Boras Mandić: Konačno kreće dugoočekivani projekt hitne helikopterske medicinske službe (HHMS) na Kvarneru!
Autor: Marina Pauletić 29.03.2024
Foto: arhiva- I pitanje je da li bi uopće HHMS s ovim civilnim helikopterima uopće zaživio da se nije dogodio rat u Ukrajini, govori Boras Mandić.
Rijeka – „Prije nekih deset godina primio sam kao dožupan ljude koji su mi prezentirali projekt, iskustva takve službe u europskim državama i koji su mi se požalili da već 5 godina neuspješno idu od institucije do institucije s idejom da se sličan projekt organizira u Hrvatskoj“, započinje svoju priču Marko Boras Mandić.
„Klasična hrvatska priča. Kucanje na zatvorena vrata. Meni se projekt činio odličan, struka ga je podržavala, postojala je i udruga koja se godinama borila da se laki helikopteri uvedu u medicinsku službu umjesto tromih sovjetskih vojnih helikoptera. Projekt sam izložio na kolegiju župana, tražio sam podršku da Primorsko-goranska županija bude prva županija u Hrvatskoj koji će ovakav projekt podržati. Postoje brojni novinski članci iz tog vremena na tu temu. I korak po korak išlo se u tom pravcu. Odlasci u Zagreb, sastanci po ministarstvima, odlasci na Markov trg, tiskovne konferencije, prezentacija projekta na terenu sve dok nije došlo zeleno svijetlo, 2015. ili 2016. godine, da se krene u pilot projekt u trajanju od tri mjeseca“, nastavlja.
„Sjećam se da su reakcije stanovnika naših otoka bile odlične! Konačno su građani dobili puno veću razinu medicinske pomoći kad se dogodi nesreća. Za razliku od vojnih helikoptera koji su mogli slijetati na samo određenim heliodromima, kojima je trebalo puno više vremena da se pokrenu, ovi moderni i okretni helikopteri mogli su sjetiti praktički bilo gdje. Na školsko igralište, na livadu, na prometnicu, na trg, krov zgrade. Sve to znatno je skraćivalo potrebno vrijeme za pomoć unesrećenima. I onda kada se činilo da će projekt skroz zaživjeti dogodila se suprotna stvar. Opet je stavljen u ladicu! Očito je netko, da li ministarstvo ili neka treća strana, imao interes gurati i dalje sovjetske vojne helikoptere kao isključivo sredstvo u civilnom pružanju pomoći. Koji je bio točan razlog pojma nemam, ali odluka je bila katastrofalna. Možda je to bio samo paravan da se novac namijenjen za HHMS usmjeri prema održavaju tih vojnih letilica, ili jednostavno nije bilo zdravog razuma nikada nećemo saznati“, govori Boras Mandić.
„I pitanje je da li bi uopće HHMS s ovim civilnim helikopterima uopće zaživio da se nije dogodio rat u Ukrajini. I da Hrvatska nije Ukrajini donirala upravo te transportne vojne helikoptere. Kakogod, iznimno sam sretan da projekt kreće i da sam osobno bio u prilici gurati i podržati jedan tako bitan projekt! Zato smo u politici zar ne, da služimo građanima“, zaključuje Marko Boras Mandić.
