ČkkČ – Klub koji okuplja ljubitelj(ic)e čitanja: S knjigom nikad nije dosadno

Autor: Andrea Načinović 28.06.2022

ckkc

Čitateljski klub Knjižnice Čavle čini dvadesetak članica različite dobi, neke od njih već u mirovini, a okupile su se oko njihovih dviju velikih zajedničkih ljubavi - knjiga i čitanja.„Svila” Alessandra Baricca, „Nebo i pakao”J.K.Stefanssona i „Nova finska gramatika”Dijega Maranija samo su neke od knjiga koje su nam preporučile.

ČAVLE - ČkkČ, zabavna je kratica iza koje se krije dvadesetak žene različite dobi, raznih zanimanja (ekonomistice, pravnice, liječnice, medicinske sestre, odgajateljice, profesorice, službenice, a dio ih je u mirovini), koje se sastaju jednom mjesečno i ovog će lipnja „upisati“ 52. susret, odnosno 52 knjige koje su „zajedno“ pročitale i o njima podijelile dojmove. Čitateljski klub Knjižnice Čavle osnovan je 30. ožujka 2017. godine, a okuplja čitateljice koje uživaju u čitanju i razmjeni mišljenja o pročitanom štivu i druženju. No, nisu to baš zamislile kao ženski klub.

- Ne znam čitaju li muškarci manje, ali očito je da i oni koji čitaju, nemaju baš potrebu raspravljati o pročitanom. Naravno, svi su dobrodošli! Dapače, bilo bi interesantno poslušati i muška viđenja pročitanog, birati među njihovim prijedlozima, kaže nam jedna od članica, Milena Pađen Brnelić, koja nam otkriva sve što smo oduvijek željeli znati o čitateljskim klubovima, a nismo imali koga pitati.

Druženja uz knjige i slatkiše

Čitateljski klub, to zvuči nekako jako filmski, retro, romantično… Kakav je to klub?

- Da, pomalo filmski. Prisjećam se romana i filma o jednom čitateljskom klubu - "Društvo za književnost i pitu od krumpira s Guernseya", autorskog dvojca M.A.Shaffer, A.Barrows. Bio je i naš izbor za čitanje (lipanj 2018.). Kao što je svaki klub mjesto gdje se okuplja krug ljudi sa zajedničkim interesima, tako smo se i mi okupile oko naše velike ljubavi i hobija, oko knjiga i čitanja. Naša druženja su ležerna, uvijek uz pokoji slatkiš. Nađe se tu i prigodnih proslava. Redovito slavimo naše rođendane, a za Advent imamo prigodnu tombolu. Svaki broj je dobitan, naravno, nagrade su knjige.Za svaki mjesec odabiremo jednu knjigu za čitanje. Kako smo sklonije klasičnoj knjizi, biramo dva mjeseca unaprijed, kako bi svatko došao do svog primjerka knjige.

Predlažemo pet naslova i glasanjem izabiremo knjigu za čitanje. Žanrovi su razni i to je jako dobro jer, kako često kažu same članice, pojedini naslov same ne bi nikad uzele s police. Često nam se dopadne nešto sasvim drugačije. Tako širimo svoje interese.S obzirom na to da neke od nas ne vole krimiće i trilere, ili SF tematiku, namjerno smo se odlučile za „žanrovske” mjesece, kada su ljubiteljice tog štiva predlagale naslove.Svi naši dosadašnji izbori za čitanje su bila prozna djela. Možda je ovo prava prilika za poziv nekom ljubitelju poezije da nam se pridruži i s nama podijeli svoju ljubav.

Održavate i tematske tjedne, a čujem da čitate i knjige „siročiće“, kako ih zovete.

- Svaki travanj, kada je Tjedan dobre dječje knjige, naša knjižničarka predlaže naslove iz djela za mladež. Također, listopad je, kao Mjesec hrvatske knjige, rezerviran za domaće autore. I inače, često biramo domaće autore pa smo pročitale 15 knjiga naših autora od 52, kao i žene autore, njih 18 do sada. Da, u nekoliko navrata smo birali tzv. „siročiće” – naša knjižničarka priprema prijedloge od naslova koji se malo čitaju, a po njenom mišljenju su nepravedno zapostavljeni, kao npr. roman „Sjedinjenje” Freda Uhlmana, koji je mene oduševio.

Kako izgledaju vaši susreti i vaše rasprave?

- Sve je vrlo ležerno. Počinjemo s kratkim uvodom o autoru. Pored općih podataka, nastojim s interneta skinuti i poneku zanimljivost. Nakon toga svaka od nas ispriča svoje dojmove o knjizi. Nekima je lakše pa si zapišu dojmove dok čitaju. Često se čitaju i citati. Ocjenjujemo knjigu i dajemo joj ukupnu srednju ocjenu. Nastojim potaknuti raspravu potpitanjima. Naglašavamo kako nema ne/ispravnih mišljenja i dojmova. Toleriramo tuđe, nastojimo knjigu doživjeti tuđim očima i srcem. Za svaku raspravu napišem osvrt, proslijedim ga mailom svim članicama, a imamo i FB grupu gdje osim osvrta, dijelimo i druge, nama interesantne informacije. U Knjižnici imamo svoj „Registar druženja” sa svim osvrtima i prijedlozima.

Ima li često razmimoilaženja u doživljaju neke knjige?

- O da. Ponekad se pitamo jesmo li čitale istu knjigu. Ocjene budu od 2 do 5. Tada su druženja najbolja.

Dogodi li se da netko ne stigne pročitati knjigu, koliko uopće vremena si date za čitanje?

- Vrijeme za čitanje je cca mjesec dana, ovisno kada dođemo do svog primjerka knjige. Nastojimo što brže pročitati i dojaviti drugima da je knjiga na raspolaganju. Ali, ako se iz bilo kojeg razloga knjiga ne pročita, to nije razlog da se ne pridružimo raspravi. Tu smo da se i družimo. Često se, zahvaljujući raspravi, knjiga naknadno pročita.

Čitanje kao ovisnost

Organizirate susret s piscem, riječ je o Zoranu Žmiriću, riječkom autoru nekoliko hitova. Jeste već imale takve susrete i planirate li ih nastaviti organizirati?

- Jako se radujemo susretu sa Zoranom Žmirićem. Izabrale smo za čitanje njegov „Bloskbuster”, a svakako ćemo se osvrnuti i na ostala njegova dijela, posebno na najnoviji „Hotel Wartburg”.Imale smo druženje s Vedranom Rudan, a susret s Mihaelom Gašpar omela nam je pandemija. Za jesen već sada imamo potvrđen još jedan susret.

Milena, Vi ste netko tko obožava čitati. Koliko knjiga mjesečno pročitate i koji žanr je „Vaš“?

- Da, stvarno obožavam čitati. Nervozna sam ako nemam u pričuvi barem dvije knjige. Mjesečno pročitam cca 5 knjiga. Lani ih je ukupno bilo 66. Nisam ljubitelj krimića, trilera, ali može proći pokoji dobar psihološki triler. Volim priče o ljudima, njihovim sudbinama, volim latino stil, magijski realizam („Kao voda za čokoladu” Laure Esquival, ali volim i ruski realizam (Tolstojeva „Ana Karenjina”), volim kad je malo „otkačeno” („Dražesno kolektivno samoubojstvo” A.Paasilinne). Osim romana, ljubitelj sam i kratkih priča. Što više čitam, sve mi je važniji autorov stil, jezik, kada se s malo riječi puno kaže, volim kada je to kao „pjesma u prozi”, kao npr. „Svila” A. Baricca ili „Nebo i pakao” J.K.Stefanssona. Volim se vraćati na pojedine odlomke, kako bih uživala u napisanom.

Zašto (treba) čitati?

- Meni je čitanje naprosto potreba, rekla bih „pozitivna ovisnost”. Svakom „nečitaču”preporučila bih neka proba, možda će se iznenaditi koliko novih znanja, interesantnih stvari, razonode, knjiga može pružiti. Ovaj citat je sušta istina:"To je ono što volim kod čitanja: zbog sitnice ćete se zainteresirati za knjigu, ta sitnica će vas dovesti i do druge knjige, a neka sitnica iz te do treće. To je geometrijska progresija kojoj se ne nazire kraj, a ni zbog kojeg drugog razloga doli čistog užitka." (M.A.Shaffer, A.Barrows "Društvo za književnost i pitu od krumpira s Guernseya "). S knjigom nikad nije dosadno. I ne treba se opterećivati, ako vam neko štivo „ne ide”, treba ga ostaviti, potražiti ono što vam paše.

Može li Vaš Klub preporučiti čitateljicama i čitateljima 3 knjige?

- Teško mi je izabrati samo 3 od 52. Izdvojit ću nekoliko knjiga koje su nam bile odlične: Alessandro Baricco „Svila”, J.K.Stefansson „Nebo i pakao”, Diego Marani „Nova finska gramatika”, M.A.Shaffer, A.Barrows "Društvo za književnost i pitu od krumpira s Guernseya", Olja Knežević „Katarina Velika i Mala”, Ivo Andrić „Gospođica”, Slavenka Drakulić „Mramorna koža”, Slobodan Šnajder „Doba mjedi”, Irena Vrkljan "Žene i ovaj suludi svijet", Marina Vujčić „Pitanje anatomije”.

Imate li vi sve zajedno neke omiljene citate možda?

- Imamo puno citata, ponekad kao da se natječemo tko će ih više iščitati. Evo samo nekih:Alessandro Baricco „Svila”: "Ostatak vremena provodio je u obredu navika što su ga uspješno branile od tuge. Povremeno, za vjetrovitih dana, spuštao bi se do jezera i satima ga promatrao, jer mu se činilo da se u toj vodi zrcali blaga i neobjašnjiva predstava, koja je zapravo bilanjegov život." i Olja Knežević „Katarina Velika i Mala”: "Žene definitivno postaju radikalnije što su starije. Oko pedesetih...probude se iz stoljetnog sna, odmah se razbuđene duhom izviju prema svjetlosti kao veliko drveće. Korijen davno pušten, stablo ojačalo, a krošnja buja, ponovo rađa, samoodržive plodove, pa neka su i otrovne bobice."