[FOTO] Možemo! Rijeka održao tribinu o obrazovnom sustavu: Bez jasnog konsenzusa o važnosti obrazovanja, sustav ostaje bez cilja i smjera
Autor: Marina Pauletić 04.03.2025
Posebno se osvrnuo na problem prekomjernog uplitanja u rad nastavnika, naglasivši da je to jedna od rijetkih profesija kojoj se sustavno nameću vanjski pritisci.
Rijeka – Obrazovni sustav ključan je za razvoj svakog društva, no u Hrvatskoj on već desetljećima luta između različitih reformi, a da pritom ne postoji jasna vizija ili dugoročna strategija. O ovoj gorućoj temi raspravljalo se na tribini „Prosvjetni paradoks – putovanje bez cilja i smjera“, koju je organizirala stranka Možemo!. Raspravu je moderirala Hana Paleka.
Sudionici su se složili da hrvatsko obrazovanje obilježavaju česte i nesustavne promjene, nedostatak kadrova, degradacija nastavničke profesije te neadekvatna podrška učenicima i nastavnicima. Saborska zastupnica Možemo!, profesorica Draženka Polović, naglasila je kako Hrvatska nema konsenzus o tome što je u obrazovanju zaista važno, što dovodi do kaotičnih i često kontradiktornih politika.
Vijećnik u Skupštini PGŽ i nastavnik Orjen Petković upozorio je da obrazovanje nema jasno definirano mjesto u nacionalnoj strategiji, zbog čega reforme propadaju jedna za drugom. „O školstvu se priča samo na kraju školske godine, kad su aktualni upisi i rezultati učenika, dok se ostatak godine zanemaruje uloga obrazovanja u društvu,“ istaknuo je.
Posebno se osvrnuo na problem prekomjernog uplitanja u rad nastavnika, naglasivši da je to jedna od rijetkih profesija kojoj se sustavno nameću vanjski pritisci. „Liječnicima, pravnicima, automehaničarima i vodoinstalaterima nitko se ne upliće u rad, no nastavnicima se to događa gotovo svakodnevno“, rekao je Petković.
Ravnatelj Osnovne škole „Fran Franković“ u Rijeci, profesor Vedran Kosovac, upozorio je na zabrinjavajući manjak kadrova u obrazovanju, pri čemu su najviše pogođeni stručni predmeti i tehnička zanimanja. „Nema spremačica, nema nastavnika. Eventualno još ima profesora hrvatskog jezika i povijesti, ali i njih je sve manje. Nestručnog kadra je sve više,“ rekao je Kosovac.
Osim toga, naglasio je da se često zanemaruje odgojna komponenta obrazovanja, iako ona postaje sve veći izazov. „U vremenu umjetne inteligencije i tehnologije, djeca sve manje razvijaju osnovne životne vještine. Neka djeca u osnovnoj školi ne znaju se popeti na stablo ili samostalno otići u toalet, što je bilo nezamislivo pred desetak godina“, upozorio je.
Ravnateljica Prve riječke hrvatske gimnazije, profesorica Jane Sclaunich, istaknula je da problem obrazovanja leži i u negativnoj selekciji budućih nastavnika. „Studij za nastavničke smjerove već se desetljećima upisuje kao zadnja opcija, a priprema studenata za rad u školama je nedostatna. S deset sati metodike nastave, novi nastavnik nije spreman za učionicu“, rekla je.
Uz to, naglasila je da mnogi mladi nastavnici odlaze iz obrazovnog sustava čim pronađu posao s boljim uvjetima, što dovodi do stalne rotacije i nesigurnosti. „Sa svakim novim nastavnikom potrebno je najmanje dvije godine rada kako bi dosegao odgovarajuću razinu, no često se dogodi da zatim pronađe bolje plaćeno radno mjesto i ode. Tada se cijeli proces ponavlja iznova, a u školi imamo čak 60 nastavnika. S takvim uvjetima, teško je očekivati stabilnost i kvalitetu obrazovanja“, zaključila je.
Sudionici su istaknuli i zabrinjavajuće stanje mentalnog zdravlja učenika i nastavnika, koje je postalo jedno od ključnih pitanja obrazovnog sustava. Sve veći pritisci, stres i nesigurnost negativno utječu na motivaciju i uspjeh učenika, dok nastavnici rade u uvjetima stalnih promjena, bez sustavne podrške i adekvatnog profesionalnog usavršavanja.
Tribina je zaključena porukom da je hrvatsko obrazovanje predugo bilo prepušteno kratkoročnim mjerama i političkim interesima. Sudionici su pozvali na ozbiljan društveni konsenzus o smjeru obrazovne politike te na sustavna i dugoročna rješenja koja će osigurati stabilnost i kvalitetu obrazovanja za buduće generacije.
