Preminuo stožerni general Anton Tus
Autor: Portal Torpedo 04.09.2023
General Anton Tus rođen je 22. studenoga 1931. u Bribiru, Općini Vinodolskoj.
Zagreb – Preminuo je Anton Tus, stožerni general i prvi načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske.
Župan Primorsko-goranske županije, Zlatko Komadina uputio je tim povodom izraze sućuti.
Poštovana obitelji Tus,
s tugom sam primio vijest da nas je napustio umirovljeni general, prvi načelnik Glavnog stožera oružanih snaga RH, naš Bribirac i počasni građanin Primorsko-goranske županije, Anton Tus.
Bio je osoba besprijekorne vojne karijere, vrhunski profesionalac i veliki domoljub, koji je napustio dužnost zapovjednika Ratnog zrakoplovstva JNA da bi se već u proljeće 1991. godine pridružio Hrvatskoj vojsci. Njegovo su znanje, iskustvo i ugled bili od neizmjerne važnosti kod ustrojavanja hrvatske vojske i vođenja strateških vojnih operacija u Domovinskom ratu.
Pamtit ćemo ga s dubokim poštovanjem i vječnom zahvalom za doprinos našoj pobjedi u Domovinskom ratu.
Poštovana obitelji Tus, ovim putem u ime mojih suradnika i mene osobno, upućujem vam izraze najdublje sućuti.
U mislima s vama.
Župan Zlatko Komadina
General Anton Tus rođen je 22. studenoga 1931. u Bribiru, Općini Vinodolskoj. Studirao je pravo na zagrebačkom i beogradskom fakultetu. Sudionik je NOR-a 1944. – 1945. godine. U profesionalnoj karijeri od 1950. do 1991. godine obavljao je dužnosti pilota lovca, nastavnika letenja, zapovjednika: eskadrile, puka, divizije, korpusa i zapovjednika Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane (1985.-1991.). Zbog protivljenja ratnim planovima JNA Ukazom Predsjedništva SFRJ 8. svibnja 1991. razriješen je dužnosti zapovjednika Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane.
Zbog napuštanja JNA i preuzimanja dužnosti u HV, Vrhovni vojni sud u Beogradu osuđuje ga u listopadu 1991. i oduzima mu čin general-pukovnika JNA. S početkom agresije Srbije, Crne Gore i JNA na Hrvatsku, u kolovozu 1991. dragovoljno se stavlja na raspolaganje za obranu Republike Hrvatske i od 2. do 20. rujna u zapovjedništvu ZNG i neposrednom je kontaktu s Predsjednikom.
Odlukom predsjednika Republike Hrvatske, 21. rujna 1991. postavljen je na dužnost načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske na kojoj se nalazi do 22. studenog 1992. kada, Odlukom Predsjednika, odlazi na dužnost Glavnog vojnog savjetnika predsjednika Republike Hrvatske. Na toj se dužnosti nalazi do 1. travnja 1996. kada, na svoj zahtjev, odlazi u mirovinu.
Od 12. veljače 2001. do 1. listopada 2005. veleposlanik je i šef Misije Republike Hrvatske pri NATO-u. Na dužnosti načelnika GSHV neposredni je sudionik razvoja Hrvatske vojske te planiranja, provođenja i zapovijedanja obrambenim i napadnim operacijama u prve dvije godine Domovinskog rata.
Na dužnosti Glavnog vojnog savjetnika predsjednika RH bavio se pitanjima strateškog razvoja HV, odnosima RH-NATO i RH-OESS, međunarodnom vojnom suradnjom te planiranjem i praćenjem završnih operacija HV-a.
Na dužnosti veleposlanika RH pri NATO bavio se uspostavom Misije RH, podizanjem ugleda RH i HV te istine o Domovinskom ratu, ulaska RH u NATO (ulazak u intenzivirani dijalog u svibnju 2001. te ulazak u MAP proces u svibnju 2002.).
Poseban doprinos dao je u postizanju da RH razvija kompletne OS i sama obavlja mirnodopske zadaće. U čin generala zbora preveden je (1991.), a 2001. godine promaknut je u čin stožernog generala.
Za osobni doprinos u obrani RH i Domovinskom ratu te iskazanom hrabrosti dodijeljena su mu od Predsjednika RH najviša odličja: Velered kralja Petra Krešimira IV s lentom i Danicom, Red kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom, Red kneza Branimira s ogrlicom, Red kneza Domagoja, Red Nikole Šubića Zrinskog, Red bana Jelačića, Red hrvatskog trolista, Spomenica Domovinskog rata, Spomenica domovinske zahvalnosti te medalja Bljesak i Oluja.
Bio je nositelj više domaćih i stranih medalja, ordena i Diplome Međunarodne federacije aeronautike.
