[VIDEO] Ahmetović i Kirigin o Uredbi o upravljanju pomorskim dobrom: Propust se treba ispraviti hitnom izmjenom zakona
Autor: Marina Pauletić 29.01.2024
Tijekom javnog savjetovanja zaprimljene su brojne primjedbe na tekst Uredbe.
Opatija – Danas je održana press konferencija na temu nesposobnosti Ministarstva mora o upravljanju pomorskim dobrom, o čemu su govorili Fernando Kirigin, gradonačelnik Opatije te Mirela Ahmetović, saborska zastupnica i načelnica Općine Omišalj.
Fernando Kirigin je podsjetio da je od srpnja prošle godine na snazi novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama od kojeg su svi puno očekivali. Po donošenju toga zakona, trebalo je krenuti u pripremu podzakonskih akata temeljem kojih bi se zakon počeo primjenjivati, no s tim se dosta kasnilo, unatoč brojnim apelima od strane jedinica lokalne samouprave, pa tako i Grada Opatije. No, zakon je propisao rok da jedinice lokalne samouprave moraju 1. veljače raspisati natječaje za dodjelu dozvola na pomorskom dobru, inače to više ne mogu učiniti u toj godini. Kao preduvjet raspisivanju natječaja, Gradska i Općinska vijeća trebaju donijeti Planove upravljanja pomorskim dobrom. Planovi naravno trebaju biti u skladu sa provedbenim podzakonskim aktima, tj. Uredbom o vrstama djelatnosti i visini minimalne naknade za dodjelu dozvola na pomorskom dobru.
Navedena Uredba još uvijek nije stupila na snagu, tek je u tijeku javno savjetovanje o njoj. Dakle, na snagu još nije stupio akt koji treba definirati ključne stvari: vrste djelatnosti koje se mogu obavljati na pomorskom dobru i visinu početne cijene, a jedinice lokalne samouprave moraju s 1. veljačom objaviti natječaje. Također, prema objavljenim informacijama, tijekom javnog savjetovanja zaprimljene su brojne primjedbe na tekst Uredbe od kojih će neke možda biti uvažene, pa se ni njezin trenutni nacrt ne može uzeti kao neki relevantni orijentir. Zakonodavac je jednostavno propustio propisati prijelazne odredbe koje bi definirale kako postupati u ovoj prvog godini primjene Zakona, ukoliko je nemoguće ispoštovati propisani rok. Oni koji donose zakone i koji bi trebali pravodobno donositi provedbene akte, oni neće biti odgovorni za nastalu situaciju, dok su čelnici jedinica lokalne samouprave i materijalno i kazneno odgovorni. Sada su ti čelnici u situaciji da moraju izvoditi kojekakve čarolije u svojim natječajima, raspisivati natječaje sa odgođenom primjenom koje će poslije možda morati i poništavati, jer se izlažu realnoj mogućnosti žalbi svih onih natjecatelja koji će biti nezadovoljni ishodom, a jedinice lokalne samouprave se izlažu financijskom riziku zbog mogućih tužbi i naknada štete. Druga opasnost je da na nekim područjima pomorskog dobra uopće neće moći biti gospodarskih djelatnosti jer natječaj je moguće raspisati samo 1. veljače i više ne u toj godini. Dakle, ako taj jedan natječaj bude poništen zbog žalbe nekog nezadovoljnog natjecatelja, a osnovu za žalbu će imati jer se zakon od početka nije poštivao, pomorsko dobro će ostati bez gospodarskih djelatnosti u toj godini. Kirigin je dodatno ukazao na još jedan apsurd koji je propisan Zakonom - da nadzor nad pomorskim dobrom provode “pomorski redari”. Nikome nije jasno tko su “pomorski redari”, trebaju li jedinice lokalne samouprave zapošljavati dodatne ljude, tko će ih educirati, kako i kada će dobiti licence za obavljanje tog posla. Sve je to također trebalo biti propisano podzakonskim provedbenim aktima kojih nema.
Za kraj, Kirigin apelira na zakonodavca da se ovaj propust što prije ispravi hitnom izmjenom zakona, kako bi se izbjegle dalekosežne posljedice po sve jedinice lokalne samouprave na čijem području se nalazi pomorsko dobro, iako je za Opatiju koja razvija cjelogodišnji turizam, sada to već kasno.
Mirela Ahmetović naglasila je da je po ovom pitanju napravljen totalni kaos na što je Klub zastupnika SDP-a, ali i ostatak oporbe, upozoravao još pri samom donošenju Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama u srpnju. Obzirom da je Zakon propisao datum 1. rujan kao rok za donošenje Plana upravljanja pomorskim dobrom, već je skandalozno bilo to što si jedan državni tajnik dopušta da svojom “uputom” faktički derogira zakon i kaže “ne treba to biti 1. rujan, može do 15. prosinca”. Takvu uputu je poslao upravo zato što Planovi upravljanja pomorskim dobrom koje donose jedinice lokalne samouprave moraju biti usklađeni sa nacionalnim Planom upravljanja pomorskim dobrom koji još nije bio donesen, pa se htjelo dobiti na vremenu. Kad su u Ministarstvu shvatili da oni sami ne mogu stići izvršiti zadaću koju su sami sebi iskreirali, onda su jednostavno, unatoč Zakonu, donijeli “uputu” o produženju roka, po sistemu HDZ = država. Upravo taj postupak i zanemarivanje zakonskog roka se onda nastavio domino efektom na sve druge rokove i tako smo stigli do ove situacije. Kaos i šlamperaj je toliki da se sada praktički ništa ne može provesti kako treba.
Primjerice, niti Županijski uredi koji trebaju izdavati suglasnosti na Planove upravljanja pomorskim dobrom ne znaju kako bi te suglasnosti trebali sročiti, niti sa čim bi mogli uspoređivati Planove da bi mogli izdati svoje suglasnosti. Bez tih suglasnosti, jedinice lokalne samouprave ne mogu usvojiti Plan upravljanja pomorskim dobrom, bez plana ne mogu se raspisivati natječaji, bez natječaja nitko od zainteresiranih natjecatelja se ne može javiti i dobiti dozvolu za korištenje pomorskog dobra. Treba naglasiti da se tu radi o brojnim ugostiteljima čija egzistencija ovisi o terasama na pomorskom dobru u ljetnim mjesecima. Svi ti ljudi koji se planiraju natjecati još uvijek ne znaju niti koliko sredstava im treba za dozvolu, niti trebaju li početi tražiti radnu snagu što je gorući problem hrvatskog turizma. Sve to je eklatantni primjer nesposobnosti Ministarstva mora, prometa i infrastIukture i ministra Olega Butkovića te silovanje zakonodavnog tijela od strane državnog tajnika koji se drznuo jednom običnom “uputom” odrediti da se Zakon neće poštovati i to isti onaj Zakon kojeg je sam branio pri njegovom donošenju. Jedina ispravna stvar sada bi bila hitna izmjena Zakona na način da on bude uistinu provediv, kako u smislu rokova, tako i u smislu izvršenja obveza od strane samog predlagatelja zakona.