[RAZGOVOR] Josipa Valentić: U ‘Životu na vagi’ pronašla sam novu sebe – jaču, sretniju i ponosniju
Autor: Mia Mohorić 13.11.2025
Foto: Mia MohorićU ovom iskrenom razgovoru otkriva kako je izgledao njezin put – od prijave u show, preko teških trenutaka, do potpune životne transformacije.
Kostrena je oduvijek znala za Josipu Valentić – vedru, srdačnu i uvijek nasmijanu ženu. No cijela Hrvatska upoznala ju je kroz popularni show Život na vagi, gdje je hrabro odlučila promijeniti svoj život iz temelja. Uz nevjerojatnu volju, disciplinu i ljubav prema svojoj djeci, Josipa je skinula gotovo 50 kilograma i pritom pronašla novu, snažniju verziju sebe. U ovom iskrenom razgovoru otkriva kako je izgledao njezin put – od prijave u show, preko teških trenutaka, do potpune životne transformacije.
Josipa, što Vas je potaknulo da se prijavite?
Prijavila sam se u ŽNV isključivo iz želje da pokušam skinuti višak kilograma. U trenutku prijave nisam razmišljala o nikakvim nagradama samo mi je bilo u glavi da pomognem sebi. Osjećala sam se loše sama sa sobom i nagomilanim kilogramima i taj trenutak nisam vidjela drugog načina nego da tražim pomoć od stručnih osoba.
Kako ste se osjećali kad ste saznali da ste primljeni u show?
Dan kada su me iz RTL-a kontaktirali da sam primljena bio je dan prije mog rođendana i to mi je bio najbolji rođendanski poklon. Osjećala sam se kao da sam dobila na lotu, sretna jer ću pomoći sebi.
Jeste li tada vjerovali da ćete uspjeti izgubiti čak 50 kilograma?
U trenutku kada sam saznala da sam primljena u ŽNV mi je bilo u glavi samo da sama sebi dokažem i svima drugima koji vjeruju u mene da sam zaslužila dobiti tu pozivnicu i da uspijem skinuti što više kila. Pratila sam sve sezone ŽNV i znala sam da je težak proces, ali ja sam osoba koja ne odustaje unatoč svim preprekama i koja želi opravdati povjerenje svih koji vjeruju u mene i samim time sam vjerovala u sebe da ću ostvariti dobar rezultat.
Foto: RTLJosipa navodi kako joj je tijekom boravka najteže pala odvojenost od djece, iako je znala da ima njihovu punu podršku. No, upravo joj je želja da s njima provede još mnogo lijepih trenutaka davala snagu da izdrži, a dodatnu snagu davala joj je spoznaja koliko podrške “vani” ima od prijatelja i poznanika.
Kako ste se nosili s izazovima i treninzima? Jeste li imali trenutke kad ste pomislili da ćete odustati?
Izazovi i treninzi su bili teški od prvog do zadnjeg, jer kako je odmicalo vrijeme boravka tamo, tako su nam treneri podigli ljestvicu izdržljivosti, tako da i prvi, a i zadnji trening tamo je bio zaista težak. Ali isto tako su se ipak lakše odrađivali treninzi kako su kilogrami padali. Ja sebe mogu zaista pohvaliti da tijekom boravka u kampu nisam baš u nijednom trenutku niti pomislila odustati ni zbog čega. Usmjerila sam sve svoje misli na proces i nisam se s ničim drugim opterećivala. Znala sam da mi je bolje što duže ostati tamo, jer će biti još izazovnije gubiti kile vani uz sve životne situacije koje nas svih čekaju kada izađemo.
Koliko Vam je pomogla podrška ostalih kandidata i trenera?
Jako puno mi je pomogla podrška trenera. Sama pomisao kada sam se prijavila u show da ću upoznati uživo trenere Mirnu i Edu mi je bila kao san. Od prvog dana sam se prepustila procesu i vjerovala u sve što je dio tog procesa da je sve napravljeno da pomogne nama kandidatima.
Postoji li neka situacija ili osoba iz showa koja Vam je posebno ostala u sjećanju?
Situacija kada sam bila jedini puta se na kraju ispostavilo ispod crvene linije i kada me je trenerica Mirna spasila sa patkicom od ispadanja je meni apsolutno promijenila sve. Tada sam shvatila da Mirna vjeruje u moju odluku o promjeni i to mi je dodatno dalo snagu da nastavim još jače. Mirna je jedna divna osoba koja se posveti svakom kandidatu i veže se za njega. A nakon toga je meni bilo u glavi samo da opravdam njeno povjerenje i ne budem više nikada ispod crvene linije, što sam na kraju i uspjela.
Foto: Mia MohorićPovratak u svakodnevicu
Josipa je u Životu na vagi ostala 13 od maksimalnih 14 tjedana. U trenutku kada je saznala da ide kući, emocije su bile pomiješane - s jedne strane jedva je čekala vidjeti svoju djecu, ali isto tako imala je veliku želju doći do samoga kraja showa.
Kako je izgledao povratak kući, u svakodnevicu i obitelj?
Znala sam da me svi željno čekaju, ali sam isto tako znala da žele da što duže ostanem. I onda kada sam došla kući osjećala sam se presretno, jer sam tada shvatila koliku sam promjenu napravila. Vidjela sam ponos i kod svoje djece i kod prijatelja i onda sam bila ponosna i na samu sebe.
Kažu da je najteže održati rezultate - kako Vam ide danas?
To je istina. Najteže je održati ono što smo napravili u samom procesu, ali evo ja sam nastavila sa šetnjama, treninzima i prehranom kao i tamo i nije mi teško to sve posložiti jer ovaj osjećaj samopouzdanja i sigurnosti nisam osjećala prije i sve ću napraviti da to nikada ne nestane.
Prehrambene navike sam apsolutno promijenila na ono što sam primjenjivala u showu, jer sam toliko naviknuta na to, da mi jednostavno tijelo traži obrok u vremenu kada smo tamo imali obroke. Životne navike sam sada prilagodila sebi. S obzirom da su mi djeca odrasla nekako mi je lakše posložiti stvari za samu sebe.
Kako djeca reagiraju na Vašu transformaciju i na Vašu energiju?
Djeca su presretna i ponosna. Potiču me naravno za dalje i sve skupa nam je nekako i odnos još bolji, jer sam ja sretnija, zadovoljnija. Nekako mi je sve sada lakše.
Uz svoje biološko dijete, Vi ste i udomiteljica – što Vas je potaknulo na taj plemenit korak?
Djeca su radost i dar Božji. U tom trenutku kada sam udomila sina svoga bivšeg supruga, nisam ništa drugo razmišljala, nego da želim ostati u blizini njega i odvesti ga na pravi životni put. Potaknula me najviše jer je i sin htio ostati sa mnom i mojom kćerkom i na kraju smo uspjeli u tome. I sada nakon svega sam shvatila da još uvijek ima u meni snage i volje i želje za pomoći nedužnoj djeci, pružiti im ljubav, sigurnost i usmjeri ih se u život, sve ono što možda iz raznoraznih razloga ne mogu dobiti od svojih bioloških roditelja.
Kad smo je upitali odakle crpi optimizam i snagu kojom naprosto zrači, Josipa skromno kaže da je takva cijeli život i da na sve uvijek gleda pozitivno, a najviše snage crpi iz borbe za svoju djecu i sebe.
Foto: RTLJeste li kroz sve te životne izazove naučili nešto novo o sebi?
Boravak u “Životu na vagi” me je izgradio u jaču osobu, time što sam još jednom naučila da nikada ne treba odustajati od sebe, moramo sami sebi biti najvrjedniji i onda će nas i drugi poštovati i voljeti.
Što biste poručili osobama koje se bore s viškom kilograma, samopouzdanjem ili teškim životnim okolnostima?
Osobama koje se bore sa viškom kilograma bih poručila da nije uopće teško uhvatiti se u borbu s time, samo si treba u glavi posložiti cilj i ne odustajati od njega. Sve se može kad se hoće i to je ono najvažnije. Samim gubljenjem kilograma automatski raste samopouzdanje. Čovjek mora biti siguran u svoju snagu i volju. Svaka teška životna situacija pokazuje ustvari koliko mi krijemo u samima sebi snage za boriti se sa problemima. Uvijek treba na sve gledati da nije ništa nerješivo, samo to tako tog trenutka izgleda. Ne treba nikada gledati unatrag, jer ono što je bilo promijeniti se ne može i to ostaje u prošlosti, ali to ne znači da ne možemo nešto promijeniti u budućnosti.
U emisiji ste priznali da se teško nosite s financijskim izazovima svakodnevnog života odnosno da ste u zahtjevnoj financijskoj situaciji. Što bi vam najviše pomoglo? Hoćete li imati mogućnost nastavka treniranja u teretani?
Mene stvarno nekako kroz cijeli život prate ti financijski problemi i stalno se s njima borim. To me nije poljuljalo u mom razmišljanju da će sve biti dobro i da će se sve riješiti, ali eto još uvijek i dalje me to prati. Što se tiče teretane, svakako bi htjela to uvrstiti u moje financije, jer ne želim nikako prestati trenirati, ali ako nekada ne budem mogla, uvijek postoji šetnja.
Josipina priča primjer je koliko daleko mogu dovesti snaga volje, ljubav prema djeci i vjera u sebe. Kroz “Život na vagi” pokazala je da promjena nije samo fizička, već i duboko životna - pronašla je novu sebe, ispunjenu, odlučnu i zahvalnu. I danas, unatoč svim izazovima, nastavlja živjeti ono što je naučila - ne odustajati, vjerovati i boriti se. Takvim ljudima, koji svojim primjerom nadahnjuju druge, zajednica može i treba biti podrška. Jer Josipa je dokaz da se dobrota, trud i upornost uvijek isplate, a možda je sada trenutak da se i njoj vrati barem djelić onoga što ona svakodnevno daje drugima.



