Liburnijski humanitarci ugostili misonara iz Afrike Dennisa Zibu - Prvi put susreo se s morem i otkrio neusporedive strane života Afrike i Europe
Autor: Marina Brajkovic 20.06.2025
Moji hrvatski prijatelji su mi omogućili da ih posjetim. Hrvatska je predivna, a moj prvi susret s morem bio je jako lijepo iskustvo. Sada kada sam već dvije godine u Rimu uviđam kako je vrlo teško uopće uspoređivati ovaj život ovdje i onaj s kojim se susrećemo u Africi, rekao je 43-godišnji Dennis
Matulji - Kaže se da prijateljstvo ne poznaje granice, a potvrda toga stiže iz Matulja. Liburnijski humanitarci Oleg Medica, Damir Frlan i Sani Hlanuda, koji su svojevremeno posjetili Afriku i državu Tanzaniju, odlučili su ugostiti svog prijatelja misionara, rodom iz Zambije, Dennisa Zibu. Pozvali su ga da posjeti Hrvatsku, Istru, Kvarner i Liburniju, a ta mu je životna avantura donijela i prvi susret s morem i prvu vožnju brodom. Domaćini su ga proveli po otoku Cresu, bio je u Belom, Cresu, vodili su ga na Krk, u Rovinj, u šetnju Opatijom, a nekoliko dana domaćim mu je bio Matuljac Damir Frlan. Afrički misonar posljednje dvije godine studira društvene znanosti u Rimu, a krajem ovog ljeta vraća se kući, u rodnu Afriku.
- Moji hrvatski prijatelji su mi omogućili da ih posjetim. Hrvatska je predivna, a moj prvi susret s morem bio je jako lijepo iskustvo. Sada kada sam već dvije godine u Rimu uviđam kako je vrlo teško uopće uspoređivati ovaj život ovdje i onaj s kojim se susrećemo u Africi. Život ovdje je jako brz, isplaniran i isprogramiran, obitelji su manje za razliku od Afrike gdje se u obitelji još uvijek rađa veliki broj djece… Ekonomiju, infrastrukturu, funkcioniranje sustava - to je nešto s čime se uopće ne možemo uspoređivati, kod nas to definitivno nije napravljeno kako treba, rekao je Zibu koji je prije dolaska u Europu tri godine bio misionar u Tanzaniji, mjestu Nainokanoka, u kojoj je u crkvi školovao djecu plemena Masai.
Život u Tanzaniji, priča Dennis, vrlo je težak – ljudi nemaju adekvatnu zdravstvenu skrb, nedostaje hrane kao i ostalih potrepština za svakodnevni život. Veliki problem u Nainokanoki, selu od 10.000 stanovnika, je što je to područje tanzanijska vlada proglasila nacionalnim parkom i prodala zemlju investitoru u Dubaiju.
- Investitor na tom netaknutom području želi napraviti turistički safari, a ljude s tog područja protjerati. Vlada im u tome pomaže, a jedan od načina kako to čine je i da im ne dozvoljavaju, pod izlikom da se radi o nacionalnom parku, da sade poljoprivredne kulture i od njih žive. Tako Masai nemaju dovoljno hrane, odnosno žive isključivo od krava – jedu kravlje meso, piju njihovu krv i mlijeko, govori 43-godišnji Dennis koji iako je sada prvi puta zaplovio morem, na području Afrike putovao je dosta – bio je misionar u 6 afričkih zemalja, a govori i 9 jezika.
- Došao sam na kratko u posjet prijateljima u Hrvatsku. Moram se vratiti jer me čekaju obaveze u Rimu gdje se školujem. Ako budem jednog dana imao priliku, rado ću opet doći. Vaša zemlja, bar ovaj djelić što su mi pokazali prijatelji, jako je lijepa, rekao je Dennis koji je dobio priliku dotaknuti Europu, u kojoj, istina, živi vrlo skromnim životom, za mnoge od nas nepojmljivo skromnim, ali on će reći da je u odnosu na život u Africi i takav skromni europski život pravi luksuz – ako se pitate zašto, pa ovdje uz školovanje i smještaj, svaki dan dobije obroke, nešto na što u Africi ne možeš uvijek računati.
Oleg, Sani i Damir, koji su svjedočili tim teškim životnim uvjetima u Tanzaniji pred tri godine organizirali su humanitarnu akciju te se na području Liburnije prikupilo oko 20.000 eura za djecu iz Nainokanokija, za njihov smještaj, hranu i školovanje. Taj iznos, bio je dostatan za dvije godine, koliko toliko, "mirnijeg" afričkog života… Zato, kad god mogu, pošalju pomoć koja im je i danas izuzetno potrebna.
