MORSKI TRAMVAJ: TERMITI MI NE DAJU SPAVATI
Zemni termiti su slični mravima, ali potpuno bijele boje, zbog čega ih se nerijetko naziva bijelim mravima. Termitnjake napuštaju samo noću, a izgrizanjem drva mogu u cijelosti uništiti stabla, vinovu lozu, telegrafske stupove i svako drugo drvo što im se nađe na putu.
Potkornjak oštetio splitsku šumu Marjan, štete od potkornjaka još vidljive u Gorskom kotaru… − slušam i dalje vijesti s televizije. Nisam nikad bio ljubitelj buba, nejunački priznam kako se dobrog dijela njih i grozim, pa mi jadikovke znalaca napadnutih šuma naliježu na osobno zaziranje od svega što me ispituje podignutim ticalima, prijeti mi uperenim kukama i bodljama, škljoca prema meni crnim kliještima, juri za mnom na svojih desetak munjevitih nogu.
Asocijativna poveznica vuče me za ruku iz napadnutoga šumskog svijeta na riječki Belveder. Ima li tamo kukca potkornjaka? Nema, koliko znam, ali znam i to da vrag potkornjački, ili takav nekakav, teško da spava. Ako mislite kako pretjerujem, neka vas razuvjere sljedeći retci, posvećeni agresivnoj potkornjačkoj braći i sestrama koji su ne baš toliko davno znali harati upravo mojim riječkim kvartom, bome i susjednim, pa ostalo zaključite sami.
Bila je godina 1957., sredina prosinca, kada je jedan od stanara Kozale bacio slučajan pogled na drveni sanduk što je godinama stajao u slikarskom atleljeu dvorišne zgrade u Ulici Aleksandra Mamića gdje je stanovao i ostao zatečen nesvakidašnjim prizorom. Sanduk je bio većim dijelom uništen, s njime i silni blokovi papira što su u njemu stajali, a mjesto događaja bilo je puno nepoznatih kukaca. Uznemiren viđenim, gospodin se smjesta zaputio u Fitosanitetsku stanicu u Ulici Dolac br. 8. Stručnjaci Stanice obišli su s njim mjesto događaja i zaključili kako se u zgradi nalazi opasna vrsta termita, tzv. zemni termiti (Reticulitermes lucifugus).
Iznenađenje je bilo manje u glavama onih koji su imali informaciju kako ta vrsta termita u tom trenutku već desetljećima obavlja svoj gastronomski posao narušavajući stabilnost drvenih dijelova zgrada, štoviše cijelih četvrti u gradovima i manjim mjestima nedaleke Italije. Pa i ne samo tamo, ako govorimo o Rijeci bližim dijelovima zemljovida – njihova je pojava zabilježena na otoku Cresu, ponegdje i u Dalmaciji. Riječ je o vrsti kukaca za koju je poznato da čini velike štete u tropskim predjelima, nešto manje u suptropskim zemljama i na mediteranskom području. Sreća u nesreći je što se na Cresu i u Dalmaciji ugnijezdila na panjevima, gdje nisu predstavljali veću opasnost.
Nadirući postupno s juga, stigla je u srednju Italiju i dalje, pa je prisutnost npr. otkrivena u Firenci još prije Drugoga svjetskog rata, kada joj se na jelovniku našla drvena konstrukcija glasovitoga Ponte Vecchia na rijeci Arno i pojedinih gradskih palača. Okus drva u Firenci toliko se dopao zemnim termitima da su milijuni njih navalili poslije rata na cijeli grad, zaprijetivši teškim oštećenjima brojnim povijesnim zdanjima i u njima smještenom umjetničkom blagu. Najugroženije su se našle drvene konstrukcije srednjovjekovnih zgrada, isto se pisalo skupocjenom starom namještaju. U manastiru Val d’ Ema hvatali su se za glavu vidjevši izgrižen najveći dio drvenih temelja i krovne konstrukcije, slično je stanje zabilježeno u Muzeju Stibbert. Zemni termiti potom su otkriveni na sjeveru apeninskog poluotoka, 1953. godine na području Verone i Venecije, 1955. u Trstu i Udinama. Otuda je do Rijeke hitrim i motiviranim termitskim nožicama bilo čas posla…
Zemni termiti su slični mravima, ali potpuno bijele boje, zbog čega ih se nerijetko naziva bijelim mravima. Termitnjake napuštaju samo noću, a izgrizanjem drva mogu u cijelosti uništiti stabla, vinovu lozu, telegrafske stupove i svako drugo drvo što im se nađe na putu. Zavlače se i u kuće, gdje se njihovih čeljusti nezgodno djelo u pravilu primijeti nakon poduljeg vremena, dakle prekasno. Iskustvo je pokazalo kako im na udaru znaju biti drveni konstrukcijski dijelovi zgrada, s njima također parketi, dovratci, stropovi, ne pošteđuju ni namještaj i kućne knjižnice. Suzbijanje? Prilično je teško, a među načinima kojima se pokušava doskočiti štetočinama su impregniranje drvene građe adekvatnim kemijskim sredstvima ili postavljanje posebnih zaštitnih metalnih prepreka.
Znajući sve to, iz riječke su Fitosanitetske stanice uputili poziv građanima da, ukoliko u svojim zgradama naiđu na sumnjive kukce, donesu primjerke u Dolac br. 8, gdje će se provjeriti je li riječ o opasnim štetočinama. Koje su mjere potom poduzete upitnik je, ali činjenica je kako glasova o novim nalazima termita neko vrijeme nije bilo. A onda? Onda je priča krenula ispočetka. Očekivano, ta zašto bi termiti nestali iz grada netragom i zauvijek jer se tako Riječanima prohtjelo? Društvo ljubitelja drvenih zalogaja imalo je vlastitu logiku kretanja i pojavljivanja, za koju nikomu nisu obvezni polagati račune.
U studenom 1967. godine znak za uzbunu dan je u dvjema zgradama u ulici Svetozara Markovića (danas Tizianova), na kućnim brojevima 40 i 44. Zabezeknuti stanari suočili su se s informacijom kako su im se u objektima ugnijezdile kolonije termita, formirajući tko zna koliko gnijezda i izjedajući drvene grede i nosače zgrada. Dnevni tisak je izvijestio kako su kukci u toj belvederskoj ulici bijeli termiti, koji se razmnožavaju veoma brzo i sposobni su uništiti cijela naselja.
Poduzeće za gospodarenje stambenim zgradama, Služba za zaštitu bilja, Zavod za komunalnu djelatnost i Dezinsekcija sjeli su za stol i potražili način istrebljenja štetnoga kukca zajedničkom akcijom. Za tim se stolom problem povećao upitnikom bez odgovora – tko će podmiriti troškove uklanjanja štetočina i popravljanja zgrada? Uništavanje kukaca ima u zgradama i na okolnom zaraženom zemljištu vrlo visoku cijenu, isto se moglo kazati za zamjenu drvenih dijelova u napadnutim objektima željeznim i plastičnim dijelovima. Za to vrijeme valja iseliti sve stanare, a to košta. Za rano otkrivanje termita treba razbiti drvenariju, podove, stropove, a i to ima svoju cijenu.
Brzina u nalaženju odgovora nije im se pokazala vrlinom, pa su se kolonije termita do srpnja 1968. toliko razmnožile da su izjele gotovo sve drvo na dvama kućnim brojevima. Proširili su se u okolni šumarak, površine oko 1500 četvornih metara. Sve je upućivalo na predstojeću najezdu i na ostale objekte u okruženju, pa je ponovno odlaganje akcije postalo neprihvatljivo. Pogotovo što je u međuvremenu, u nekoliko proljetnih mjeseci, provjereno stanje zgrada u obližnjim gradskim četvrtima, koje je potvrdilo da će svako dodatno odlaganje poduzimanja mjera vrlo neugodno povisiti cijenu rješavanja problema. Kukci su uzeli pod svoje zgrade u ulicama Svetozara Markovića (prizemlje na br. 3, pored dviju spomenutih), Aleksandra Mamića (br. 8 i 10), također nekih zgrada u Ulici Đure Strugara (danas Osječka) i na području Rastočina. Posebno je teško stanje pronađeno u Aleksandra Mamića 10, gdje su termiti odmakli u izjedanju gotovo svih drvenih dijelova kuće, uključujući krovnu konstrukciju.
Kada je kocka za stolom konačno nepovratno bačena, što znači da je Poduzeće za gospodarenje zgradama pristalo podmiriti troškove, Dezinsekcija je krenula u uništenje napasnika. Iz inozemstva su nabavljene specijalne crpke što pod tlakom od 15 atmosfera ubrizgavaju u drvo i tlo preparate za dokrajčivanje štetočina. Posao nije olakšalo saznanje kako su kuće nastanjene, primjerice na dvije adrese u Svetozara Markovića živjelo je osam obitelji. Tri su obitelji u sklopu akcije iseljene na 50 dana, koliko je trebalo da se iz stanova ukloni svo ugrađeno drvo, te zamijeni metalnom, odnosno plastičnom opremom. Preostalih pet obitelji iseljeno je na desetak dana, koliko je bilo neophodno za dezinsekciju njihovih dijelova zgrada. Sličan je scenarij uslijedio u ostalim kućama što su se našle na udaru termitskih čeljusti na Kozali, Rastočinama i Belvederu.
Gdje su danas riječki termiti? Što se mene tiče, u nedođiji, iz koje im nije puta do gradskih kuća. Kada večeras budem legao na počinak i u tami sobe krenem se družiti s jastukom, neka mi tiho krc, krc, kvrc u uhu bude samo umirujuća poruka šuškavog jastuka. Parketi i dovratci, međukatna i stropna konstrukcijo, drvene police i ormari, ne oglašavajte se nipošto.
