Na Svjetski dan beskućnika Miletić organizirao njihov dolazak u Hrvatski sabor
Autor: Marina Pauletić 10.10.2024
Prema podacima Hrvatske mreže beskućnika, u Hrvatskoj ima više od 2000 beskućnika i samo 420 mjesta u prihvatilištima i prenoćištima.
Zagreb – Saborski zastupnik Mosta Marin Miletić organizirao je danas u Hrvatskom saboru na Svjetski dan beskućnika, posjet skupine od tridesetak beskućnika, kako bi iznijeli svoje probleme, te kako bi im se pomoglo.
Miletić je uvodno istaknuo kako prema podacima Hrvatske mreže beskućnika, u Hrvatskoj ima više od 2000 beskućnika i samo 420 mjesta u prihvatilištima i prenoćištima, a preko 10.000 osoba živi u neadekvatnim i nesigurnim uvjetima stanovanja: “Društvo i država se moraju više, bolje i agilnije angažirati za ljude bez krova nad glavom, te je krajnje vrijeme da se donese strategija za prevenciju i borbu protiv beskućništva“, istaknuo je Miletić.
Osim smještajnih kapaciteta, beskućnicima, pogotovo onima u manjim gradovima, nedostaje i drugih socijalnih usluga kao što su pučka kuhinja ili dnevni boravak, a velik problem je i izdavanje osobnih iskaznica obzirom da su to ljudi bez stalnog mjesta prebivališta.
U ime prisutnih, 71-godišnji Mislav je ispričao s kakvim problemima se beskućnici susreću, a svoju životnu priču počeo je kako je nakon 40 godina rada, u mirovini postao beskućnik.
„Beskućništvo je najekstremniji oblik siromaštva. Dojučerašnji prijatelji su nestali, borimo se s predrasudama da smo pijanci, ovisnici, smrdljivi i neuredni. Jedan od problema je osobna iskaznica bez koje ne postojite, ne ma vas, ni liječnika ni socijalnu skrb, a ne možete je dobiti bez prebivališta, a ako živite na ulici, pod vedrim nebom, što napraviti? Neki plate da ih netko prijavi, a često ih ubrzo odjave, pa smo opet u problemu kada policija legitimira. Beskućnici često imaju problema sa zdravljem zbog uvjeta života, a osim fizičkih kroničnih bolesti, često i mentalnih problema. Jako teško nam se igdje zaposliti i prisiljeni su raditi na crno. Mnogi beskućnici osuđeni su na život na ulici, jer u prihvatilištima i prenoćištima nema mjesta za njih, a posebno teško je ženama. Da postoji prevencija beskućništva, mnogi sadašnji beskućnici ne bi to postali“, ispričao je beskućnik Mislav.
