[FOTO] Izložbom 'Treba dočekati oželandu' Emila Bobanovića Ćolića otvorena izložbena sezona Kastafskog kulturnog leta
Autor: Nikola Cvjetović 20.05.2023
Otvorenje likovne izložbe svojim nastupom obogatili su učenici Glazbenog odjela pri Osnovnoj školi Milan Brozović Kastav - Lucija Miljanović i Franko Travalja.
Kastav - Otvorenjem likovne izložbe “Treba dočekati oželandu” Emila Bobanovića Ćolića sinoć je otvoren izložbeni program ovogodišnjeg Kastafskog kulturnog leta. Izložba je otvorena u crkvici Sv. Trojice u sklopu obilježavanja ovogodišnje Jelenine, zaštitnice Grada Kastva te obilježavanja Dana Grada Kastva. Izložbu su otvorili Saša Matovina, umjetnički voditelj Kastafskog kulturnog leta, Mirela Smojver predsjednica Gradskog vijeća grada Kastva te Igor Brešan koji je okupljenima predstavio izložena djela te se zahvalio publici na dolasku, a posebno slikarima - Zvjezdana Marguš Prohaska, Saša Jantolek, Željan Pavić i Zdravko Milić.
Igor Brešan- Ne mogu se oteti dojmu, slikari žive dugo i krepko. Napose ovi mediteranski, puni kolora, svjetla i hedonizma. Rajski ih puti liječe i čuvaju od virusa zala suvremenog društva. Tišina samovanja u ateljeu kao da je svemoćni eliksir, sustavno podsjećanje na mladost i djetinjstvo kad vrijeme nije tako neumitno letjelo isprovocirano kojekakvim urbanim ekscesima i atomskim vremenom. Vremenom punim prljavih robota koji se hrane globalno lošim vijestima. Likovni opus Emila Bobanovića Ćolića pratim dugo, ali i prijateljujem sa slikarom, što držim značajnim za razumijevanje onoga što čovjek radi i čime se bavi. I makar je o slikaru puno toga ispisano i izrečeno, napose u nosećim napisima kroz monografske poglede Tonka Maroevića, Antuna Karamana i Marina Ivanovića, usuđujem se i ja dodati koju svoju fusnotu. Dakako, ne računajući da ću otkriti „toplu vodu“, ali mu vlastitim potpisom svakako želim dati na važnosti i značenju i još jednom prigodno spomenuti tri markantne cjeline te staviti akcent na onu najnoviju, što bilježi slikarevu treću životnu dob. Ptice, po receptu Price i njegovih Opatijskih kišobrana, dovele su Bobanovića Ćolića u žižu likovne javnosti kad se, po logici stvari, zapravo najmanje očekivalo. Slikari s tolikim iskustvom pa i bremenom godina koje fino zataškava vitalnost, radije se zadovoljavaju recikliranjem i permutiranjem već provjerenoga, nego li se upuštaju u nešto nepoznato. Novo, što se tiče motiva i samog postupka. Kastavsko gostovanje Labinjonca, koji je gotovo pola životnog vijeka proveo u rudarskom susjedstvu, inzistira prigodno na dva reklo bi se divergentna temata. Onaj isprovociran pollockovim dreepingom i ovaj noviji donesen njemu omiljenim konstruktivizmom, geometrijom. Radi se o dvama životima, koje je samo vrstan slikar-inovator mogao pomiriti, upariti jedno s drugim. Možda se u njemu razbudio Janus, lice puno reda i savršenstva, naspram onoga razigranoga što slučajnosti špricanja boje daje kreativne moći i pušta neka vodi priču. Ma koliko god u prvom slučaju radio ratio i dekoracija, u drugom su na snazi neizvjesnost, spretnost i neposrednost. Dakako, i sve derivacije koje iz ovakvih promišljanja proizlaze. Moderni se klasičar, kao na početku s trabakulima opet oduševljava sintezom i redukcijom, sada kad se već srce zasitilo strasti i iskrenosti, postupka u kojemu je sama radnja motiv, a ne predložak iz stvarnosti. Razumljivo, tko mari za deskripciju dočim srce kuca žestoko, kad su uloga inspicijenta i sugestije marginalizirane, štoviše suvišne. Žudnja izaziva priviđenje u intimističkim opaskama koje nastoje zabilježiti tek veličanstveni trenutak, kreativni uzlet i stanje euforije. Globalno gledano, desetljećima se kombinacija crvene i crne smatrala estetski neprikladnom, štoviše vulgarnom. Bilo je to vrijeme suptilnosti i nenapadnosti, vrijeme prikrivanja znakova luksuza. Naspram općeg uvjerenja figurirala je elegancija, sušta suprotnost napadnosti. Naspram toga odrješitost i drskost crvene i crne privlačili su i otimali poglede, iskakali hrabro iz mase i figurirali stepenicom iznad svih drugih kolorističkih kombinacija. Svoju popularnost ove dvije boje mogu zahvaliti jednoj osobi - kultnom dizajneru cipela Christianu Louboutinu. Imao je to na umu i slikar u vremenima kad je kreativni trzaj iz zgloba gospodario slikom, bivao neprikosnovenom svetinjom koju je tek u rijetkim prigodama trebalo „dopuniti“, „korigirati“. Bilo je za očekivati da stvari neće trajati vječno, da će se slikarev menu kad-tad promijeniti. Desile su se Ptice, a u slučaju pelješkog umjetnika to bi trebali biti galebovi, no sve asocijacije u smislu širenja teme odvele bi nas na sporedni kolosijek. Manje je bitno koga taj ornitološki svijet okuplja, pjevice, mudre ili pak kočoperne ptičurine, grabljivice, gavranove, golubove ili galebove. Treba li uopće tražiti poveznice s Dalmacijom, Pelješcem, Kunom, dolinom Neretve? Ptice su Bobanoviću Ćoliću očito tema dostojna likovnog eliksira. Kakvo li se carstvo permutiranja krije u tim jatima i jajima koja se nameću, redom i disciplinom. Jato je savršeno moralo poštivati red i zakon skupine, kako bi lakše otrpjelo nalet bure, studen. Zima je, nije za očekivati cimblavanje grdalina, igru lastavica, ovo je mjesto hrabrih, vrijeme kuražnih, onih što nisu poletjeli jugu. Imperativ se zna, treba dočekati novu oželandu. Slično vrijedi i za slikara, u osami sažima i propitkuje početke, vlastitu likovnu genetiku. Nestalo je jedara i trabakula, lita i burdiža, treba preživjeti zimu, duge večeri kad čovika i nije baš voja, kad mu se baš ne da. Nosi ga tek razumijevanje i blizina životne suputnice i likovna tema toliko zahvalna za novi iskorak i traženja. Vrijedi dočekati teplije dane, a onda ćemo salbunjerima do novih prostranstva. Plovit se mora, pa makar se i ne makli iz ateljea u Kuni i lada pripadajuće mu odrine! Toliko, kroz dvije slike o slikama Emila Bobanovića Ćolića, o prkosu i odvažnosti s obzirom na dva legitimna ciklusa koja istina nisu od jučer, ali su korisna za razumijevanje danas i ovdje. U vremenima kad na globalnom planu apstrakcija opet „igra“, zahvaljujući velikom povratku slike, pazi paradoksa, kroz figurativna participiranja. Tko bi rekao da Bobanović Ćolić vitalno prati svjetske trendove iz zabiti Kune? Vjerojatno slikar namjerno ne inzistira na aktualnostima koliko slijedi unutarnja estetska preslagivanja, a ta su se oduvijek pokazivala aktualnima, dakako uvažavajući Medovića i Kaštelančića, ali isključivo kroz vlastita inventivna revidiranja, istaknuo je Brešan.
Otvorenje likovne izložbe svojim nastupom obogatili su učenici Glazbenog odjela pri Osnovnoj školi Milan Brozović Kastav - Lucija Miljanović i Franko Travalja.
Izložba ostaje otvorena do četvrtka 8.lipnja, a moguće ju je razgledati svaki dan od 17 do 20 sati.
