NA VALU: PROPUŠTENA PRILIKA Uprava EPK se od korone sakrila u mišju rupu

Sedamdesetak zaposlenih u EPK zajedno sa svojim rukovodstvom imali su barem mjesec dana pokazati da duh Rijeke – Europske prijestolnice kulture – nije umro. Umjesto toga, odlučili su se na strategiju mišje rupe, na kolektivno korištenje godišnjeg odmora.

Na dan kapitulacije uprave EPK, riječki umjetnik Damir Urban priredio je niz koncerata za riječke kvartove iz Turističkog autobusa koji je oslikao čuveni riječki slikar Vojo Radojčić.

Damir Urban je, da podsjetimo, isti onaj glazbenik kojemu se nije našlo mjesta za otvaranje EPK 1. veljače 2020. niti u kazalištu niti u riječkoj luci. Njegov glas nije zabilježen niti na pjesmi, himni EPK „Moj grad“.

Reagirao je Urban, vjerojatno će i Putokazi. Pravi Riječani uvijek pokažu kako se voli grad. A sedamdesetak zaposlenih u EPK zajedno sa svojim rukovodstvom imali su barem mjesec dana pokazati da duh Rijeke – Europske prijestolnice kulture – nije umro. Umjesto toga, odlučili su se na strategiju mišje rupe, na kolektivno korištenje godišnjeg odmora. Jer ako nećeš sad na godišnji, kad ćeš? Bila je to pogreška kakva se ne prašta.

Što su mogli a nisu učinili

Kriza koronavirusa evidentno je kušnja globalnih razmjera. Kako ostati doma a biti prisutan, raditi, ne ugroziti drugoga, opstati, preživjeti, pitanje je barem za tri milijarde ljudi u ovom trenutku. Svjedoci smo raznih situacija.

U Italiji i Njemačkoj nogometni klubovi nagrađuju vjernost svojih članova specijalnim prehrambenim paketima i navijačkim rekvizitima. Navijačke skupine u Zagrebu, Splitu i Rijeci pomažu lokalnoj zajednici kroz razne akcije. Zagrebačke udruge i volonteri pomažu pogođenima u potresu. Volonteri također raznose hranu, daju krv, kazališta proizvode online sadržaje, muzeji vode kroz virtualne izložbe…

Ali, što radi EPK? Sedamdeset ljudi na plaći – što su mogli s pravim vodstvom učiniti a što nisu učinili? Mogli su učiniti koješta, pogotovo na polju multimedije i digitalnih kulturnih sadržaja. Video konferencije preko Zooma i Skypea, razgovori o kulturi u doba pandemije, spajanje sa svakim od 27 susjedstava, EPK televizija… Mogli su biti prisutni!

Netko je negdje zapisao: „Zamislite samo da je Rijeka sada Europska prijestolnica kulture, da smo Rijeka 2020! Kakva prilika!“

Umjesto toga, Uprava EPK odlučila se na potpuno povlačenje. Na elitizam u kulturi. No money, no work. No conditions, no work. Poslali su ljude na godišnje odmore. Koji valjda još traju. Oni iz drugih gradova otišli su u svoje gradove. Do izražaja je prirodno došla i potkapacitiranost izabranog zaposleništva, mahom ljudi bez praktičnog iskustva rada u kulturi, ili uopće u svijetu rada.

U svijetu rada privatnog poduzetništva u kulturi kakvog poznajemo, valja se izboriti za svoju poziciju. Nametnuti se, dokazati da si potreban. Sebi i drugome. Tako je to u svijetu konkurencije.

59 otkaza u kulturi

Nakon medenog mjeseca u Europskoj prijestolnici kulture sada 85 posto djelatnika trgovačkog društva ide na burzu rada. Pedeset i devet otkaza u EPK odjednom. Pedeset i devet otkaza u kulturi! Jedanaest preostalih djelatnika imaju nezahvalan zadatak zaustaviti procese, otkazati suradnike i projekte, zatvoriti sve špine odljeva novaca.

Hejteri su došli na svoje. Oni će reći da se ovakav ishod i mogao očekivati, da ih je virus spasio totalne blamaže te da je ovo samo rezultat orijentiranosti na performans i akcije u prostoru. EPK je dulje vrijeme tražila kanale za uspješniju komunikaciju s publikom u Rijeci i u Hrvatskoj. Kad se dogodilo senzacionalno otvaranje 1. veljače u riječkoj luci, to je svima u Rijeci dalo nadu u dobru godinu. Bili smo ponosni. Šupljoj komunikaciji s EPK bilo je oprošteno.

Naravno da smo i dalje ponosni na ovaj grad i njegove stanovnike. Ali ne i na EPK. Uprava EPK je Rijeku ostavila na cjedilu, a na njihovu portalu piše Zatvoreno zbog koronavirusa. Direktorica EPK je, nevjerojatno, izjavila da će zaposlenici na godišnjim odmorima čekati da se situacija normalizira, pa će onda vidjeti. Korona je, a oni žele „čistu situaciju“.

Zastave i dalje vijore… (snimio M.Krpan)

A zastave i dalje vijore. Podsjećaju da se nešto treba događati, a ne događa se.

Nešto se ipak odvijalo. Kao pokušaj. Pokušalo se podvesti prijenose nekih predstava i događanja pod program EPK, ali nije prošlo. Loš je bio i posljednji izgovor o neposjećenosti velikog aduta EPK Needcompany festivala. Direktorica EPK 2020 je za posjetiteljski fijasko optužila koronu, iako se to događalo dva i pol tjedna prije ključnih uredbi Nacionalnog stožera Civilne zaštite o zabrani okupljanja. A zapravo, još prošle godine, prilikom gostovanja Need Company bilo je jasno da oni ne mogu privući Riječane u kazalište. Na temelju iskustva polupraznog Zajca, tko je uopće pomislio da za ulaznicu može tražiti 200 kn?

Sva je sreća da novogradnje i adaptacije koje se rade za kulturu u Rijeci nisu ovisne o programima EPK i da njima ne rukovodi ekipa iz Delte 5. To su projekti zacrtani ranije te su spojeni s timelineom Europske prijestolnice kulture. Ostat će i nekoliko zgodnih festivala, poput Tobogana ili Porto Etno, začetih prije EPK, a vrlo brzo ćemo zaboraviti na programske pravce iz bid booka.

Loše krizno komuniciranje

Da, korona je zajebala i ugostiteljstvo i turizam i ekonomije na krhkim granana, posebice kulturu, čitave djelatnosti su poklekle zbog neprivređivanja, zbog toga što je život jednostavno stao, tokovi su prekinuti, uredi, radnje i tvornice zatvoreni. Koroni je uspjelo nemoguće: zaustavila je sve ratove i u drugi plan baciti sva neprijateljstva, zaustaviti migrantsku krizu, spustiti cijene nafte, nekretnina, najma, zaustaviti promet, sport i turizam, zatvorila granice između država i kontinenata.

Ovo je vrijeme stručnjaka. Podržavamo ljude koji upravljaju ovom krizom jer su jasni i uglavnom precizni, uvjerljivi i meritorni. Upravljaju krizom. Krizno komuniciraju. Podržavamo rukovodstva gradova i općina kojima je jasno što treba napraviti u ovom trenutku. Sredine koje se brinu za svakog svog građanina. Gotovo bi se moglo reći da se ispravnost reakcija pojedinih sredina mjeri brojem zaraženih opakom infekcijom.

Kakve sad to veze ima s EPK2020? Ima, jer se to poduzeće nekoliko godina pripremalo za ovaj trenutak. Sa sedamdeset ljudi odgovornih za program u EPK 2020 moralo se nešto učiniti, nešto više i transparentnije od kolektivnog odlaska na godišnji odmor. Uprava je morala krizno komunicirati s javnošću.

Sva ona zaklinjanja u drukčijost, umjesto prokušanih modela izričaja u kulturi, sve one fraze o forsiranju neklasičnog na mjestu tradicionalnog, sva ona uvjeravanja trusta mozgova EPK o inovativnom u kulturi – sada su mogla doći do izražaja. Gdje je nestala ta ingenioznost koja bježi od svake šablone? Gdje je isparila ta povezanost sa zajednicom, sada kad je zajednica gladna svega, pa i kulture?

Korona kao izgovor nije izgovor. EPK je jednom, i nikad više.

 

.fb_iframe_widget_fluid_desktop iframe { width: 100% !important; }
error: Sadržaj je zaštićen !!