FRA: Potrebne su sustavne promjene kako bi se zaustavilo nasilje nad osobama s invaliditetom u institucijama

Foto: ilustracija

O istoj se temi očitovao i pravobranitelj za osobe s invaliditetom, Darijo Jurišić, čije priopćenje prenosimo u cijelosti.

Zanemarivanje, zlostavljanje i nasilje nad osobama s invaliditetom koje žive u institucijama rašireni su diljem EU-a. Novo izvješće Agencije EU-a za temeljna prava (FRA) pokazuje kako normalizacija nasilja, prepreke prijavljivanju zlostavljanja i nedostatak učinkovitog praćenja ugrožavaju prava osoba s invaliditetom. FRA poziva države članice EU-a da poduzmu hitne mjere za sprečavanje nasilja, zaštitu žrtava i pozivanje institucija na odgovornost.

Više od 1,4 milijuna osoba s invaliditetom u EU-u živi u institucijama. Budući da Europska unija i njezine države članice ne uspijevaju ispuniti svoje obveze u pogledu deinstitucionalizacije u skladu s Konvencijom Ujedinjenih naroda (UN) o pravima osoba s invaliditetom, mnoge osobe u takvim okruženjima suočavaju se s kršenjima svojih temeljnih prava. Najnovije izvješće agencije FRA, „Places of care = places of safety? Violence against persons with disabilities in institutions” („Mjesta skrbi = sigurna mjesta? Nasilje nad osobama s invaliditetom u institucijama”), pokazuje nedostatke u zaštiti i sprječavanju nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja.

Oblici nasilja istaknuti u izvješću uključuju vikanje i uvrede, prisilna liječenja i primjenu prevelike količine lijekova, proizvoljnu upotrebu mjera ograničavanja, radno i financijsko iskorištavanje te fizičko i seksualno nasilje. Osobe s intelektualnim teškoćama, djeca i starije osobe izložene su većem riziku od zlostavljanja.

Nasilje i zlostavljanje u institucijama omogućeni su kroničnim nedostatkom osoblja i ograničenim resursima. Mnoge žrtve počele su doživljavati zlostavljanje kao normalno i nisu upoznate sa svojim pravima i kanalima za prijavljivanje zlostavljanja. To stvara trajne prepreke te kulturu šutnje i nekažnjavanja.

Kako bi se uklonili ti sustavni nedostatci, FRA poziva države članice EU-a da:

• okončaju institucionalizaciju i daju prednost uključivanju osoba s invaliditetom u zajednicu, u skladu s obvezama EU-a i država članica iz članka 19. Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom;
• pojačaju zaštitu od nasilja. Da osiguraju usklađenost nacionalnih zakona o institucijskoj skrbi s međunarodnim pravnim obvezama i pravnim obvezama EU-a. Da prikupljaju pouzdane, usporedive i pravodobne podatke kako bi se bolje procijenilo stanje te kako bi se spriječilo nasilje u institucijama, zaštitilo od nasilja i odgovorilo na njega;
• poboljšaju praćenje. Da osiguraju potpunu neovisnost nadzornih tijela i da im osiguraju dovoljno resursa za redovite, transparentne i nenajavljene posjete institucijama. Europska komisija trebala bi obustaviti i osigurati povrat sredstava EU-a od institucija u kojima dolazi do kršenja propisa;
• osiguraju dostupne mehanizme prijavljivanja. Da omoguće žrtvama pristup sigurnim i povjerljivim mehanizmima prijavljivanja, bez straha od odmazde kojima se učinkovito štite zviždači;
• pružaju smjernice i edukaciju. Da izrade praktične smjernice o tome kako učinkovito spriječiti nasilje u institucijama i reagirati na njega. Da razviju obveznu, multidisciplinarnu edukaciju osoblja u ustanovama, timova za praćenje, policije i pravosuđa;
• da osiguraju potpuno sudjelovanje osoba s invaliditetom i organizacija koje ih predstavljaju u osmišljavanju, provedbi i evaluaciji politika i programa o nasilju u institucijama.

Citat direktorice agencije FRA Sirpe Rautio:

„Nasilje nad osobama s invaliditetom u institucijama sustavni je problem koji zahtijeva sustavne promjene. EU i njegove države članice moraju ispuniti svoje pravne obveze i zaštititi temeljna prava osoba s invaliditetom tako što će dati prednost njihovu uključivanju u zajednicu, postupati s njima dostojanstveno i s poštovanjem te ih učinkovito štititi od nasilja i zlostavljanja.”
Izvješće se temelji na istraživanjima u 27 država članica EU-a i trima zemljama kandidatkinjama (Albaniji, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji), a nadopunjeno je razgovorima u 10 država članica EU-a (Hrvatskoj, Njemačkoj, Irskoj, Italiji, Latviji, Malti, Poljskoj, Portugalu, Slovačkoj i Sloveniji).

FRA je prethodno objavila izvješće o prelasku iz života u institucijama na život u zajednici za osobe s invaliditetom i o nasilju nad djecom s invaliditetom.

O istoj se temi očitovao i pravobranitelj za osobe s invaliditetom, Darijo Jurišić, čije priopćenje prenosimo u cijelosti.

U Hrvatskoj javnosti postoji uvjerenje da su ustanove najbolje mjesto za osobe s invaliditetom gdje su sigurne i zaštićene, a sve njihove potrebe su zadovoljene. Kad kažemo osobe s invaliditetom mislimo i na osobe s takozvanim nevidljivim invaliditetom, ne samo na nepokretne osobe i one koje se kreću uz pomoć invalidskih kolica, gluhe i slijepe osobe nego i na osobe s intelektualnim i mentalnim teškoćama i drugim nevidljivim vrstama invaliditeta. Zbog toga vjerujemo da će izvješće Agencije za temeljna prava Europske unije o rezultatima istraživanja nasilja nad osobama s invaliditetom u ustanovama biti iznenađenje.

Hrvatska je bila jedna od 10 zemalja u kojima je provedeno i dubinsko terensko istraživanje koje je pokazalo ono isto na što upozorava i pravobranitelj za osobe s invaliditetom nakon obilazaka ustanovama u kojima su smještene osobe s invaliditetom: u ustanovama dolazi do verbalnog i psihičkog nasilja nad osobama s invaliditetom koje su u njima smještene, a zabilježeni su i slučajevi fizičkog nasilja ali i prisilnih postupanja (vezivanja, izdvajanje u sobe za izolaciju, sediranje prekomjernom upotrebom psihofarmaka). Ta prisilna postupanja iako su regulirana pravilnicima u suprotnostima s Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom i njima se teško narušava ljudsko dostojanstvo i integritet osoba nad kojima se provodi. Još više nego je to slučaj s nasiljem u obitelji, takvo nasilje ostaje unutar četiri zida jer je još veća ovisnost osobe nad nasilnikom koji je ujedno pružatelj skrbi.

Izvješće Agencije za temeljna ljudska prava stoga naglašava važnost nadzora nad ustanovama i stvaranja mehanizama kroz koje bi žrtve mogle prijaviti nasilje izvan ustanove i tražiti zaštitu policije i sudstva. Ovakva situacija nije samo hrvatska specifičnost nego je zabilježena u svim zemljama u kojima je rađeno ovo istraživanje zbog čega je i Europska komisija predvidjela njegovo provođenje.

Smještaj velikog broja ljudi na malom mjestu bez privatnosti i mogućnosti svrsishodnog provođenja vremena i redovitog doticaja s vanjskim svijetom stvara uvjete u kojima nasilje postaje učestalo.

Smještajem u ustanove krše se temeljna ljudska prava: pravo na slobodu kretanja, pravo na obiteljski život, pravo biranja gdje i s kim će živjeti. Osoba u potpunosti gubi kontrolu nad vlastitim životom i mogućnost upravljanja bilo kojim aspektom svog života počevši od onih najelementarnijih koje svi uzimamo zdravo za gotovo: što i kad će jesti, kad će ustajati, s kim i kako će provoditi svoje slobodno vrijeme do prava na rad i upravljanja vlastitim financijama.

Takav sustav ne samo da ukida ljudsko dostojanstvo nego je duboko dehumanizirajući i uskraćuje ljudima mogućnost ostvarivanja bilo kojeg životnog cilja. Zbog straha za njihovu sigurnost oduzeta im je većina ljudskih prava.

Zbog svega toga su se Hrvatska i Europska unija obvezale da ustanove treba transformirati i naposlijetku zatvoriti, a takav oblik skrbi što prije napustiti. U Hrvatskoj se s tim ciljem provodi transformacija ustanova socijalne skrbi. Međutim, taj proces ide vrlo spore i ne prati ga u dovoljnoj mjeri razvoj usluga podrške izvan ustanova kako bi osobe s invaliditetom neovisno o vrsti i težini invaliditeta mogle živjeti u svojim domovima ili stanovima i mogle biti uključene u sve one aktivnosti koje i mi ostali svakodnevno obavljamo.

Follow @torpedo_media