[FOTO] Putem plominskog zvončića: Što to krije Plominska gora?
Autor: Marina Pauletić 29.05.2023
Plominska je gora izuzetno bogata florom – obiluje cvijećem, ljekovitim biljkama te onim otrovnim.
Plomin – Jeste li bili kada u Plominu? Vjerojatno ste na putu do Rapca ili Labina putujući cestom uz more koja spaja Opatiju i Pulu prošli ovim pitoresknim mjestom, no jeste li se kada zaustavili? Možda ćete nakon ovoga članka to poželjeti.
Plomin je utvrđeni gradić smješten na brežuljku ponad Plominskog zaljeva, a ispod Plominske gore. U njemu je pronađen Plominski natpis, jedan od glagoljskih zapisa iz 11. stoljeća koji je uklesan u vanjski zid crkve Svetog Jurja. Također je dom istarskog, odnosno plominskog zvončića, latinskog imena Campanula istriaca, te smo upravo njega krenuli potražiti na Plominsku goru otkuda ga je vjetar donio u Plomin.
„Zvončić zove u Plomin“ naziv je planinarske rute koju već nekoliko godina zaredom organizira Turistička zajednica općine Kršan u suradnji s agencijom „Lynx and Fox“ koji su bili naši subotnji vodiči. Tura je besplatna te se okupilo 40-ak sudionika, što mladih, što starih, a neki su za zvončićem potegnuli čak iz Zagreba.
Dužina rute iznosi 6,5 kilometara uz 450 metara visinske razlike što obilazak smještava u srednje tešku planinarsku stazu koja nije pogodna osobama s poteškoćama u kretanju. U to smo se i sami uvjerili jer su uspon, ali i silazak s gore prilično strmi. U najavi obilaska navedena je potrebna oprema koju trebate imati sa sobom: kvalitetna hodačka obuća u vidu zatvorene cipele ili tenisice s gumenim rebrastim potplatom, slojevita odjeća, duge hlače, šešir, krema za sunčanje, dok štapove za hodanje možete uzeti po vlastitoj želji. Nije potrebno napominjati da pripremite i dovoljnu količinu vode koja će vam osobito trebati ako na Plominsku goru krenete za sunčana i iznimno topla dana kao što smo mi.
Početak planinarenja bio je zakazan za 10 sati ujutro te je polazišna točka bila centar Plomina, pokraj pizzerije „Bura“. Odonuda smo se, prešavši glavnu cestu, počeli uspinjati uskom planinarskom stazom koja prvim dijelom prolazi kroz drugi dio Plomina, a onda se pretvara u brdsku stazu. Jedan dio puta vodi kroz šumu koja je pružila odličan zaklon od sunca, a cijelo je vrijeme puhao i vjetar koji je umanjivao osjećaj vrućine, osobito na vrhu. Ipak, ne dajte da vas to zavara i odvrati od nanošenja zaštitnog faktora na kožu.
Što smo se više penjali, to nam se više otvarao pogled na plominsku luku, zaljev i termoelektranu čiji je dimnjak s 340 metara visine najviša građevina u Republici Hrvatskoj. Sjećate li se onog Britanca koji se na njega popeo, a potom i visio? Bila je to ludost, ali – trebalo je i hrabrosti.
Plominska je gora izuzetno bogata florom – obiluje cvijećem, ljekovitim biljkama te onim otrovnim. Na samom početku prošli smo pokraj busena brnistre, grmolike biljke koja raste samo u mediteranskom području te je vrlo draga pčelama, a nekada se koristila za izradu konopa, odjeće i obuće. Brnistra ima i svoju pjesmu, „Cviće od brnistre“ čije je stihove napisao Daniel Načinović, uglazbio ju Bruno Krajcar, a otpjevala je Klapa Kastav.
Sam je uspon trajao nešto manje od sat vremena, brzina penjanja ovisi o pojedincu – i o tome koliko volite fotografirati detalje iz prirode. Putem smo naišli i na tragove koje ostavljaju divlje svinje u vidu razrovane zemlje i ispreturanog kamenja te smo prošli smo pokraj prirodnog pojilišta kojeg životinje koriste. Oni dobroga vida uspjeli su ubrati pokoju šparogu, priskrbivši si tako ukusan ručak.
Nećemo vam lagati, uspon nije nimalo lak, ali jednom kada stignete na vrh i pred očima vam se otvori pogled na livade prepune cvijeća s jedne strane, te Istru i Kvarnerski zaljev s druge strane shvatite da su se sva muka i znoj isplatili. Upravo smo ondje napravili dužu pauzu, što preporučamo i vama jer onakvog se ambijenta valja nauživati. Ne nazivaju ih uzalud rajskim vrtovima – mnoštvo livadne kozje brade, margarita, divljega čička, kadulje, vrijeska te brojnih drugih biljaka opit će vas svojim mirisima i bojama. A iznad svih, gorski kralj i razlog našega dolaska: plominski zvončić.
Plominski je zvončić trenutno u punom cvatu, a sezona cvjetanja traje mu od polovice svibnja pa do polovice lipnja kada je i najidealnije vrijeme za posjet Plominskoj gori. Zanimljivo je što raste iz samoga kamena te se s Plominske gore rasprostranio uz pomoć vjetra. U slučaju da ga želite presaditi, morat ćete to učiniti iz sjemena uz posebno ishodovanu dozvolu – jer zvončić je rijedak i ugrožen pa se na njega iznimno pazi. Ima i svoga brata blizanca koji stanuje na Velebitu, no iako veoma slični svaki je od njih endemska vrsta za svoje područje. Da je ljepota plominskog zvončića posebna, dokazuje to što je poslužio i kao umjetnička inspiracija - druga serija šalica lokalnog obrta Važić ceramics&art na sebi ima upravo njegov motiv.
Nakon ugodne pauze svoj smo put nastavili uzduž grebena diveći se krajoliku koji se pred nama otvarao, praćeni vjetrom i mirisima koji su odavali dojam kao da smo u botaničkom vrtu. Ipak, dok lutate pogledom okolo valja paziti i gdje hodate jer zmije na ovoj gori nisu rijetkost. Naletjeli smo na jednu, ali smo ju obišli u širokom luku pa je tako svatko mirno nastavio dalje svojim putem. A na putu, zvončić do zvončića. I jedan zelembać kojega je naša kamera uspjela uloviti.
No zmija i gušter nisu jedine životinje koje smo zapazili. Na Plominskoj gori pasu i angusi, pasmina goveda cijenjena zbog svog iznimno ukusnog mesa. Moramo priznati da im pomalo zavidimo što mogu uživati u onome krajoliku po čitave dane.
Stigavši do makadamske ceste za vatrogasna vozila započeo je naš spust, koji je za one slabijih koljena svakako zahtjevnija dionica. I opasnija, s obzirom da je vrlo strmo što uzrokuje klizanje pa je potreban dodatan oprez. Naša se ruta završila kod restorana „Dorina“, a „odradili“ smo ju u nešto više od tri sata. Bili smo brzi, pohvalio nas je naš vodič jer procijenjeno trajanje rute je četiri sata.
Po završetku planinarenja, dio grupe uputio se na ručak u restoran „Dorinu“, a dio u pizzeriju „Bura“. Valja napomenuti kako su voditelji prije samog početka ture rezervirali mjesta u restoranima za one zainteresirane za ručak, s obzirom da ćete vikendom, a pogotovo tijekom sezone teško naići na slobodan stol u ranim popodnevnim satima. Mi smo umjesto ručka odabrali šetnju starom jezgrom Plomina s čijih se zidina plominski zvončić slijeva u slapovima ljubičaste boje. Moguće je također na svoj mobilni uređaj skinuti aplikaciju koja vas vodi u interpretativni razgled ovog istarskog bisera. Osim toga, posjetili smo i galeriju na otvorenom lokalnog umjetnika koji izrađuje skulpture od drveta, željeza i ostalih materijala.
Naš se izlet time zaokružio poput kružne planinarske staze kojom smo hodali. Prepuni dojmova odlučili smo kako se zasigurno vraćamo, a sada na kraju ovoga teksta pitamo: jesmo li vas uspjeli nagovoriti da posjetite Plomin i Plominsku goru? Možete razmišljati dok listate našu foto galeriju.
