje zna i voli skoro svako dijete. U njenoj je knjizi Malik vođa Domaćih, patuljaka koji su iskakali iz upaljene peći smijući se i vrišteći. Opisani su kao vesela i razigrana stvorenja koja su uvijek spremna učiniti dobra djela, a Malik je najmanji i najmlađi od njih. Bez obzira na to, on je njihov vođa, pametan, snalažljiv i okretan.
Upravo je zbog Ivane Brlić Mažuranić lani došlo i do Stuba Malika Tintilinića, koje su najšarenije riječke stepenice zahvaljujući Osnovnoj školi Pećine. Odlučili su spojiti saznanje da je Ivana boravila na Pećinama, sa saznanjem o mitološkom biću iz naših krajeva – maliku koji je zahvaljujući „Šumi Striborovoj“ postao Malik Tintilinić. I tako su stepenice ukrasile područje oko osnovne škole. Ako ih još niste vidjeli, uhvatite roditelje za ruke i odvedite ih u šetnju šumom Striborovom.
Iz bajke „Šuma Striborova“ Ivane Brlić-Mažuranić:
Cikću, vrište, guraju se i krevelje. Sol prosuše, kvas proliše, brašno rastepoše — sve od velike radosti. Vatra na ognjištu plamsa i sjaji, pucka i grije; a baka gleda i gleda. Nije joj žao ni soli ni kvasca, nego se raduje veselju, što joj ga Bog šalje na utjehu.
Čini se baki, da se pomladila — nasmije se kao grlica, poskoči kao curica, hvata se u kolo sa Domaćima pa zaigra. Ali joj ipak ostalo još čemera u srcu, a to bijaše tako teško, te kolo odmah stade.
— Božja braćo, — reče onda baka Domaćima, — biste li vi meni znali pomoći, da ugledam jezik svoje snahe, pa da kažem momu sinu, što sam na svoje oči vidjela, možda se opameti?!
Baka stane pripovijedati Domaćima sve, kako je bilo. Domaći posjedali uokolo po rubu ognjišta, nožice ovjesili niz ognjište, nanizali se kao čičak do čička i slušaju baku; pa sve klimaju glavama od čuda. Kako klimaju glavama, onako im se žare crvene kapice: mislio bi tko, ono sama vatra na ognjištu plaminja.
Kad je baka svršila pripovijedanje, viknu jedan od Domaćih, po imenu Malik Tintilinić:
— Ja ću ti pomoći! Idem u sunčanu zemlju i donijet ću ti svračjih jaja. Podmetnut ćemo ih pod kokoš, pa kad se izlegu svračići, prevarit će se snaha: polakomit će se kao svaka šumska guja za svračićima i isplazit će jezik.
Svi Domaći ciknuše od radosti, što se Malik Tintilinić tako dobro dosjetio.
