Student Karlo Džafić u konobi stvara Timmyja Harteru, humanoidnog robota

InMoov robot prvi je robot open-sourcea, dakle dizajniran da bude javno dostupan, 3D ispisan u prirodnoj veličini. Da priča bude bolja, Matuljac Karlo u konobi ima originalni poster za film Terminator 2 s godinom 2029... Timmy još nije gotov, a već sada se sastoji od više 400 dijelova isprintanih na 3D printeru.

MATULJI - Njega zanimaju tehnologija, umjetna inteligencija, robotika i automatizacija. Umjesto negdje drugdje, Karlo Džafić, student Tehničkog fakulteta u Rijeci, većinu svog slobodnog vremena u posljednje dvije i pol godine provodi u konobi u Matuljima, gdje radi svog prvog, ali vjerojatno ne i posljednjeg, robota! Karlo svog humanoidnog robota radi potpuno sam, financira se sam, a njegov je robot u nastajanju prvi open-source robot.

U konobi uz pomoć 3-D printera stvarate humanoidnog robota i još to financirate sami. Zvuči kao scenarij za neki geekovski film...

- Istina, zaista zvuči tako, kao da imam neki tajni laboratorij u kojem radim robota, a zapravo je to najobičnija konoba. Da priča bude bolja, u konobi imam originalni poster za film Terminator 2 i tamo se spominje nekakva 2029. godina pa budemo vidjeli što će do tada biti...

Open.space robot

Vaš robot je zapravo InMoov robot. Pojasnite nam malo što je to.

- InMoov robot prvi je robot open-sourcea, dakle dizajniran da bude javno dostupan, 3D ispisan u prirodnoj veličini. Moguće je isprintati dijelove za robota na bilo kojem kućnom 3D printeru površine 12x12x12 cm, a dizajniran je kao razvojna platforma za sveučilišta, laboratorije, hobiste. Njegov koncept, koji se temelji na dijeljenju i zajednici, daje mu čast da bude reproduciran za bezbrojne projekte diljem svijeta. Autor i idejni začetnik je francuski kipar i dizajner Gael Langevin. Tako da valja svakako istaknuti da ideja nije moja, ali je veliki pothvat napraviti ovakvog robota. Ako se ne varam, koliko ja znam, prvi sam takav u Hrvatskoj, a projekt postoji već od 2012 godine.

Kako u praksi izgleda stvaranje robota?

- Proces je dosta kompliciran jer zahtijeva barem neka osnovna znanja iz mehanike, elektronike i programiranja. Znači, pričamo o tri različita tehnička područja koje treba poznavati jedan čovjek ako planira raditi sam ovakvog robota. Inače se ljudi specijaliziraju za neka od ta tri područja, dok je robotika spoj svega toga, u čemu je i najveća ljepota. Recimo, kada sam radio ruke, ne samo da sam ih morao sastaviti mehanički, nego sam morao spojiti sve moguće servo-motore i provući senzore, kako bih na kraju mogao testirati jesam sve li dobro napravio. Imajte na umu da, kao i kod čovjeka, imamo deset prstiju na rukama i za svaki taj prst morate dobro mehanički napraviti, provući sve senzore te ih spojiti na servo-motore, kako biste napokon mogli ići bilo što programirati. Kada napravite tako za jedan prst, to sve morate ponoviti 10 puta minimalno, ako ne i više, kako biste završili samo ruke... Milimetri igraju ulogu pa ako je nešto krivo napravljeno u ta tri područja tehničkih znanosti, dolazi do pucanja samih dijelova robota te ponovnog printanja novih dijelova. Cijeli proces koji se radi barem mjesec dana mora se ponoviti, a to košta i vremena i novaca. Svakako najveća prednost koju čovjek može imati oko ovakvih stvari je strpljenje jer pričamo o nekom fizičkom projektu. Nije da ste pogriješili nekakvo pisanje na računalu pa onda samo lako izbrišete pogrešni dio. Zato se nepreciznost i površne radnje jako skupo plaćaju. No, u tome je najveća čar svega toga, kada se jedanput napravi posao kako treba. To kada vidite da Vam nešto radi i da je proradilo, ne može se opisati kakvo je to veselje. Isto tako u sve prepreke koje sam nabrojio, dolazi i prepreka oko samih materijala koje sam trebao naručiti u 90% slučajeva putem interneta izvana, a dijelovi čekaju po 2 mjeseca, ponekad i više. I to u doba najveće krize oko korone, kada je potražnja za online kupovinom porasla.

Dio po dio - 400 printanih dijelova

Koliko ste dijelova za robota do sada tiskali na printeru? I koliko je to, u konačnici, skupa priča?

- Riječ je o brojci od više 400 dijelova isprintanih na 3D printeru. Robotika je sama po sebi dosta skupa priča jer nije tu u pitanju samo software, nego i hardware. Ako pogriješite prilikom izrade, morate ponoviti cijeli proces izrade, a to može biti produljenje izrade samog robota. Sveukupno sam na ovom projektu sigurno potrošio 25.000 kn te sam nakon toga prestao brojati. Vjerujem da je ta brojka i veća.

Dijelove koji čine robota printate. Ali što je s njegovim „mozgom“, sa softwareom?

- Tako je, dijelove printam po dizajnu koji je dostupan na stranici samog InMoov projekta (http://inmoov.fr/). Što se tiče „mozga” robota, tu će se koristiti Arduino elektronika te programi koji su predviđeni za rad s robotikom općenito. Ono što sada od „mozga” i softwarea ima, to je da može imati komunikaciju s čovjekom na nekoj bazičnoj razini za što već postoje gotovi alati na internetu koje trenutno koristim. U planu mi je razviti svoj software jednoga dana.

Timmy Hartera, tako ste nazvali svog robota? Znači istina je da se stvaraju i neke društvene veze s UI?

- Timmy dolazi od Timmy Lenox koji je izmišljeni lik iz NBC/DirecTV dnevne drame/serije Strasti kojeg sam se bojao kad sam bio dijete. Hartera, naravno, dolazi od naziva stare Tvornice papira u Rijeci i simbolika je nekad velike industrije i ondašnjeg zlatnog doba grada Rijeke. Tako da je ime takvo više zbog same priče i spoja prošlosti i budućnosti, da bude zanimljivije, nego da se postigne nekakva društvena veza sa UI.

U kojoj je sada fazi Timmy Hartera, kako izgleda, što može?

- On je na studentskoj konferenciji, gdje je i bio prvi put predstavljen široj publici, bio u stanju pričati sa studentima s obzirom da prilikom testiranja neki mehanički dijelovi nisu bili u stanju odraditi svoju funkciju. Trenutačno ima na sebi postavljene ruke, glavu i sam trup. No, s obzirom da je u fazi „remonta” kako ja to volim reći, robot je na odmoru.

Robotika i požari

Kada će Vaš robot biti završen, što je krajnji cilj?

- Plan je sada tijekom jeseni i zime urediti robota i popraviti dijelove, kako bi na proljeće mogao biti spreman za daljnje predstavljanje javnosti. U međuvremenu, putem društvenih mreža objavljujem tijek rada na njemu, kako bih skupio što više pitanja te na proljeće snimio jedan podcast gdje bih postavljao pitanja samome robotu a on bi mi, ja se nadam, odgovarao na hrvatskom. To jest velik pothvat i ambiciozan, ali da nisam tako razmišljao i vjerovao, ne bih došao ni do ove razine na kojoj je robot sada. Tako da me veseli budućnost i nije problem ako i ne uspijem u tome. Sigurno ću još više naučiti što je i glavni razlog ovog projekta. To je za sada nekakav cilj.

Vidite li se u svijetu robotike i nakon završetka fakulteta?

- Planovi nakon fakulteta jesu da se bavim robotikom i automatizacijom, možda bih neki startup pokrenuo na području robotike. Evo, potaknut nedavnim požarima u Hrvatskoj, ne bi bilo loše možda kada bi se u Hrvatskoj radila automatizacija i robotika koja bi ulazila u opasna područja požarišta, kako bi, umjesto vatrogasaca, robot odradio posao. S time smo osigurali živote, a i hrvatske šume i, na kraju, dobro je za reklamu hrvatskog turizma. Imao sam neke ponude za internshipove izvan Hrvatske, no ne žuri mi se nigdje. Sada je cilj što bolje napraviti robota. Idemo korak po korak i fokusirati se na ono što sada imam s ovim projektom.

Što je to u robotima, odnosno umjetnoj inteligenciji, da toliko zanimaju, intrigiraju i privlače ljude? Želimo li mi to stvarati bića sebi na priliku, olakšati si posao, život…

- Vidjeti da nešto što jako sliči čovjeku, a da nije živo biće, može izazvati strah ili uzbuđenje među ljudima. Jer vidite nešto nalik čovjeku, a nije čovjek. Već kad si tako postavite pitanje u glavi, tema bude jako zanimljiva. Ali cilj same robotike i automatizacije je zamijeniti repetitivne i opasne poslove te ljude koji su bili na tim poslovima educirati o korištenju samih usluga robotike.

Follow @torpedo_media