Berislav Vranić: “Obveza mi je mladim generacijama približiti prekrasni svijet pomorstva”
Autor: Mia Mohorić 25.06.2024
Foto: Naša Kostena Svako jutro u 7 sati Berislav Vranić dolazi u svoj ured u Kostreni, prošeta se do lokalne trgovine po novine, koje potom čita u uredu 15-ak minuta uz kavu. Nakon toga otvara svoj e-mail pretinac i posao kreće.
Kostrena - Iako je Berislav Vranić u mirovini, mira nema. U odnosu dok je bio službeno radno aktivan, promjena je jedino što manje putuje. Kako sam kaže, mozak stalno radi i dok je god tako, Vranić ima namjeru doprinosit pomorstvu.
U ime uredništva portala Naša Kostrena čestitam Vam na Nagradi Grada Rijeke za životno djelo. Posjedujete niz svjetskih priznanja u pomorskoj struci, ali kakav je osjećaj primiti ovakvo priznanje u lokalnoj sredini?
Velika mi je čast i zadovoljstvo bilo primiti Nagradu Grada Rijeke za životno djelo. Ova nagrada predstavlja prepoznavanje moje dugogodišnje karijere u pomorstvu, gdje sam cijeli svoj radni vijek posvetio moru i brodovima.
Od ostalih brojnih priznanja koje ste stekli svojim znanjem i profesionalnošću, možete li izdvojiti koje Vam je najdraže i zašto?
CMMar ili Chartered Master Mariner dodjeljuje se osobama iz pomorskih krugova za izvrsnost u svijetu pomorstva. To su osobe koje su svojim radom, inovacijama, knjigama i ostalim doprinosima unaprijedile svjetsko pomorstvo. Ja sam jedna od 69 osoba u svijetu koje imaju privilegiju nositi tu titulu.
Berislav Vranić član je Nautical Instituta iz Londona s titulom Fellow of Nautical Institute. Ambasador je dobre volje Međunarodne pomorske organizacije (IMO), član Međunarodnog vijeća pomorskih vještaka, Vitez nacionalnog reda Madagaskara (de l’Ordre National de Madagascar) koju svakako možemo nazvati najegzotičnijom njegovom titulom. Sve ove titule, ali i još niz priznanja od kojih smo dio vidjeli izložene u uredu, Vranić je zaslužio svojim predanim radom, upornošću i znanjem koje je upijao gdje god se našao. A našao se naš sumještanin, do sada, u čak 109 zemalja svijeta.
U svakoj zemlji u koju sam došao upijao sam informacije, dobre i loše. Gledao što rade dobro, a što ne valja. Nakon toga u svojoj sam glavi sumirao sve što sam vidio i naučio i tako dolazio do rješenja i inovacija.
Deset godina bio je zapovjednik broda. Kaže kako su ta vremena plovidbe bila značajno teža nego danas. Vođen vlastitom intuicijom, koja mu je govorila da je vrijeme da prestane ploviti, Vranić se na kopnu zapošljava kao savjetnik poznatog brodara u području rashladnog tereta. To je bio početak onoga što danas može nazvati izuzetnom karijerom.
Koji od svojih brojnih poslova biste izdvojili, odnosno koji najviše volite raditi?
Tu bih svakako izdvojio logistiku terminala za hlađene terete. Ona je toliko kompleksna da sitnice daju prednost jednom terminalu nad drugim. Uz nekoliko inovacija mislim da sam najveći doprinos dao u logistici operiranja terminala.
Unatoč mirovini još uvijek ste aktivni u profesionalnom pogledu?
Aktivan sam kao IMO Ambasador dobre Volje, gdje mi je obveza održati određeni broj predavanja mladim generacijama i približiti im taj prekrasni svijet pomorstva. Još uvijek sam predsjedavajući Komiteta za imenovanja Nautičkog instituta u Londonu, a ta dužnost mi prestaje sljedeće godine nakon šest godina predsjedanja.
Spomenuli ste da imate dva predavanja na fakultetu. Možete li nam reći nešto o tim predavanjima?
Na poziv bivšeg dekana Pomorskog fakulteta u Rijeci, održao sam predavanje studentima Pomorskog fakulteta koji već imaju plovidbeni staž, a tema je bila Ship’s Management ili upravljanje brodom. Imao sam o čemu govoriti dva školska sata.
A da na mladima svijet ostaje istaknuo je naš sugovornik nekoliko puta. Naglasio je pritom da je sada njegovo vrijeme da bude mislilac koji će svojim iskustvom i znanjem potencijalno oblikovati neke nove kadrove.
Kako biste ocijenili hrvatsko pomorstvo/pomorce danas – gdje biste nas smjestili na svjetskoj karti?
Po kvaliteti pomorskog kadra smo u svjetskom vrhu. Treba posebno naglasiti dugu tradiciju pomorskog obrazovanja. Međutim, još uvijek se borim da se izjednačimo po primanjima i beneficijama s nekim drugim europskim zemljama.
A što je s kostrenskim pomorcima – kako tu stojimo danas? Nekada je gotovo svaka obitelj u Kostreni imala bar jednog pomorca…
Život pomorca nije lagan. Moj susjed, upravitelj stroja, bio je jedan od prvih koji je donio televiziju na Vrh Martinšćicu. Već tada se vidjela razlika u načinu života pomoračkih i radničkih obitelji. Danas više novca ima na kraju, ne na brodu. Ne poznajem nijednog pomorca koji je postao milijunaš od svog rada. Nekad je trebalo pješačiti do gimnazije na Sušaku ili Pomorske škole u Bakru. Danas se svi vozimo i ako ne dovedemo kadrove iz unutrašnjosti, teško će biti popuniti razrede u Pomorskoj školi.
A koliko je težak život pomorca, ali i život nekog tko je, kao Berislav Vranić, toliko vezan uz pomorstvo i more, posvjedočit će i činjenica da je u jednoj od godina svog rada kapetan Vranić letio čak 153 puta.
Ako promislite koliko je to pakiranja, raspakiravanja, aerodroma, hotela, restorana, onda vam je jasno koliko je to vremena da niste doma.
No, na taj se život s vremenom navikao kao i njegova obitelj. Suprugu pritom navodi kao najznačajniju i strpljivu podršku koja je s njim na tom putovanju već respektabilnih 48 godina.
Berislav Vranić neiscrpna je enciklopedija o pomorstvu, čovjek s brojnim zanimljivim životnim i profesionalnim pričama i anegdotama, osoba s kojom biste, vjerujte nam, vrlo rado sjeli i samo ga slušali. Njegov interes i glad za znanjem ne jenjava ni danas, s ogromnom strašću priča o svojim pothvatima i doprinosima, a pohvalio nam se i inovacijom koju je osmislio prošle godine. Trenutno se, kao sudski vještak, fokusirao na proučavanje velikih pomorskih nezgoda i sudara.
Svoj doprinos Vranić je trajno ostavio i u Kući kostrenskih pomoraca, kako i treba biti.
Dopada mi se postav Kuće, drago mi je da smo se napokon maknuli od stereotipa muzeja i postavki koje i kakve smo poznavali. Naša Kuća predstavlja našu tradiciju i baštinu koju svakako treba očuvati.
Za kraj želimo pitati čime se naš sumještanin Berislav Vranić bavi kad ne radi, u čemu uživa i kako provodi svoje slobodno vrijeme – ako ga imate?
Nikad mi nije bilo dosadno. Još uvijek imam toliko obaveza da katkada moram zapisivati što mi je sve činiti sljedeći dan. Naravno, na kalendaru zaokružujem datume kada nešto ne smijem zaboraviti ili preskočiti. U jedrenju još uvijek uživam jer je to moja ljubav zadnjih 25 godina. Vidite da se katkada čovjek može zaljubiti i u poznim godinama.
Vjerujemo da bi razgovarajući s ovim inovatorom svjetskoga glasa imali materijala za knjigu napisati, ali te ćemo priče i zanimljivosti ipak ostaviti za neke druge prilike.
Izvor: Naša Kostrena
