[FOTO/VIDEO] Žene, život, sloboda: Akcija solidarnosti sa ženama Irana održana ispred HNK “Zajc”

Na skupu na je u ime Inicijative govorila Iva Davorija, dok su članovi Riječkog simfonijskog orkestra izveli gruzijsku uspavanku Kaketian, iransku tradicionalnu pjesmu Hamrah sho Aziz i The Song of the Birds Paua Casalsa.

Rijeka - Inicijativa Građanke i građani Rijeke povodom međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama zajedno s umjetnicima HNK Ivan pl. Zajc ispred kazališta održala je akciju solidarnosti sa ženama Irana, ali svim drugim ženama koje su žrtve patrijarhata i rodno uvjetovanog nasilja.

Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama obilježava se u znak sjećanja na sestre Patriu, Minervu i Mariu Teresu Mirabal kada je diktator Rafael Trujillo 25. studenog 1960. godine u Dominikanskoj Republici naredio da ih se ubije. Sestre Mirabal, koje su ubijene jer su se borile protiv diktatorskog režima, postale su simbolom nacionalnog i feminističkog otpora.

Na skupu na je u ime Inicijative govorila Iva Davorija, dok su članovi Riječkog simfonijskog orkestra Golnar Mohajeri (violončelo), Osman Eyublu (violina) i Pedro Rosenthal Campuzano (udaraljke) te saksofonist Marin Živković izveli gruzijsku uspavanku Kaketian, iransku tradicionalnu pjesmu Hamrah sho Aziz i The Song of the Birds Paua Casalsa.

Okupljenima se obratila i Golnar Mohajeri: “Danas je 25. studenog, Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Nažalost, put je još dug, ali zahvaljujući ovakvim individualnim inicijativama i prosvjedima, možemo podići svijest o tome. Mislim da je dužnosti muškaraca i žena da informiramo svoje susjede, gradove, svoju zajednicu o ovoj temi da stojimo zajedno diljem svijeta, da kažemo “ne” rodnom apartheidu i nasilju. To je mali, ali jako važan čin za cijelo čovječanstvo. Ovaj dan želimo povezati s trenutnom situacijom u Iranu, sa sistemskim kršenjem osnovnih ljudskih prava. Jeste li znali da puštanje kose da se vijori na vjetru u Iranu zločin? A to je samo jedan mali primjer. Ovih dana i žene i muškarci u Iranu se hrabro bore zajedno za osnovna ljudska prava i čine povijesnu revoluciju za “žene, život, slobodu”. Dat ću vam kratke informacije o ovom pokretu. Ova pobuna počela je prije više od dva mjeseca nakon brutalnog ubojstva dvadesetdvogodišnje Mahse Amini od strane “moralne” policije iranskog režima. Policija ju je uhitila i pretukla do smrti samo zbog toga što je “neprimjereno” nosila hijab. Propagandom su pokušali zataškati slučaj. Prijetili su njenoj obitelji i uhitili iransku novinarku Niloofar Hamedi, koja je dokazala što se stvarno dogodilo. To je samo još jedna nepravda koju režim čini svaki dan otkad je došla na vlast prije 44 godine. Nakon ovog užasnog slučaja, prosvjedi za “žene, život slobodu” počeli su u nekim iranskim gradovima, a policija je odgovorila nasiljem. Nekoliko dana kasnije, protesti su se raširili na više od 100 gradova. Tada je policija dobila zapovijed da puca na prosvjednike. Do sada su ubili 402 ljudi, od kojih je bilo 56 djece, ozlijedili tisuće te uhitili oko 16000 ljudi od kojih su mnogi osuđeni na smrt. Ako svijet što prije ne reagira, svi oni će biti ubijeni. Sada, nakon 68 dana, prosvjedi su se pretvorili u revoluciju predvođenu ženama. Bore se protiv rodnog apartheida, obaveznog nošenja hijaba, priznanja prisilom, osuda bez suđenja i ubojstava, mučena, seksualnog nasilja, dječjih brakova, korupcije, financiranja terorizma i pomaganja Rusiji u agresiji na Ukrajinu, teokracije, ubijanja pripadnika LGBT zajednice i mnogih drugih povreda ljudskih prava. Kao primjer ću vam ispričati priču 16-ogodišnje Nike Shahkarami. Policija ju je otela tijekom prosvjeda i tjedan dana držala u samici. Njena obitelj nije znala gdje je dok nije dobila poziv od vlade da je mrtva. Njeno tijelo nisu mogli vidjeti jer ju je policija potajno pokopala, pa nije mogla imati ni sprovod. Kasnija istraga ukazala je na brutalno silovanje i mučenje. To je samo jedna priča od mnogih o situaciji u Iranu. Vlada napada žene, muškarce i djecu, koristi sve aparate totalitarne države, napada etničke manjine i počinjava genocid. No ljudi u Iranu neće stati dok ne dobiju ono što žele - ukidanje patrijarhalne diktature, demokraciju poštivanje ljudskih prava. Nitko nije slobodan, dok svi nismo slobodni!”

S obzirom na događanja u Iranu, ali i ostatku svijeta pa tako i u Hrvatskoj, Davorija je istaknula potrebu za potrebu za još snažnijim i ustrajnijim progovaranjem o rodno uvjetovanom nasilju nasilju, o patrijarhatu i njegovim žrtvama: “Iako možda zbog medijske cenzure o revoluciji u Iranu znamo malo, ono što sigurno znamo je sljedeće: sama ideja slobodne žene ugrozila je temelje te patrijarhalne države koja svoj legitimitet nastoji ponovno uspostaviti putem nasilja, još brutalnije i snažnije opresije. Jedan od mučnih načina uspostavljanja dominacije patrijarhata je seksualno nasilje. Silovanje se koristi u ratu kao taktika i simboličko dokazivanje moći kroz doslovno oduzimanje autonomije i integriteta tijela ženama. U Iranu su počinjenjem seksualnog nasilja nad ženama od strane državnih organa ucjenjuje i zastrašuje. Zbog toga silovanje nikada nije nekakav ispad neutažene i prekomjerne strasti, već sredstvo nasilja, opresije i kontrole. Silovanje je isključivo i jedino zločin, jedan od čestih oblika rodno uvjetovanog nasilja čije su žrtve najčešće žene. Situacija u Hrvatskoj je sljedeća - lani od 101 kaznenog djela silovanja od strane članova obitelji svih 101 su bile žrtve žene. Preko 5000 žena bilo je žrtvama kaznenog djela nasilja u obitelji i partnerskog nasilja. Sve je veći broj žena ujedno i žrtve takvog nasilja općenito. Također, prošle godine od strane bliskih osoba ubijeno je 14 žena, a ove 13. Kao i u Iranu, i u Hrvatskoj se suočavamo s problemom femicida. Gledajući učestalost počinjenja nasilja prema ženama i posljedice koje ono ostavlja po žrtvu, rodno uvjetovano nasilje u Hrvatskoj je zapravo najteži oblik nasilja, a sudovi i dalje donose presude koje ne daju nikakvu sigurnost i osjećaj pravde žrtvama nasilja. Naprotiv, u pravosudnim procesima žrtve nasilja ponovno se traumatizira. Ne vjeruje im se, a kazne koje njihovi počinitelji dobivaju su poražavajuće niske i blage. Ako se zgražamo nad situacijom u Iranu, onda trebamo znati kakva je situacija u ostatku svijeta. Svaka treća žena u svom životu doživjela je fizičko ili seksualno nasilje, svaka druga bila je spolno uznemiravana, svaka peta žrtva uhođenja, a svaka dvadeseta preživjela silovanje. Jedna od 4 djevojke između 15 i 19 godina doživjela je fizičko ili seksualno nasilje od svoga partnera. Oko trećine žena doživjelo je seksualno uznemiravanje na poslu. U porastu je i online nasilje pa ga je doživjela svaka druga mlada žena. Oko 137 žena dnevno biva ubijeno od strane članova obitelji ili partnera. Stoga ako nas situacija u Iranu duboko zabrinjava, a treba, jer pokazuje pravo lice patrijarhata koje ujedno zazivaju klečatelji na Jelačićevom trgu u Zagrebu, onda trebamo biti jednako zabrinuti situacijom ovdje. Žene su žrtve istog patrijarhalnog sustava diljem svijeta i naša je moralna i ljudska odgovornost usprotiviti mu se u ime žena, u ime života, u ime slobode.”

S obzirom na navedene podatke, iako možda često mislimo da se takvi zločini uvijek događaju negdje drugdje, negdje daleko i da to s nama nema veze, opet, kakvi smo ako situacije poput one u Iranu potpuno ignoriramo, pri punoj svijesti o tome što se događa? Isto tako, slučajeve femicida i svih drugih oblika nasilja nad ženama u Hrvatskoj možda se smatraju iznimkama, no moramo na umu imati sve neprijavljene slučajeve nasilja, sve druge nefizičke oblike nasilja (psihičko, ekonomsko), sve one slučajeve kada su žene odustale od prijave jer ih procedura retraumatizira, jer ih policija navodi na to da su same krive - ukratko, jer sam sustav provodi nasilje nad ženama. I uostalom, i samo jedna modrica, jedno silovanje, jedno ubojstvo je jedno previše.

Follow @torpedo_media