[RAZGOVOR] Maša Dunatov i Niccol Heraković: U središtu Dana vila nalazi se jednostavna, ali važna poruka: čarolija nije rezervirana samo za bajke

S Mašom i Niccol smo razgovarali o idejama i inspiraciji za pokretanje festivala, o sadržajima koji se na njemu nude, kao i o važnim porukama koje se kroz festival žele poslati.

Opatija - U Parku Angiolina u Opatiji se ove subote, na ljetni solsticij, 21. lipnja s početkom u 17 sati održava Festival bajki i djetinjstva "Dan vila", zanimljiv i raznolik četverosatni događaj primarno namijenjen djeci starosti od 4 do 12 godina. Festival donosi niz radionica, igraonica, plesnih nastupa i performansa, kao i brojnih drugih aktivnosti kroz koje će mališane voditi različite vile - kostimirane animatorice, primarno studentice studija razredne nastave na Učiteljskom fakultetu u Rijeci i studija pedagogije na Filozofskom fakultetu u Rijeci.

Festival organizira Udruga "Kulturni front", a financijski ga podupiru Grad Opatija i Turistička zajednica Grada Opatije, zbog čega je sudjelovanje besplatno za sve. Raznoliki projektno-organizacijski tim formalno vodi doc. dr.sc. Ivan Cerovac, dok su u osmišljavanje sadržaja, planiranje rasporeda aktivnosti, dizajn i izradu materijala, te slaganje bogatog programa uključene članice udruge i organizatorice - vile Maša Dunatov, Niccol Heraković, Nena Brozan Perišić, Lada Božić Bogović, Tajana Topo Kero, Ana Cerovac i Katarina Jeletić.

S Mašom i Niccol smo razgovarali o idejama i inspiraciji za pokretanje festivala, o sadržajima koji se na njemu nude, kao i o važnim porukama koje se kroz festival žele poslati.

Koja je bila početna ideja ili inspiracija za pokretanje Festivala „Dan vila“? Što vas je potaknulo da upravo čarobni svijet vila i bajki bude središnji motiv ove manifestacije?
Prije jedanaest godina sve je započelo idejom naše kolegice Tajane, koja je poželjela obilježiti Međunarodni dan vila na poseban način, povezivanjem bajkovitog svijeta vilinskih bića s našim stvarnim, ali jednako čarobnim parkom Angiolina. Inspiraciju smo pronašli u međunarodnoj tradiciji obilježavanja Fairy Daya, ali smo ga prilagodili našem podneblju i senzibilitetu. Vile su univerzalni simbol djetinjstva, mašte i povezanosti s prirodom, a upravo je to ono čega svima danas pomalo nedostaje. Od samog početka željeli smo djeci, ali i odraslima, pružiti iskustvo koje potiče maštu, produbljuje odnos s prirodom i vraća nas, makar na tren, u svijet djetinjstva. Tako je Dan vila izrastao u manifestaciju koja briše granice između stvarnosti i bajke. U njezinom je središtu uvijek ostala priroda, igra i zajedništvo. Festival je zamišljen kao poziv da zastanemo, usporimo i zajedno s djecom uronimo u svijet koji ne traži ekrane ni posebne rekvizite, već otvoreno srce, malo vilinskog praha i puno zajedničkog vremena. To je, vjerujemo, poruka koja nadilazi samo jedan dan – i ostaje s nama još dugo nakon što se posljednje vilinsko krilo spakira za iduću godinu.

Festival je izrazito bogat interaktivnim sadržajem – kako ste koncipirali program da istovremeno bude edukativan, kreativan i zabavan za djecu?
Od samog početka željeli smo da Dan vila bude više od zabavnog događaja. Htjeli smo stvoriti prostor u kojem djeca kroz igru uče, kroz kreativnost istražuju, a kroz zajedništvo se povezuju na način koji im je prirodan, spontan i blizak. Program smo osmislili tako da djeca ne budu samo promatrači, već aktivni sudionici. U svakom trenutku ona nešto stvaraju, oslikavaju, plešu, slušaju, istražuju. Svaka radionica promišljeno potiče neku od važnih dječjih vještina – od fine motorike pri izradi lampiona i vilinskih kruna, do emocionalnog izražavanja u vilinskom ateljeu, pa sve do razvoja mašte i suradnje kroz zajedničke igre i potragu za vilinskim blagom. Nismo željeli da edukacija dolazi s uputama i poukama. Djeca na Danu vila spontano uče o prirodi, kreativnosti, suradnji, bez da toga postanu svjesna. I upravo je to, vjerujemo, najljepši način učenja. Događaj je strukturiran tako da se svako dijete može pronaći u nečemu. Mlađi se mogu povući u tiše kutke i oslikavati vile, stariji uživaju u izazovima i plesnim aktivnostima. Nastojali smo stvoriti okruženje u kojem dijete ne mora ništa, ali može sve. Mjesto gdje svatko ima prostor da zasja, bude svoj i ode kući s osjećajem da je doživio nešto posebno.

Koliko su radionice – poput izrade vilinskih krila, streličarstva ili čitanja bajki – oblikovane u suradnji s pedagozima ili stručnjacima za rani razvoj djece?
Od samog početka nastojali smo da Dan vila ne bude samo zabavan, već i smislen događaj. Mjesto gdje djeca spontano uče i razvijaju se kroz igru. Iako nije formalno vezan uz određeni pedagoški kurikulum, program osmišljavamo u suradnji s edukatorima, odgojiteljima i kreativcima koji već godinama rade s djecom. Svaka radionica nastaje promišljeno: s razumijevanjem razvojnih faza djeteta, njegove potrebe za izražavanjem, istraživanjem i povezivanjem. Primjerice, radionice izrade vilinskih krila ili kruna potiču finu motoriku, dijete izrađuje krila, ali pritom i gradi sliku o sebi kao nekom tko može stvoriti nešto lijepo i posebno. Streličarstvo donosi fokus, koordinaciju i osjećaj kontrole nad vlastitim tijelom, dok čitanje bajki pod sjenicom potiče slušanje, koncentraciju i emocionalnu pismenost. Iza svake aktivnosti stoji jednostavna, ali važna namjera - ponuditi djeci sadržaj. Ne nudimo gotove zabavne pakete, već stvaramo ambijent u kojem dijete ima slobodu da istražuje vlastitim ritmom i izrazi ono što u njemu već postoji. U tom smislu, Dan vila možda i nije klasična „edukativna manifestacija“, ali je u svojoj srži duboko pedagoška – nježna, inkluzivna i usmjerena na razvoj dječje unutarnje snage kroz čaroliju igre.

„Dan vila“ ističe važnost očuvanja prirode i ekološke svijesti. Kako su te vrijednosti integrirane u sam program, i kako ih djeca, po vašem iskustvu, doživljavaju?
U središtu „Dana vila“ uvijek je bila ideja da djecu, kroz igru i čaroliju, povežemo s prirodom, ne kao nečim udaljenim i apstraktnim, već kao živim svijetom kojem pripadaju. Ekološka svijest ne nameće se izravno, već se prirodno utkiva u sve dijelove programa. Na radionicama koristimo reciklirane ili prirodne materijale – grančice, lišće, cvijeće, tekstilne ostatke. Time djecu učimo da kreativnost ne zahtijeva kupovne rekvizite, već otvorene oči i poštovanje prema onome što nam priroda već nudi. Na radionicama se često priča i o biljkama koje susreću u parku, o važnosti da prirodu promatramo, a ne uništavamo. Tu su i igre koje se odvijaju bez tehnologije – lov na vilinsko blago, streličarstvo, pripovijedanje pod krošnjama. Sve te aktivnosti usmjerene su na boravak na otvorenom, povezivanje s drvećem, zemljom, zrakom, i ljudima oko sebe. Iskustva iz prethodnih godina pokazuju da djeca izuzetno dobro reagiraju na ovakav pristup – spontano, otvoreno i s veseljem. Neka od njih prvi put uopće dožive prirodu kao prostor igre, a ne samo šetnje ili zabrana. Roditelji nam često kažu da nakon Dana vila njihova djeca počnu drugačije gledati na šumu, travu, grane – kao na saveznike u igri, a ne pozadinu. Naš je cilj da kroz Dan vila posijemo tu malu, vilinsku sjeme svijesti: priroda je čarobna sama po sebi i vrijedi je čuvati, voljeti i u njoj se igrati.

Možete li izdvojiti neku aktivnost ili scenski trenutak koji smatrate 'srcem' festivala – nešto što ponajbolje utjelovljuje duh „Dana vila“?
Teško je izdvojiti samo jedan trenutak, no ako bismo morali odabrati one koji ponajbolje utjelovljuju duh Dana vila, to bi svakako bile radionice izrade vilinskih krila, lov na vilinsko blago, čitanje bajki pod sjenicom i zajednički maypole ples. U radionicama izrade krila djeca ne izrađuju samo ukras – stvaraju svoj novi, vilinski identitet. Gledamo ih kako se kroz papir, tkaninu i malo vilinskog praha pretvaraju u vile i vilenjake. U lovu na vilinsko blago buja znatiželja i timski duh, a djeca uče da je čarolija često u samom putovanju, a ne u cilju. Čitanje bajki pod sjenicom vraća sve prisutne u neki nježniji, sporiji ritam – to su oni trenuci kada i odrasli i djeca vjeruju da su vile tu, negdje među nama. Jer ako nisu ovdje, gdje bi bile? Ti trenuci čine ono što Dan vila uistinu jest – prostor gdje mašta postaje stvarnost, gdje roditelji na trenutak zaborave svakodnevicu i uđu u dječji svijet, a djeca osjete kako izgleda kada odrasli čuvaju njihovu čaroliju s poštovanjem i ljubavlju.

Koliku ulogu u realizaciji festivala imaju volonteri i lokalna zajednica? Koliko je važno uključiti mlade u organizaciju ovakvih kulturno-pedagoških događanja?
Volonteri i lokalna zajednica čine srce „Dana vila“. U realizaciji sudjeluju deseci ljudi koji ulažu vrijeme, trud i ideje kako bi stvorili jedinstveno iskustvo za djecu i roditelje. Posebno smo ponosni na uključivanje mladih studenata, umjetnika i pedagoga koji svojim angažmanom unose novu energiju, ali i uče kroz iskustvo. Rad za njih nije samo volonterski zadatak već i prilika da doprinesu zajednici, steknu praktične vještine i osvijeste koliko je važno graditi prostore koji su kreativni, sigurni i otvoreni za sve. Za djecu, to znači da na festivalu susreću uzore koji nisu mnogo stariji od njih, mlade koji su prisutni, angažirani, topli i pristupačni. Za nas kao organizatore znači da gradimo mostove između generacija i da stvaramo događaj koji je za zajednicu – i iz nje. U vremenu kada se sve više priča o pasivnosti mladih, „Dan vila“ pokazuje suprotno: kad im damo prostor, povjerenje i svrhu, mladi mogu biti izvor ogromne kreativnosti i pokretačka snaga zajednice.

Što želite da djeca (i roditelji) ponesu sa sobom nakon festivala – osim uspomena i rukotvorina? Koja je dublja poruka „Dana vila“?
Osim osmijeha, igre, uspomena i rukotvorina, želimo da posjetitelji ponesu sa sobom nešto trajnije – inspiraciju za daljnji razvoj dječje mašte. U središtu Dana vila nalazi se jednostavna, ali važna poruka: čarolija nije rezervirana samo za bajke. Ona postoji u svakodnevici, u zajedničkoj igri, u mašti, u prirodi koja nas okružuje. Nije potrebno mnogo da bi djeca bila sretna. Kroz radionice, igre, bajke i ples, Dan vila potiče djecu da stvaraju vlastite priče, istražuju svijet oko sebe i dožive prostor u kojem je dopušteno sanjati. Roditeljima pruža priliku da, zajedno s djecom, provedu vrijeme bez žurbe, bez ekrana i bez pritiska. Na kraju dana, ono što ostaje nije samo vilinsko krilo ili lampion – već osjećaj da pripadamo zajednici koja njeguje kreativnost, brižnost i vjeru u ljepše sutra.

Follow @torpedo_media