"OPATIJA – KULTURNA BAŠTINA" – monografija koja to nije i ne zaslužuje biti

Nažalost, monografija „Opatija – kulturna baština“ ne pruža vjerodostojan pregled kulturnog stvaralaštva našega grada. Umjesto temeljite i precizne publikacije, kakva bi trebala biti svaka monografija, riječ je o djelu prepunom netočnih i neujednačenih podataka. Već površnim pregledom uočava se niz grešaka, a s detaljnijim čitanjem one se iščitavaju u nedopustivoj mjeri. Takav pristup nije samo amaterski, već i opasan – jer publikacije ovakvog tipa (p)ostaju polazišna točka za buduća istraživanja i interpretacije.

Opatija - Monografija „Opatija – kulturna baština“ (Izdavač: Hrvatski muzej turizma, 2025.), koja je nedavno najavljena, večeras će biti i svečano promovirana u Villi Angiolini kao uradak koji „cjelovito prikazuje bogatstvo kulture i povijesne ostavštine grada Opatije. Kroz tematske cjeline monografija se bavi Opatijom kao upravnim središtem, njenim urbanističkim razvojem, arhitektonskim značajkama te perivojnom baštinom koji su neizostavan dio identiteta Opatije kao turističkog i kulturnog središta“. No, objaviti ovako opsežno djelo (više od 430 stranica) s brojnim netočnim i neprovjerenim informacijama nije samo diletantski, već i vrlo opasno. Falsificiranje povijesti u vremenu kada je gotovo sve provjerljivo „na dva klika mišem“ ili jednim telefonskim pozivom naprosto je neoprostivo, a upravo spomenuti diletantski pristup u pojedinim dijelovima sadržaja ovu monografiju pretvara u ozbiljnu „robu s greškom“.

Naslovnica

Monografija je, prema definiciji, „specijalistički spis, knjiga ili publikacija koja iscrpno obrađuje jednu temu, problem, osobu, životno djelo, pojavu ili skup predmeta, obično jednog autora, uz obilje ilustracija i bibliografskih bilješki. Smatra se znanstvenim, stručnim ili esejističkim djelom, osmišljenim da stoji samostalno i pruža detaljan pregled određenog područja“. Ova opatijska, međutim, u cjelini je sušta suprotnost definiciji, iako ima dijelova koji su vrlo korektno obrađeni. Svojevrsna baza i „kamen temeljac“, koja bi za sva daljnja istraživanja i nadogradnju trebala biti polazišna točka za „neke nove klince“ u budućnosti, ovim se pristupom pretvorila u uradak koji, nažalost, nije za daljnju distribuciju. Objaviti ovako opsežno djelo koje je bez ozbiljnijeg uredničkog koncepta nastajalo dulji period, a pritom ne angažirati recenzente, također govori puno o pristupu u izradi ove monografije.

Vrijedi istaknuti kako je i sam glavni urednik Josip Krajač najvažniji dio svog predgovora demantirao uratkom koji je potpisao, a koji su financirali građani Opatije. Kako Krajač ističe u predgovoru, „monografija nema karakter ugođajnog štiva i ne temelji se na kazivanju mogućih priča i legendi, nego podastire racionalno, kompetentno i informativno činjenično stanje povijesti Opatije, potkrijepljeno izvornom i stručnom literaturom. Istraživanjem arhivske građe i korištenjem suvremeno dostupne građe autori su inventarizirali, usustavili i stručnom interpretacijom valorizirali sveukupno područje opatijske kulture i umjetnosti.“ No, nažalost, daljnji sadržaj koji je kroz svoje ruke propustio glavni urednik ne korespondira s onim što je napisao.
Jedan od većih problema samog koncepta jest izostanak vremenskog okvira, odnosno određivanje krajnje godine s kojom će biti obuhvaćeni obrađeni i publicirani podaci. Time se dobiva kaotična i nedefinirana „slika“ kulturne scene.

Primjerice, opatijski slikari obrađeni su do 2000. godine, dok se pojedini podaci unutar monografije provlače do 2024. godine, što je vrlo nezgodno s obzirom na dinamiku kojom umjetnici stvaraju, a scena se razvija. Tako je, primjerice, uvrštena galerija Gal, koja javnu izložbu nije organizirala već godinama, dok je sjajna i agilna vološćanska galerija Artsada nepravedno izostavljena, a izložbena djelatnost Šporera svedena je tek na razdoblje nakon osnivanja Muzeja turizma do 2020. godine, zanemarujući prethodna desetljeća, ali i posljednjih nekoliko godina rada.

Okvir suvozačevih vratiju kao trajni podsjetnik na aljkavost kojom ova monografija obiluje...

Opisi pod fotografijama također su neujednačeni, ali i netočni. Primjerice, na jednoj fotografiji potpisan je Andrija Stanger, općinski poglavar i gradonačelnik, a na drugoj kao općinski načelnik, dok je Keight Hotel Opatija preimenovan u Keight Katarina Line, što mu naravno nije službeno ime. Nepravedno su izostavljeni i vrijedni fotografi koji desetljećima marljivo rade i promoviraju svoj grad. Uz dvojbena imena na popisu opatijskih fotografa iz nekog razloga ispušteni su Nikola Kurti, Željko Jerneić i Marin Ćuk Vurnek – što uredniku ne služi na čast obzirom da su po svim kriterijima zaslužili biti dio ove monografije. Ne izdvojiti u poseban pasus našeg Luigija Kurtija, koji je posljednjih pola stoljeća bio ključna figura opatijske foto priče, naprosto je tužno.

Luigi Kurti s familijom...

Dio fotografija koje su recentno napravljene može opravdati svoje mjesto u monografiji, ali velika većina objavljenih fotografija je ispod svake razine. Primjer koji vjerno ilustrira aljkavost pri pripremi monografije jest fotografija ploče posvećene početku emitiranja programa Radio Rijeke, gdje se autorica (Ksenija Krajač) nije ni potrudila izaći iz automobila i napraviti fotografiju, već je fotografirala kroz automobil pa se na fotografiji u gornjem lijevom kutu vidi okvir od suvozačevih vrata. Ovdje se treba zahvaliti i grafičkom uredniku koji je propustio odrezati spomenuti detalj te nam kroz ovu fotografiju najbolje oslikao razinu amaterizma kojom ova monografija obiluje.

Donald Sutherland na terasi hotela Milenij

Urednik je valjda zaboravio autoru pasusa o filmu ukazati da je po opatijskim i vološćanskim krovovima i barkama skakao veliki Donald Sutherland u pratnji Gorana Višnjića i da je naša rivijera u posljednjih desetak godina važna filmska kulisa u kojoj su snimane brojne serije i filmovi koji su postigli zapažen uspjeh na svjetskoj sceni. Također, film o princezi Diani, koju je utjelovila Naomi Watts, sniman je na nekoliko lokacija u našem gradu, ali o tome u monografiji niti riječi. U filmskoj priči nije spomenuta niti Opatijka Klaudija Cermak, poznata po svom radu na specijalnim efektima u brojnim filmovima, uključujući Harry Potter i Odaja tajni i Harry Potter i Darovi smrti, Gladijator, Jason Bourne i Troja. Vrijedi istaknuti da je i izvrsna nizozemska pjevačica s međunarodnom karijerom Caro Emerald svoj sjajan video spot snimala u Opatiji. Možda uredniku to ništa ne znači i nije mu relevantan podatak za knjigu, ali samo na YouTubeu spot za pjesmu A Night Like This pregledan je više od 42 milijuna puta.

Dio monografije u kojem je obrađena glazba također ostavlja dojam nepotpunosti i ignoriranja stvarne scene. Naime, ništa bolje nisu prošle ni naše sugrađanke koje su godinama pjevale i predstavljale Opatiju kroz rad u ženskim klapama Kamelija i Volosko, kao ni članovi muških klapa Mirakul, Baladur i Opatija koje djeluju u punoj snazi. Za autore ove monografije klape ne postoje, dok se zborsko pjevanje svelo na zbor DVD-a Opatija i ovlaš spomenuto Pjevačko društvo Veprinac. Za ispraviti nanesenu nepravdu vrijednim opatijskim pjevačima vrijedi istaknuti da u Opatiji djeluju sljedeći zborovi – Zbor župe sv. Jakova u Opatiji i Zbor župe sv. Ane u Voloskom, zatim Zbor Kluba 60+, zbor Osnovne škole Rikard Katalinić Jeretov kao i Djevojački zbor Gimnazije Eugena Kumičića.

Klapa Baladur

Možda urednik nije smatrao važnim zabilježiti ove amaterske zborove s podužim stažem, ali izostaviti vrijedan rad grupe 4'33'' (uspješno su djelovali dvadeset godina i njegovali višeglasno pjevanje) tragično je. I ono malo podataka o recentnim glazbenim aktivnostima, nažalost, pogrešno je napisano. Primjerice, zbor DVD-a Opatija posljednjih sedam godina ne vodi Damir Smerdel, već ga je zamijenio Ivan Bošnjak, da bi nakon korona pauze vodstvo preuzeo Darko Đekić.

Kad smo već kod sjajnog pijanista Ivana Bošnjaka, moramo istaknuti da je rođen 1985., a ne 1981. godine kako je navedeno u monografiji. U glazbenom dijelu ima još brojnih praznina koje će u nekom narednom razdoblju ozbiljniji urednici morati popuniti kako bi se stekla cjelovita „zvučna“ slika naše Opatije – jer prema trenutačnoj inventuri u monografiji našu scenu posljednjih tridesetak godina čini tek nekoliko aktivnih pjevača i instrumentalista te pokoji „upokojeni bend“.

Festival Kvarner u punom sjaju

Prešutjeti brojne festivale kao i izvođače koji su ostavili trag kako na lokalnoj, tako i na nacionalnoj sceni u posljednja tri desetljeća, nedopustivo je i ne daje cjelovit pregled razvoja i života glazbene scene u Opatiji.

Maškarani koncert učenika Glazbene škole Mirković ( 2017.)

Pisati o kulturi, a ne posvetiti dio školstvu koje u konačnici i generira buduće kulturne djelatnike, ali i publiku, zaista je nedopustivo. Još je gore pisati o opatijskoj kulturi i ne spomenuti dugogodišnji vrijedan rad glazbene škole Tarla, zatim Glazbene te Visoke glazbene škole Mirković, koja ne samo da je iznjedrila niz značajnih glazbenika već je i organizirala brojne koncerte, između ostalog i nastup glasovitog Ive Pogorelića u Kristalnoj dvorani hotela Kvarner sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća. To je također tužno.

Crtica o Listu Opatija dostupna na službenim stranicama grada Opatije

Svoje mjesto u monografiji nije našla ni izrazito popularna Radio Opatija, koja je dugi niz godina djelovala iz opatijskog hotela Adriatic pod sloganom „jedini radio koji vas gleda“. Na spomenutoj radio postaji afirmirao se niz radijskih/novinarskih djelatnika koji su i danas prisutni u eteru diljem regije. Prva opatijska radio postaja dobivanjem županijske koncesije s pripadajućim frekvencijama prerasla je u Primorski radio, koji dugi niz godina djeluje na županijskoj medijskoj sceni kao predvodnica radijske mreže R1. Urednik u 2025. godini nije našao shodno osvrnuti se i na elektroničke medije koji su u potpunosti zavladali svjetskom medijskom scenom, pa tako i lokalnom. Iako se Opatija može pohvaliti da je prvi multimedijalni online magazin imala još davne 2009. godine, koji je spajajući foto, video i pisanu formu bio jedan od prvih u našoj županiji. Kad smo već kod medija, vrijedi istaknuti aljkavost, pogotovo kada iščitavamo recentne podatke koji su dostupni u dva klika mišem.

Chuck Berry i prijatelji - Rock’n’Roll fiesta” @ Ljetna pozornica Opatija, 10.7.2008.

Pa je tako osnivanje Lista Opatije datirano u 1993. godinu, iako je List osnovan 1996. godine – podatak dostupan u jednoj brzinskoj online provjeri. Novinarima opatijskog dopisništva Novog lista proglašeni su Aleksandar Vodopija i Dragan Kinkela, za kojeg se eksplicitno navodi da je „analitičar i izvjestitelj o zbivanjima svjetske i domaće kinematografije“, a ustvari se radi o prerano preminulom našem Opatijcu, Draganu Rubeši, o kojem nema ni slova u monografiji. Nije spomenut časopis Turizam Info, koji u kontinuitetu izlazi pune 23 godine i jedan je od rijetkih specijaliziranih medija koji u Hrvatskoj sustavno prate turizam i ugostiteljstvo. Ni matematika uredniku nije baš jača strana pa tako ispada da je „mjesečnik“ (bez jasno navedenog imena) izlazio gotovo dva desetljeća, da bi u nastavku sami sebe demantirali i napisali „od 1979. do 1990. godine“ – što iznosi 11 godina, devet godina manje od dva desetljeća.

Nespretno je na dva mjesta u monografiji obrađen i program na Ljetnoj pozornici. Pa tako u dva navrata imamo dva nepotpuna nabrajanja glazbenih zvijezda koje su nastupale na njoj, a ispušteni su brojni glazbenici svjetskog glasa (Eros Ramazzotti, Manu Katche, Tony Levin, Tommy Emmanuel, Galina Petrova, Maxim Fedotov), kao i jedan od najutjecajnijih izvođača u povijesti rocka – Chuck Berry. U cijelom ovom košmaru o glazbenom naslijeđu (pojedini izvođači i pozornice obrađeni su na nekoliko različitih mjesta) nema podatka da je nakon Gubec-bega sjajna rock opera izašla upravo iz notnog zapisa našeg Ljube Kuntarića – naravno, riječ je o Karolini Riječkoj s Radojkom Šverko u glavnoj ulozi. Nema ni slova o jedinstvenom Festivalu Kvarner, kao ni o vrijednom projektu Čakavski bardi, trostrukom albumu koji je za buduće generacije zabilježio poeziju velikana – Drage Gervaisa, Zorana Kompanjeta i Ljube Pavešića – u formi zbirke čitane poezije na tri audio CD-a.

Kings of strings 2023.

Također, kulturne udruge obrađene su paušalno, a pritom je izostavljena najvažnija opatijska kulturna udruga koja s velikim uspjehom djeluje posljednja dva desetljeća – Kulturni front. Razlog zbog kojeg Kulturni front nije naveden je nejasan, ali očekivano se uklapa u površnost kojom ova monografija u pojedinim pasusima obiluje. I još bi nekako oprostili neznanje glavnog urednika što nije uvrstio ovu sjajnu udrugu u monografiju, ali izostaviti Liburnicon kao najvažniji opatijski kulturni proizvod u posljednja dva desetljeća (koji osmišljavaju i realiziraju već generacijama brojni Opatijci) neoprostivo je. Takvi propusti govore o nedostatku istraživačkog i uredničkog koncepta, a djelomično i o generacijskom nerazumijevanju suvremene kulture.

Liburnicon 2025.

Školskim jezikom, koji možda uvaženi glavni urednik najbolje razumije – ovo nije „sjedi jedan“, ovo je za ponavljanje razreda. Ova monografija, financirana novcem građana Opatije, umjesto temeljnog i vjerodostojnog pregleda, nudi nesređenu i djelomično netočnu sliku kulturnog života grada. Ako je monografija trebala biti „kamen temeljac“ za buduća istraživanja, ona to u ovom obliku nije. Ono što još može spasiti ovaj projekt jest promptan, ozbiljan i stručan rad na drugom, ispravljenom izdanju, uz uključivanje recenzenata i stručnjaka iz različitih područja. Jer u ovom slučaju – riječ je o promašaju koji ne zaslužuje status monografije, već tek skupe publikacije s previše propusta.

Za kraj vrijedi istaknuti da nije sve tako crno. Naime, ova monografija u cijelosti može poslužiti budućim urednicima, recenzentima i autorima kao izniman primjer kako se NE RADI ovako opsežno i važno djelo. Školski primjer aljkavosti, neznanja i nemara.

Follow @torpedo_media