Korona oživjela zaboravljene običaje
Autor: Ivana Grabar 14.01.2022
Sve ono što se zbog epidemioloških mjera tijekom mesopusta u Kostreni neće moći održati na način kako smo navikli, potaknulo je Špažićare da se prisjete i ponovno ožive neke pomalo zaboravljene običaje.
Kostrena - Plesa, pjesme i dobre zabave koja je smisao maškara, nikad nije pa ni ove godine neće nedostajati, samo će se ona umjesto maškaranih tanci u Narodnoj čitaonici organizirati na način kako su to činili naše none i nonići, prije Korza pa i prije izgradnje Narodne čitaonice - obilazeći Kostrenu i kostrenske oštarije!
Prvo takvo obahajanje Kostrenom kreće već ove subote 15. siječnja iz Libra dok će se u subotu u prijepodnevnim satima u Žurkovu postaviti photo point sačinjen od starih Špažićarskih maski, a njihove maske sve do Pepelnice bit će izložene i u kostrenskim ugostiteljskim objektima.
O tradiciji maškaranja u Kostreni i Karnevalskoj grupi Špažićari Kostrena
Tradicija kostrenskih maškara seže daleko u prošlost Kostrene. Ne postoje pisani dokumenti u kojima bi se moglo utvrditi od kada se organiziraju maškare u Kostreni, ali svakako da ovaj običaj seže u daleku povijest Kostrene kao snažno ukorijenjena tradicija ovog kraja. Mesopusni dani, maškare ili mesovija, započinjali su u Kostreni prvi dan poslije blagdana Tri Kralja i trajali do Čiste srijede.
Svaki kraj ima neke svoje „posebne dane“ i vlastite mesopusne običaje koji čine bogatstvo zajedničke tradicije maškaranja na Kvarneru. U Kostreni su to bila tri zadnja četvrtka koji su se redom zvali “pohusti”, “potusti” i “poberikusi”. Tih su večeri maškarane grupe obilazile Kostrenu, a grupe su se često tijekom večeri znale i izmiješati. Najčešće bi se izmiješali cure i dečki koji inače nisu živjeli u susjedstvu pa su takve prilike nerijetko vodile novim ljubavima, a u konačnici i stvaranju novih obitelji. Po kućama se išlo do kasno u noć, a ljudi su rado otvarali vrata i nudili maškare suhim smokvama, rakijom, domaćim vinom i za ovo vrijeme nezaobilaznim fritulama. Zadnju nedjelju poslijepodne organizirala bi se povorka maškara po Kostreni koju je kao i u većini manjih mjesta zamijenila jedinstvena povorka na Korzu. U kostrenskoj povorci sudjelovalo bi stotinjak i više maškara i mnogobrojni gledatelji kao i nekoliko harmonikaša pa pjesmi i veselju ne bi bilo kraja! Povorka se zaustavljala pred gostionicama gdje bi se plesalo i zabava bi potrajala do kasno u noć.
Zadnji ponedjeljak bio je običaj maskirati se što ružnije, obilaziti po selu i skupljati jaja, no dobrodošli su bili i drugi darovi, uz obavezno piće i zdravicu bez koje se nije odlazilo. Sakupljanju jaja, kao i danas, osobito su se radovali najmlađi sudionici.
U tim ranijim vremenima plesovi su se održavali po gostionicama, a kada se 1896. godine izgradila zgrada Narodne čitaonice „maškarani tanci“ preselili su se u dvoranu i to samo za članove i probrane goste, što se promijenilo nakon Drugoga svjetskog rata. Na ulazu u dvoranu bio je “feštar”, čovjek kojemu se svaka maskirana osoba (zvali su ih krabulje) morala otkriti ili na neki drugi način odati svoj identitet, da bi se znalo o kome se radi.
Maškarana zabava u Kostreni završavala bi kao i danas u utorak, kada bi na plesu točno u ponoć feštar zaviknuo: Maškare dole, došla je Čista srijeda! Tko nije htio skinuti masku morao je napustiti prostoriju, a postojalo je i vjerovanje ako si maškaran na Čistu srijedu, maska će ti se zalijepiti za lice.
Na Čistu srijedu slijedi osuda i spaljivanje mesopusta, krivca za sve loše ili ono neučinjeno u protekloj godini. Gotovo u pravilu dobije ime Mićel, a u optužnicama se spominju mnogi događaji iz protekle godine, a nerijetko i imena sumještana povezanih s određenim događanjima, no nikad se nitko ne uvrijedi na izneseno jer i to je dio maškarane tradicije.
Posljednjih 20 godina nositelj karnevalskih događanja u Kostreni je Karnevalska grupa ”Špažićari”, osnovana 2000. godine. Udruga je preuzela naziv koji se povezuje s Kostrenom i Kostrenjanima kao škrtim, a Kostrenjani će reći šparnim ljudima. Nekad se u Kostreni živjelo skromno i Kostrenjani su morali biti štedljivi (“šparinjozi”), pa su spremali svaki špažić, za slučaj ako ikad zatreba. I tako su od spremanja i čuvanja špažići, Kostrenjani postali Špažićari.
Karnevalska udruga Špažićari organizator je maškarane plesove u Narodnoj čitaonici i predstavlja Kostrenu u povorci na Međunarodnom riječkom karnevalu kao i drugim karnevalima u Hrvatskoj i inozemstvu. Od 1994. godine stalni su sudionici su Međunarodnog riječkog karnevala zapaženi posvojim uvijek posebnim maskama, a udruga je i jedan od suorganizatora najdugovječnije prateće manifestacije riječkog karnevala – Maškaranog auto-rallya “Pariz-Bakar” koji je nastao kao parodija na svjetski poznati rally „Pariz-Dakar“.