MORSKI TRAMVAJ : PARK NA DELTI, OD 1953. GODINE

Čitajući to, danas znamo koja je projekcija Delte prevladala. Ona s polazištem koje se temelji na lažnoj dilemi „razvoj ili ugodan život“, „ekonomija ili kultura“, „gospodarstvo ili očuvanje baštine“  i slično. Lažnoj zato što u pametnim glavama jedno ne isključuje drugo. Treba nam ugodan život utemeljen na održivom razvoju, očuvana baština u funkciji nove vrijednosti, kultura koja je poticaj ekonomiji i obrnuto.

Kako urediti Deltu? To teritorijalno srce Rijeke, što je jasno i bez obuhvaćanja grada pogledom s Trsatske gradine? S nje se, istina, dodatno vidi kako je riječ o trokutu što se ugnijezdio točno usred grada, razdvajajući ili spajajući njegov istočni i zapadni dio. Prijedlozi uređenja Delte i reakcije što ih potiču nisu od jučer, što znamo. No, uz misli o prijedlozima uređenja toga dijela grada u kontekstu aktualne EPK priče dobro je podsjetiti kako priča o uređenju Delte traje ništa manje nego – 66 godina.

Brzina u rješavanju urbanističkih upitnika očito nam nije pretjerana vrlina. Sva sreća da živimo u razmjerno neveliku gradu, strah me i pomisliti što bi bilo da smo u kakvu megalopolisu. Rješavanjem Delte bavili su se naši djedovi, potom očevi, a mi sada nastavimo njihov posao… OK, što su to i kada vrli prethodnici naši petljali s Deltom, nadajući se da će nam ostaviti drukčije, ljepše srce grada?

Priča o novoj, drukčijoj Delti ima korijene još u 1947. godini, kada je gradska vlast odlučila staviti na stol, kazano tadašnjim rječnikom, regulacijski plan izgradnje Rijeke. Prema njemu, drvna skladišta na Delti i Brajdici preselila bi se na zapadne dijelove lučkog područja, a bude li trebalo, za istu namjenu moći će dodatno poslužiti tereni u Martinšćici i na Žurkovu. Što će biti na Delti i Brajdici? Novom izgradnjom one bi se pretvorile u administrativnu četvrt.

Plan nije ostvaren. Ipak, Delta i susjedna područja nisu prestajala kopkati nadležne i širu gradsku javnost. Priča se kotrljala dalje, a danas, kada nam se najavljuje konačno rješenje, koje uključuje prenamjenu dijela Delte u gradski park (hvale vrijedna namjera, s obzirom na zastupljenost zelenih površina u gradskom tkivu), zanimljivo je znati kada se i kako rodila zamisao o Delti kao parku.

Nije stigla iz službenih ureda, nego − iz poštanskog sandučića. Za sve je krivo pismo jednog čitatelja Riječkom listu, kako se Novi list u to doba nazivao, a pojavilo se na njegovim stranicama 18. rujna 1953. godine. Pismo je objavljeno pod nazivom Delta – budući park, s potpisom čitatelja Stjepana Jakšića. „Zapazio sam unatrag nekog vremena“, kaže Jakšić, “ nastojanje oko pripremanja i dovršenja plana za uređenje Rijeke kao važnog turističkog centra i kao grada čije stanovništvo u ogromnoj većini sačinjavaju radnici, kojima je potrebno omogućiti da u samom gradu imaju mjesto gdje će moći ugodno i po zdravlje korisno provoditi svoje slobodno vrijeme osobito u ljetnoj sezoni, koja traje prilično dugo…”. “ I pismo je malo duže, pa ćemo preskočiti ostatak formulacija i usmjeriti se onomu što je u njemu najznačajnije. Jakšić predlaže izgradnju parkovne površine, a uz nju sportsko igralište (hvala svevišnjem, ne nogometno!), sportske bazene, jedriličarske objekte i kupalište. Sve bi se to moglo urediti na Delti i dijelom Brajdici, točnije obalom od tadašnjega gradskog kupališta, pa pored sušačke željezničke postaje do tunela. Ima on i pretpostavku za to: preusmjeriti tijek Rječine iznova u Mrtvi kanal, čime bi se on pročistio od kanalizacijskog, klaoničkog i ostalog otpada, koji je tadašnju šetnju uz Mrtvi kanal činio odbojnom, vizualno i mirisno. Tako zbori vizionarski Jakšić.

No, ni profesionalci nisu mirovali. Usporedno s takvim inicijativama, gradski Urbanistički institut je već potkraj rujna iste godine završio svoj prijedlog uređenja toga dijela grada, prema zamisli Zdenka Sile i Zdenka Kolacija. Vrh Delte u tom bi viđenju bio uređen postavljanjem spomenika palim borcima. Na prostoru bliže mostu podigao bi se akvarij, iza njega bio bi izložbeni paviljon. Izgradnju akvarija poticao je Oceanografski institut, a izgradnju paviljona Trgovinska komora, predviđajući na toj lokaciji organiziranje gospodarskih sajmova. Uslijedila je rasprava Savjeta za građevinarstvo i komunalne poslove, nakon čega je svoje trebao reći Narodni odbor grada i ostali, uključujući investitore.

Današnji zaključak? Vrh Delte doista je ubrzo potom dobio monument, nazvan Spomenik oslobođenja (s tom sastavnicom priče nije u praksi moglo biti odlaganja, iz političkih razloga koje je suvišno objašnjavati), pa se može ustvrditi kako je projekt uređenja Delte o kojemu danas raspravljamo zapravo već dijelom realiziran, i to početkom 50-ih. Ovo što nam je sada na stolu zapravo je pitanje rješavanja drugog dijela projekta, koji se otegnuo preko svake mjere.

Zašto se i taj dio priče nije krenulo rješavati zajedno s prvim, pa o Delti danas više ne bismo ni raspravljali? Tajna je u članku Još nekoliko riječi o budućnosti Delte u Riječkom listu od 27. rujna 1953. godine. U njemu se o inicijativi poput Jakšićeve daje negativno mišljenje. U članku se kaže kako su Delta i Brajdica izgrađeni specijalno za skladištenje drvne građe, čemu su  podređeni svi uređaji na tim lokacijama, željeznički kolosijeci i ostalo. Pored toga, velik broj ljudi živi od pretovara drva, u gradu i šire, s obzirom da je on dio robnog izvoza Hrvatske, Slovenije, BiH, dijelom i Srbije. Rijeka prema tom viđenju nije turistički, nego lučki grad, zbog čega operativnu obalu treba širiti, a ne smanjivati,  sve da bi se povećao lučki promet. Zaključno, luci pripadaju gradsko središte i obala, sportski objekti mogu se koncentrirati u Martinšćici, dok je kupalištima najbolje biti izvan grada, u Opatiji i Kostreni.

Čitajući to, danas znamo koja je projekcija Delte prevladala. Ona s polazištem koje se temelji na lažnoj dilemi „razvoj ili ugodan život“, „ekonomija ili kultura“, „gospodarstvo ili očuvanje baštine“  i slično. Lažnoj zato što u pametnim glavama jedno ne isključuje drugo. Treba nam ugodan život utemeljen na održivom razvoju, očuvana baština u funkciji nove vrijednosti, kultura koja je poticaj ekonomiji i obrnuto. Pa zašto se onda u nekim krugovima toliko inzistira na pogrešnom viđenju stvari? Kako je bilo u pedesetim godinama, ne ulazim, ali danas, u doba terora golog profita, koji razora sve oko sebe u ime što punijih džepova pojedinaca (privatno je svetinja!), svako ulaganje u zajedničko dobro hoće se izbjeći. Zato nam se servira dogma kako je ulaganje u kvalitetu života „neisplativo“, kultura je „preskupa“, baština je„teret“ i tomu slično.

Držimo palčeve da prijedlog Stjepana Jakšića iz 1953. godine, modificiran, konačno doživi ostvarenje. Da u sjevernom dijelu Delte, od mosta kod hotela Continental do ceste D-404, bude uređen središnji gradski park. Pa makar o ostalom dijelu Delte još bude rasprave. Dajte nam već jednom taj riječki Central Park, makar to bilo bez čekanja na rješenje ostalih dijelova slagalice! U suprotnom će o istoj temi i s istim odstojanjem razgovarati naša djeca ili unuci, a uvodno spomenutih 66 godina postati još većim.