Predstavljanje zbirke pjesama I TO J TO, autorice Jožice Mikičić

U nedjelju 19. travnja u 18,00 sati

Kraljevica - U nedjelju 19. travnja u 18,00 sati u prostorijama KUD-a „Eugen Kumičić“ na Križišću (stara škola), u sklopu uskršnjeg programa, bit će predstavljena zbirka pjesama I TO J TO, autorice Jožice Mikičić, rođ. Vulić, pjesnikinje i slikarice iz Rijeke.

U glazbenom dijelu programa sudjelovat će Zoran Papić Pape. Pjesme će čitati Jožica Mikičić, Maja Marinčić iz KUD-a Eugen Kumičić, a pjesme o iseljeništvu, poput Merika čemerika, s obzirom da je čakavski govor duboko utkan u svakodnevnicu iseljenika Kvarnera, voditeljica riječke podružnice Hrvatske matice iseljenika, koja je sudjelovala i u predstavljanju prethodne zbirke.

Tom prigodom bit će izložene i autoričine slike (akril na platnu), koje su korištene kao ilustracije u knjizi. Autorica piše poeziju na standardu, čakavšćini s Križišća, rodnog mjesta njezine majke i govoru Muća (Dalmacija),
rodnog mjesta autoričinoga oca.

Ova četvrta zbirka u vlastitoj nakladi, napisana je isključivo na čakavštini, kao i treća pod naslovom Va san mi pošpijaj (2023.). Sadržajno i tematski autorica slijedi svoj ucrtani put. Tako su sve četiri zbirke, prva Pjesnički krilk, druga Neki drugi svemir, kao i posljednje dvije, podijeljene na refleksivne, ljubavne i pejsažne.
Prve dvije uredila je prof. emeritus dr.sc. Katica Ivanišević, a treću pjesnik, istraživač i publicist na temu iseljeništva Radovan Tadej. Ovu četvrtu I to j to uredila je sama autorica.

Prilikom stvaranja najveća su joj inspiracija more u svim pojavnostima, kiša - daž, slike iz djetinjstva, života i običaja u mjestima iz kojih potječu njezini roditelji i prošlih vremena u rodnome Gradu, kao i razmišljanja o životu, o iseljavanju svojih predaka, prolaznosti i, u konačnici, smrti; i ono najvažnije, o svekolikoj ljubavi (prema majci, suprugu, rodnom kraju, suncu, mjesecu, moru, ptici u letu ili maloj šumskoj ciklami…).

Merika čemerika
Divojčica bila san
Ma lipo se domišljan
Da j Majka Gušta
Užala reć:

Merika čemerika

I se si mislin
Kako su naši bižnonići
Priko Vele bare
Va tujinu morali proć,

A leh su za svoje ča znali,
Za ravnice i prezidi
I blago ko jih je zgojilo.

Kuliki se od njih doma već nisu vrnuli,
Strošene su kosti vat ujini
Va kakovoj kavi pustili.

Follow @torpedo_media