Inicijativa: Željka od Turnića u misiji oživljavanja duha kvartovske zajednice
Autor: Sanja Tumara 14.07.2022
Marketingašica i majka dvoje tinejdžera Željka Babić građane Turnića poziva u subotu u podne na druženje i poručuje: Počnimo s buvljakom za dječje stvari za novu školsku godinu. I kavicom. A kamo će nas put odvesti - tamo gdje svatko od nas bude želio dati malo od sebe. Ne zazivam prošlost, nego gradim budućnost, kaže.
RIJEKA - Znate, neće doći nitko da nas spasi. Moramo sami. I još nešto - moramo skupa. Kao susjedi. Kao zajednica. Zato mi je dozlogrdilo čekati. Ja sam Turnićanka, više prema Krnjevu i htjela bih svoju malu tranzicijsku oazu na Turniću. Grupu ljudi koja se povezuje da uživa blagodati zajednice - možemo organizirati buvljak - inflacija divlja, a djecu treba prirediti za školu. Saznat ćemo kome treba pomoć. Možda organizirati i koji tečaj - ideja je da nudimo svoje znanje susjedima, skupa učimo, možda i (kao Vestigium) osnujemo zadrugu kreativaca; u Vestigiumu je bilo svega - radionica i kuharica je podučavala kuhanju, a mi smo učili i jeli. Pjevalo se i osnovalo eko-plac lokalnih proizvođača. Objavila je to Riječanka Željka Babić u Facebook grupi Volim grad koji teče, kao „post o izgradnji otpornih lokalnih zajednica u duhu tranzicije, pokreta izniklog širom svijeta - bez ikakvih državnih ili centralnih likova, bez direktiva. Ljudi su shvatili da su se otuđili jedni od drugih, a da izazovi svijeta nadilaze kapaciteta osobe ili obitelji“.
Ideju je dobila tijekom života u Zagrebu prije sedam godina, zahvaljujući tranzicijskom pokretu u Udruzi Vestigium u Zagrebu. Oni su, kaže Željka, postavljali pitanja poput: zamislite da dođe do pandemije ili manjka energenata; da se poremete lanci opskrbe; da krene klimatska kriza i vremenske nepogode počnu ozbiljno prijetiti, a da ne možete nekamo drugamo jer je goriva malo ili je skupo - je li vaš kvart održiv? Imate li među svojim susjedima sve što trebate za opstati i živjeti dobro?
Željka Babić shvatila je da je njezin odgovor – nemam i zamislila se zbog toga.
Tranzicija su ljudi koji se zabavljaju čineći dobro i radeći skupa
- 7 godina kasnije - sve se ostvarilo. A moj Turnić i dalje nema održivu zajednicu. A pravilo tranzicijskog pokreta je - tko kaže "trebalo bi", njegovo je da to i ostvari. Pa evo me. Ja sam rođena 1976. Mi smo se igrali po kvartu, pohodili susjede, uvijek je netko pio kavu s nekim, a susjedi su roštiljali, posuđivali si aute i mašine, očevi su razmjenjivali domaću rakiju, a majke pijuckale kavu i ogovarale muževe i susjede koje su izgledale i držale se bolje od njih. Djecu bi pričuvala svaka susjeda. I nismo bili naježeni jedni na druge toliko da se zatvaramo u bedeme svojih stanova. Doduše, nismo bili ni ovako osorni, bezobzirni niti su naši roditelji dopuštali da djeca teroriziraju druge po egidom "osobnosti". Bilo je drugačije. Idealno nije bilo niti zazivam prošlost. Gradim budućnost, objašnjava. I odmah nastavlja razrađivati ideju: Znate - život. Ono što su nam oduzele lude i besmislene godine udaljavanja, konzumerizma i histerije. Vrijeme je da se vratimo nazad u jednostavnost kvartovskog života. Čekam sve zainteresirane u Fabelu, kod Prehrane u subotu u podne.
Željka Babić kaže da tranzicija nisu šefovi i veliki vođe, nego ljudi koji se zabavljaju čineći dobro i radeći skupa te poziva sugrađane „da se upoznamo i vidimo oko koje ideje možemo i želimo raditi nešto skupa - u korist zajednici i u korist svakome od nas“:
- Znate, moja odgovornost ide ovako - moje tijelo i duh, moja obitelj, moj dom, moja zgrada, moj kvart, moj grad, moja država, kontinent, moj Planet. A kvart dijelim s ljudima od Turnića i Krnjeva. Želim vas upoznati i želim vidjeti kako skupa možemo učiniti život boljim. Počnimo s buvljakom za dječje stvari za novu školsku godinu. I kavicom. A kamo će nas put odvesti - tamo gdje svatko od nas bude želio dati malo od sebe, stoji u zanimljivoj inicijativi Riječanke koja se potpisala kao – Željka od Turnića.
