MORSKI TRAMVAJ : RIJEČKI TRG IZNAD VODE, S BLAGOTVORNOM SPOMENIČKOM IGLOM

Vjerojatno je na tom trgu zametnuto ponajviše mladenačkih ljubavi, sve tamo od sredine šezdesetih, kada je trg postao trajno okupljalište mladih duša, i pokrenuta glavnina gradskih rock-skupina.

Postoje mjesta u gradu koja prizivaju priču o njegovoj bolnoj prošlosti, zapravo je već sama govore vlastitim postojanjem. Takvo mjesto je trg ispred hotela Continental, koji to čini na možda u Rijeci svim stanovnicima najvidljiviji, pa i najupečatljivilji način. Spomenik iz 1955. godine, podignut u nebeske visine neposredno uz trg, tu činjenicu samo dodatno naglašava.
Tko je zaboravio o čemu je riječ, a ne bi trebao, evo mu podsjetnika.

Grad koji znamo kao Rijeku i koji se prostire s obje strane Rječine, funkcionirao je početkom prošlog stoljeća, sa stajališta radnih mjesta, prometa, trgovine i svakodnevnog života, kao jedna cjelina, čemu nije bilo smetnjom što je s lijeve strane Rječine postojao grad Sušak, a s desne strane Rijeka, nazivana i talijanskim imenom Fiume. Sve će se promijeniti raspadom Austro-Ugarske Monarhije u Prvom svjetskom ratu. Za prelazak na pobjedničku stranu tijekom rata, Kraljevina Italija dobila je 1924. godine nagradu u obliku teritorijalnog proširenja, pa je Rijeka postala dio dobivenog teritorija Kraljevine Italije, a Sušak dio novostvorene Jugoslavije. Umjesto mjesta dotadašnjeg dodira i spajanja, Rječina je pretvorena u međunarodnu granicu.

Na mostu ispred hotela Kontinental podižu se s obje strane granični prijelazi, što – kako to već na graničnim prijelazima ustaljeno biva – znači bodljikave žičane zapreke, vojno-policijske uniforme, vidljivo i manje vidljivo oružje, namrgođenu i nepovjerljivu kontrolu. Jedna je urbana cjelina neprirodno podijeljena, što su na svojim leđima najviše osjetili njeni stanovnici, na jednoj i drugoj strani Rječine. Takvo će stanje potrajati dvadesetak godina. Stranice novog poglavlja okrenute su 3. svibnja 1945., kada u grad (jedan ili dva, kako vam drago) na krilima ratne pobjede ulaze borci 4. Jugoslavenske armije i granicu na Rječini – taj Berlinski zid prije Berlinskog zida – faktički brišu.

Most pred hotelom u tom je ratu dva puta rušen, 1943. i 1945. godine, što mu u biografiji nije bila novost. Obnovi mosta, a time i normalnijoj komunikaciji dviju obala pristupilo se početkom 1946. Iste godine gradnja je okončana, s time da je željezni most zamijenjen armiranobetonskim. Točnije, zamijenjen je s dva mosta, budući da je u neposrednoj blizini starog mosta, nizvodno, podignut još jedan, isključivo pješački. Bio je on toliko širok da je mogao funkcionirati kao mali trg nad tekućom vodom. I upravo to je bio njegov smisao: mjesto koje je dotad bilo preprekom, koje je granicom dijelilo – pretvorio je u mjesto gdje se dvije obale spajaju, u mjesto susretanja. Može li se zamisliti radikalniji i uspješniji obrat? Pratila ga je administrativna preobrazba okruženja kojom su Rijeka i Sušak sjedinjeni. Grad pod imenom Rijeka potom je reorganiziran u tri sastavnice – Centar, Zamet i Sušak – da bi 1962. godine bila osnovana jedinstvena Općina Rijeka.

Spomenik? On se pojavio uz bivše granično područje, nedaleko od tada već trećeg mosta nad Rječinom, u povodu desete obljetnice protjerivanja iz grada nacističkih i fašističkih snaga. Nazvan je Spomenikom oslobođenja, a njegov autor, kipar Vinko Matković, zamislio ga je kao tipičan artefakt jugoslavenskoga socijalističkog realizma, s grupom boraca okupljenih oko partizanke, alegorije Slobode i Pobjede. S visokim postamentom na najužoj točki Delte, spomenik je dobio iznimnu vidljivost sa svih strana nekadašnjega bolnog, a graditeljsko-urbanističkim zahvatima izvanredno zaliječenog prostora. Možda je on ništa drugo do završni akupunkturni ubod ozdravljujuće, blagotvorne igle, time i nama neobjavljen čin onoga što u umjetnosti nazivamo land-artom. Kako god bilo, svojom 20-metarskom bijelom vertikalom tom je prostoru dao magnetski privlačno vizualno uporište.

Prostor nad Rječinom ispred Continentala postao je nedugo nakon uređenja jedna od najomiljenijih gradskih točaka. Nadasve ljeti i nadasve među mladim Rječanima. Ništa neobično, zna li se za gustu hladovinu kestenovih krošnji (periodična radikalna obrezivanja stabala ne donose u tomu suštinsku promjenu), za Rječinu i zrak što manje-više kontinuirano struji iz njezina kanjona, ugodno hladeći užareni asfalt, čime je dobivena moćno osvježavajuća klimatska kapsula u uzavrelom gradskom središtu. Riječanima drugi gradovi mogu na njoj samo zavidjeti. Vjerojatno je na tom trgu zametnuto ponajviše mladenačkih ljubavi, sve tamo od sredine šezdesetih, kada je trg postao trajno okupljalište mladih duša, i pokrenuta glavnina gradskih rock-skupina.

Ima u tomu povijesne pravde. Ako itko treba biti neopterećen neugodnim nasljeđem prošlosti, onda je to mladi svijet. Dopustimo si zato slobodu da onu spomeničku Pobjedu interpretiramo kao u konačnici njegovu.

.fb_iframe_widget_fluid_desktop iframe { width: 100% !important; }
error: Sadržaj je zaštićen !!