MORSKI TRAVAJ: U INDEXU NEMA GLADI
Dok god je tako, još će godinama dolaziti u svoj stari studentski restoran u Krešimirovoj, koji ih imenom ne prestaje podsjećati na obaveze. Jelo im zbog tog podsjećanja nije u njemu prisjelo njihovim bakama i djedovima, pa nema razloga da danas bude drukčije.
Jesu li studenti u gradu na Rječini gladni? Naravno da jesu. Svatko tijekom dana prije ili poslije ogladni, a mladi ljudi su posljednji koji bi to demantirali. Vijest kako im je od 21. travnja 2011. godine na raspolaganju novi restoran, u sklopu trsatskog kampusa, u studentskim ušima zato je zazvučala više nego dobro. Nedugo potom, 11. svibnja iste godine, uslijedilo je i svečano otvorenje, uz talambase.
Budući da svaka priča ima i svoju predpriču, eto nas tim tragom ususret pitanju: OK, a gdje su studenti jeli prije toga? Znamo da su to činili i još uvijek čine u svom restoranu Index, na Brajdi. OK, još jednom, ali – što znamo o počecima studentske prehrane u Rijeci? Tko je, kada i kako otvorio taj prvi restoran? Uostalom, dečki i cure nešto su morali jesti i prije Indexa, zar ne?
Prije nego što u ovom napisu potražite odgovor na to pitanje, pojedite nešto, redovi slova pred vama će lakše teći.
Ako ne mlade, a ono jučer mlade akademske duše u gradu na Rječini znaju kako se pod nazivom Index skriva studentski restoran u Krešimirovoj ulici već poodavno. Riječ je o prostoru koji se za istu namjenu koristio početkom šezdesetih godina, što znači kako su njegove usluge koristili još djedovi i bake današnjih studenata. Ulica kralja Krešimira nosila je tada ime slovenskoga revolucionara Borisa Kidriča, a sve ostalo, gledajući onodobne crno-bijele fotografije, bilo je u njoj manje-više isto. U tom objektu studentske prehrane moglo je za jedan sat biti posluženo oko 700 znanja, i ne samo znanja gladnih mladih duša.
Ipak, to nije premijerna adresa mjesta specijaliziranog za prehranu riječkih studenata. On je prve dane zabilježio prosinca 1956. godine u okviru restorana Triglav na Brajdi, a studenti se u to doba također hrane u Galebu i ostalim gradskim restoranima. U Kidričevoj ulici osvanut će nakon što u njoj bude zatvorena Narodna kavana i na njenu mjestu, u okviru ugostiteljskog poduzeća Galeb, započne radom kavana Kvarner.
Lipnja 1959. Kvarner će biti preuređen, pa će gostima kavane biti namijenjeno 380 mjesta, a preostalih 180 gostima njezina novootvorenog restorana. Ljeti namijenjen putnicima namjernicima, a zimi polaznicima gradskih visokoškolskih ustanova, restoran će već od prvih dana jeseni postati premalen za studentske potrebe, pa već krajem godine kreću glasovi o iseljenju kavane i prepuštanju cijelog prostora mladim gladušima. To se i dogodilo. Prvog ožujka 1960. godine studentski restoran Kvarner se osamostaljuje, te počinje koristiti ime Index. U istom prostoru krajem ožujka počinje djelovati Klub studenata Rijeke, namjeravajući organizirati zabavne, brigadirske i slične večeri.
Je li takav slijed događaj bio pretpostavljiv? Bit će da jest, bacimo li pogled na onovremene statističke podatke iz riječkoga visokog školstva: godine 1959. u gradu se obrazovalo oko 1.100 studenata, godine 1961. njih oko 1.300, godine 1962. preko 2.000 redovnih i 500 izvanrednih studenata (uz još 1.100 Riječanki i Riječana koji studiraju u drugim gradovima). Njihov broj će iz godine u godinu tim ritmom nastaviti rasti, a ne treba zaboraviti ni na omladinu u srednjim školama u kojoj mnogi jedva čekaju priliku prekoračiti prag gradskih viših i visokoškolskih ustanova, te okusiti slasti voća u kojemu znaju uživati samo koju godinu stariji mladići i djevojke.
Što će biti s Indexom nakon otvaranja restorana u dugo željenom trsatskom kampusu, pogotovo nakon što on uposli sve svoje linije? Danas ogladnjeli studenti mogu stati u red samo jedne restoranske linije, ostale linije još uvijek ne pružaju usluge, a tvrdi se kako će se to dogoditi kada budu podignuti svi ostali objekti kampusa, pa u njemu bude više studenata. Kako sada stvari stoje, na možebitnu prenamjenu Indexa u dogledno vrijeme ne treba računati. Studentima je i dalje potreban, što potvrđuje činjenica kako broj usluga (čitaj: broj posluženih obroka) u njemu kontinuirano raste, ove godine četiri posto mjesečno. Pa i ne samo studentima, s obzirom da restoranske usluge dobro dođu manje-više svim djelatnicima Sveučilišta, dakle profesorima, asistentima i ostalom osoblju. Ah, ta glad, koja briše među ljudima sve obrazovne, statusne i ostale razlike…
Gladnih studenata u gradu na Rječini, a i ne samo njih, rekosmo, ima. Dok god je tako, još će godinama dolaziti u svoj stari studentski restoran u Krešimirovoj, koji ih imenom ne prestaje podsjećati na obaveze. Jelo im zbog tog podsjećanja nije u njemu prisjelo njihovim bakama i djedovima, pa nema razloga da danas bude drukčije.
