Đani Tomičić gastarbajter i navijač iz Kraljevice: Mislio sam da sanjam, s igračima Rijeke na terenu u Stockholmu
Autor: Anto Ravlić 30.07.2022
Čuvat ću fotografiju čitav život. Tako daleko od moje Kraljevice, od moje Rijeke, a na na terenu s igračima Rijeke. Sjetio sam se tada mojih suboraca iz Domovinskog rata, pripadnika Armade, kojih više nema, priča Đani Tomičić
Stockholm - Svako nogometno gostovanje je mala pustolovina. A kada si na istoj utakmici kući i na gostovanju, onda je to dvostruka pustolovina. U ulozi domaćina i gosta našao se veliki navijač Rijeke Đani Tomičić iz Kraljevice na privremenom radu u Stockholmu. Utakmicu svoje Rijeke u Švedskoj, u kvalifikacijama za Konferencijsku ligu, čekao je danima. I utakmica protiv Djurgardena u Stockholmu je prošla kao san, osim rezultata. No, ekipi u kojoj je zaigralo pet dečki iz omladinskog pogona nema se previše za zamjeriti.
Dragan i Đani- Odlučio sam otići na trening dan uoči utakmice. Da pokušam vidjeti igrače i dati im podršku. Posrećilo mi se i naišao sam na ljude iz delegacije koji su mi, uz dozvolu osiguranja, omogućili da uđem na stadion, na trening. Vidio sam na klupi predsjednika Rijeke Damira Miškovića i odlučio pitati mogu li se nakon treninga fotografirati s igračima sa zastavom Croatia Stockholm, gdje sam trener. Predstavio sam se i predsjednik Mišković se složio. Čuvat ću fotografiju čitav život. Tako daleko od moje Kraljevice, od moje Rijeke, a na na terenu s igračima Rijeke. Sjetio sam se tada mojih suboraca iz Domovinskog rata, pripadnika Armade, kojih više nema. Pomislio što bi sada dao da su tu uz mene i igrače, prepričava Tomičić koji je nakon treninga završio na večernjem druženju s riječkim novinarima.
Drugi dan utakmica. Domaće pristalice najavljuju napad na navijače Rijeke. Dres Rijeke i zastava Croatia Stockholm u ruksaku. Đani brzo pronalazi Armadu i s njima kreće prema stadionu.
- Pjesma navijača Rijeke, a ja bi zaplakao od sreće. Oko nas policija, hitna. Policija se pripremila na sve. Nekoliko puta je policija čistila ispred nas. Pedesetak domaćih huligana u fantomkama je pošto-poto željela napasti Armadu. Stalno su izvirivali i pokušavali do nas. Dečki iz Rijeke su bili spremni na sve. Kad smo došli na stadion, mislio sam poći na svoje mjesto, no policija me nije željela pustiti. Meni još bolje. Navijanje s Armadom u Stockholmu. Nezaboravno. Sav sam se naježio. Uglavnom mladi dečki oko mene. Da oni znaju što sam sve prošao s Rijekom, koliko je Rijeka bila u srcu. I na utakmicama i u Domovinskom ratu. Rezultat nije bio po volji, ali pamtit ću navijanje cijeli život. Kao da sanjam. I još kad sam na sjeveru Europe sreo dečke iz Armade Križišće. Žao mi je samo da nisam mogao izvući zastavu s natpisom dvije hrvatske zastave, Croatia Stockholm i Ričice, mjesto iz Like, kod Lovinca, odakle mi je djed, prepričava Đani.
Poslije utakmice policija opet ne pušta Đanija da se odvoji od grupe.
- Kažu policajci, domaći samo čekaju da se netko izdvoji i da ga napadnu. No, u jednom tunelu, krišom se izvučem iz grupe i nestanem. I mislim, dobro je, idem u miru kući. Ništa se nije dogodilo. No, nije tu bio kraj uzbuđenjima. Uđem u bus, a tamo pedesetak navijača Djurgardena. Prilično alkoholiziranih. Guraju se, pjevaju, viču. Zabio sam se uz prozor i ne reagiram. I odjednom zvoni telefon, zovu me navijači Rijeke iz Kraljevice. Baš u "pravom" trenutku. Stišao sam ton i sve je prošlo bez problema, a ne bi dobro prošao da su me skužili, ispričao je Đani Tomičić koji za nekoliko dana dolazi na odmor u svoju Kraljevicu.
