Daniel Antunović – pjesma, psihologija, potjera, ples i politika

Daniel se je odlučio predstaviti čitateljima našeg portala pa čak i oni koji ga znaju možda nauče o njemu nešto novo.

Daniel Antunović, poznat u raznolikim riječkim krugovima, tijekom promidžbene izborne kampanje shvatio je da su mu ljudi postavljali brojna osobna pitanja, uz čest komentar da se od njih očekuje da glasaju, a ne poznaju ljude na listama.

Stoga, Daniel se je odlučio predstaviti čitateljima našeg portala pa čak i oni koji ga znaju možda nauče o njemu nešto novo, što do sada nisu znali.

Ljubav prema SF-u dovela ga je do toga da je bio među osnivačima SF kluba Aurora i manifestacije RiKon, koja se održava već preko 25 godina. Politika za njega nije znanstvena fantastika pa je stoga na listi stranke MOŽEMO!, na 12. mjestu, u 8. izbornoj jedinici.

Političari mogu puno pričati, ali Daniel je vrlo konkretan i jezgrovit, pa smo ga zamolili da se predstavi kroz 5 glavnih točaka koje su ga odredile kao osobu kakva je danas.

Bez puno razmišljanja dobili smo odgovor - pjesma, psihologija, potjera, ples i politika no kao pravi kvizaš, zamolio je još jednog "jokera" pa smo na popis dodali i povijest.

PJESMA

Volim pjevati otkad znam za sebe, a osobito otkad je učiteljica u osnovnoj školi otkrila da imam sluha, te me odredila za solista u školskom zboru... Osim svog glasa, za učenje drugih instrumenata nikada nisam imao potrebno strpljenje (kažu mi i da znam dobro fućkati), ali pjevanje me zaista veseli. Nakon mature, pridružio sam se Putokazima i proveo u tom društvu 4 sjajne godine, stekao neka cjeloživotna prijateljstva i iskustva javnih nastupa na vrhunskoj razini. Putokazima sam se vratio, ili su se oni meni vratili, još i 2016.-17., kada sam sudjelovao u mjuziklu Raskružje. U međuvremenu, tražio sam vrijeme i prostor u svom životu da se pridružim nekoj klapi (dalmatinski gen u meni to zahtjeva), ali ove godine se iznenada pojavila prilika da rokerski gen dođe na svoje, te sada uživam u sudjelovanju u projektu Rock and roll - Z brega na dol, kao član The ZBor-a. Oni koji su propustili premijerni nastup u Opatiji 6. travnja, imat će nas prilike čuti i vidjeti 04.06. u Lisinskom. Najbolje ipak pjevam iza ponoći, uz pratnju kuma ili bratića na gitari.

PSIHOLOGIJA

Studirao sam psihologiju u isto vrijeme dok sam pjevao u Putokazima, i to su bile jednako tako sjajne godine, gdje sam uz cjeloživotna prijateljstva stekao nešto još važnije - kolegica Ivana je moja supruga i zajedno smo već 30 godina. Od naših petero djece, kćer uspješno studira psihologiju, tako da nam psihologije po kući definitivno ne nedostaje... Nakon studija, kratko sam se zanosio idejom da radim kao vojni psiholog, međutim služenje vojnog roka može učiniti čovjeku da ga prođe volja za bilo čime, pa sam tako i ja shvatio da to nije karijera za koju sam rođen. Pokazalo se da osim potrebe za dubljim razumijevanjem ljudske prirode, imam i potrebu za pomaganjem ljudima koji su u teškim životnim situacijama, pa sam se okrenuo radu u "socijali". Pružila mi se prilika da među prvima u Hrvatskoj završim edukaciju za rad s počiniteljima nasilja u obitelji, i sada držim hrvatski rekord u kontinuiranoj provedbi psihosocijalnog tretmana počinitelja nasilja u obitelji - uskoro punih 19 godina. Od 2007.g. radim u Udruzi UZOR u Rijeci.

PLES

Suprugu Ivanu zapravo nisam prvi put sreo na fakultetu, nego u plesnoj školi. Ona stvarno voli plesati, a ja najviše volim plesati s njom. Ispalo je da osim sluha, imam i relativno dobar osjećaj za ritam, pa smo tokom godina zajedno vježbali i savladavali klasične i latino plesove, salsu i tango, a u zadnjih par godina izvodili smo i dvorske plesove sa skupinom Royal Bakar. Naplesao sam se i u Putokazima, a kako je krenulo, plesat ću i sa The ZBorom-om. Najveći gušt je zaplesati sa kolegicom suprugom na otvaranju godišnje konferencije hrvatskih psihologa.

POVIJEST

To je još jedan dugogodišnji hobi. Volim čitati i puno čitam, a osim SF-a i fantasya, volim proučavati povijest. Ljudska priroda oblikuje ljudsku povijest, pa i nakon 30 godina bavljenja tom temom, i danas otkrivam nove detalje i povezujem ih u svojoj glavi. Da nisam psiholog, vjerojatno bih bio učitelj povijesti, i mojim učenicima garantirano ne bi bilo dosadno. A kako se povijest ne ponavlja, već ju ljudi ponavljaju, istovremeno znam biti i jako optimističan, i očajavati nad budućom sudbinom čovječanstva. Vijesti pratim kao povijest koja mi se upravo odvija pred očima.

POTJERA

Zbog te navike da sve informacije koje primim nekako povežem i arhiviram u glavi, pokazalo se da je ljudima naporno gledati TV-kvizove mom društvu, jer glasno izvikujem (uglavnom) točne odgovore. Stoga sam prihvatio izazov članova obitelji i počeo se i prijavljivati na iste, te sam nakon 4 pokušaja uspio pobjeći lovcu u Potjeri. Sljedeći izazov bit će Superpotjera. U Milijunašu sam bio jednom, ali sam se spetljao oko "najbržeg prsta", tako da me i taj izazov još čeka. Sudjelovanje u takvom kvizu je jako zanimljivo iskustvo, koje bih preporučio svakome. Iz nekog razloga, nisam se baš pronašao u pub-kvizovima.

POLITIKA

Politički sam aktivan još od omladinskih dana, kao 18-godišnjak sam sudjelovao u osnivanju Zelene stranke, a vodio sam i ekološku udrugu "Egzodus" i prvu hrvatsku podružnicu Amnesty Internationala. U međuvremenu, zbog životnih obaveza, nisam imao vremena niti energije baviti se aktivno politikom, sve do pred par godina. Djeca su porasla, pandemiju smo preživjeli, sve oko mene je SNAFU - "Situation Normal, All Fu*ked Up". Normalni ljudi, poput mene, rade, otplaćuju kredite za stanove, trpe posljedice inflacije, a ponajviše trpe ustajalost, neefikasnost, sporost bilo kojeg sustava, od pravosudnog, preko obrazovnog, do zdravstvenog i komunalnog. Osvrnuo sam se oko sebe, i shvatio da, nakon dugo vremena, postoji stranka kojoj se mogu mirne duše pridružiti. I tu sam sad, vijećnik MO Grada Trsata iz redova Možemo!, kandidat na parlamentarnim izborima. Želim doprinositi tome da Rijeka i Hrvatska postanu bolje, jer to mogu biti, da budu mjesta u kojima korupcija na pojede pola svega što stvorimo, a birokracija ne uspori drugu polovicu da razine totalnog beznađa. Stoga se, demokratskim putem, trebamo što prije riješiti onih koji nas guše. Ukoliko ste zadovoljni sa stanjem u državi, glasajte za stranke koje su do sada učinile sve što mogu da se ništa ne promijeni nabolje, a ako niste, odvojite pola sata svog života na šetnju do biračkog mjesta u srijedu, 17.04., i nemojte me uvjeravati da se "nema za koga glasati". Ako to ZAISTA mislite, idući put se vi kandidirajte.

- Iako ste mišljenja da nije bitno što netko misli o JEDNOM pitanju, već ima li intelektualne i moralne sposobnosti donositi odluke o SVAKOM pitanju, možete li ipak izdvojiti nešto iz programa vaše stranke što je Vama osobno posebno važno?

Politika nije jednodimenzionalna i ne sastoji se od različitih crno-bijelih pitanja na koje se može odgovoriti sa DA ili NE. Važno je da donosioci odluka budu osobe koje brinu o javnom, a ne privatnom ili sebičnom interesu, te da imaju vlastito mišljenje ili su ga sposobne stvoriti, bez obzira na eventualne stranačke pozicije ili trenutno popularne teme.

S time u vidu, iz programa Možemo! osobito su mi važna ljudska prava i rodna ravnopravnost, održivi razvoj i zaštita okoliša, pravednost i jednakost (uključujući reformu pravosuđa i socijalne skrbi), i sve ono što će omogućiti mladima da normalno žive ovdje, a ne u dijaspori. Uostalom, program stranke je vrlo opširan, najbolje bi bilo da ga svatko pročita: https://mozemo.hr/program-mozemo-2024/ .

Follow @torpedo_media