[INTERVJU] Miletić: “Očekujem da će ljudi nagraditi zajedništvo i moju silnu energiju, očekujem ulazak u drugi krug!”
Autor: Nikola Cvjetović 06.05.2025
Miletić se u Saboru se posebno bavi temama obrazovanja, zaštite obitelji i mladih, te promiče sport i rekreaciju.
Marin Miletić je saborski zastupnik iz našeg kraja koji je u drugom mandatu u Hrvatskom saboru. Prepoznatljivog nastupa i govora jedan je od najaktivnijih saborskih zastupnika. Zanimljivo je da je aktivno sudjelovao u zaustavljanju dvije spalionice otpada, u Prezidu koje je, kako se navodilo, gurala talijanska mafija, ali i na vodozaštitnom području Sušačke Drage. Miletić je sa svojim kolegama predvodio istupe protiv tih spalionica koje ne bi samo naštetile okolišu, nego bi ugrozile i zdravlje Riječana i Gorana. U Saboru se posebno bavi temama obrazovanja, zaštite obitelji i mladih, te promiče sport i rekreaciju. Sada je kandidat široke koalicije suverenističkih stranaka i umirovljenike za župana Primorsko-goranskog.
Spadate među najaktivnije saborske zastupnike iako pripadate oporbenim zastupnicima. Na što ste posebno ponosni, a što ste učinili kao zastupnik?
Nije lako biti oporbeni zastupnik. S jedne strane kritizirate vladajuće, jer nekako to čini oporba, a onda opet očekujete od vladajućih da vas uvaže i usvoje neke vaše prijedloge. Mislim da sam čak uspio u nekim projektima uvjeriti vladajuće da nadiđu stranačke poglede i da prihvate neku moju dobru ideju. Želim zahvaliti predsjedniku Sabora gospodinu Jandrokoviću što je bio dosta otvoren prema mojim nekim “progresivnijim”, ha, ha, idejama. Na primjer, prvi sam zastupnik u povijesti Sabora koji je uveo žive pčele u Hrvatski sabor. Prvi put samo doveo tridesetak beskućnika iz Rijeke i Zagreba u Sabor da u najvišem zakonodavnom tijelu čujemo probleme tih ljudi i da im pomognemo. Tu mi je i ministar Primorac obećao oko sređivanja dokumenata beskućnicima da će pronaći s kolegama neko rješenje. Kako mi kaže Župnik, nije baš uobičajeno da zastupnik u Saboru okupi kršćane reformacijske baštine, katolike i pravoslavce i da zajedno molimo, slavimo Isusa. To sam organizirao tri godine. Dobio sam i suglasnost za sportsku reprezentaciju Sabora koju sam inicirao. Kao i neke konkretne akcije za potrebite o čemu ovdje ne bih. Trudim se uvijek ići na srce čovjeka i tako uspijevam neke stvari “probiti”. Na mom webu: marinmiletic.hr imate u detalje moje djelovanje kao zastupnika, tu se sve može pronaći. Uvijek sam bio uz narod, u svakom prosvjedu, u svakoj borbi za bolje danas i sutra. Dobro se osjećam među ljudima.
Nije vas strah naroda?
Ne, zašto bi me bilo? Pijem kavu u istim kafićima, Artu u Kastvu, u Romi u Matuljima, Renardu na Korzu. Idem na tekme, na Sjevernoj tribini sam među svojima. Ne od jučer, nego od djetinjstva, još tamo na Kantridi dok nas je vodio Ćoro kao klince, članove grupe. Krug prijatelja sam širio, ali sam uvijek pazio da stare prijatelje ne izgubim. Njegujem to jako. U Zagrebu se stalno vozim tramvajem. Dobro se osjećam među ljudima, osjećam se kao jedan od njih. Trenutno tu gdje jesam, jer su me ljudi tu poslali, ali duboko svjestan činjenice da već sutra tako ne mora biti.
Zašto ste ušli u politiku?
Duga je to priča, preduga za ovako kratki intervju. Stvarno prije nisam mislio da ću se baviti ikada politikom. No, u jednom trenutku je politika na mene grubo nasrnula, ti neki ljudi su pomislili da mi mogu govoriti što bih ja trebao pisati po društvenim mrežama, a što ne bih smio. Odbio sam to i na kraju otišao nakon šesnaest godina iz škole. Most me kandidirao kao svog zastupnika i eto me.
Je li vam žao što ste napustili školu?
Najljepše godine svoga života sam proveo u školi i uvijek će mi razred i učenici biti u srcu, kao i divne kolege. Mislim da me život jednostavno vodio dalje, u neke druge priče. I mislim da sada mogu više kao saborski zastupnik i vjerujem budući Župan pomoći i školi i mladima nego što sam mogao kao vjeroučitelj i razrednik. Svaka faza u životu ima svoju dimenziju i vrijednost, teško je baš reći koja je smislenija, vidjet ćemo jednog dana sve jasnije. Sada se jako zalažem za učitelje i u Saboru i kroz matični Odbor čiji sam član.
Zašto ste odlučili se kandidirati za Župana? Mislite da imate šanse?
Ustvari, ja jedini imam šanse maknuti SDP, hahah. Svi drugi u drugom krugu će biti debelo pobijeđeni. Iako mi neki mediji lijepe etikete, ja sam rođeni Riječanin, šesnaest generacija mladih sam odgojio u školi, dvadeset godina kroz skaute, s ljudima sam stalno i svatko tko je sam mnom popio jednu kavu zna da sam čovjek velike energije i okupljanja. Uvjeren sam da ako uđem u drugi krug, a jako, jako sam blizu, da mogu okupiti i ljude političkog centra, ali i svih suverenističkih pogleda. Ta snaga može napokon donijeti promjenu u Primorsko - goransku županiju nakon 80 godina vladavine iste partije.
Neki pak misle da to može gospodin Ružić kao kandidat HDZ-a?
Ma dajte budite ozbiljni. Mnogi puno vidljiviji i karizmatičniji kandidati ne bi uspjeli u našem kraju u tom naumu. Tu vam je potreban netko tko je prihvatljiv centru, suverenističkim opcijama, netko tko ima široki potencijal zahvaćanja...
Vi ste taj?
Vi kažete. Jesam. Pa pogledajte konkretno na djelima. Prvi put od samostalnosti Hrvatske uspio sam okupiti i Most i HSP i DOMiNO i BUZ i KiGO... sve iole ozbiljnije političke opcije koje nisu HDZ su sada zajedno napokon se dogodilo zajedništvo. Nezavisni Leo Pavela kroz svoju platformu KiGO i umirovljenici kroz BUZ donose nam dodatnu težinu. Mnogi birači baš žele zajedništvo, a umorili su se i od jednih i drugih. Treći, treba jasno reći, nemaju nikakve šanse osim nas. Narod nas je kao takve prepoznao i vjerujem da ćemo ostvariti povijesni uspjeh.
Na mrežama često ističete da ste sportaš, kako sve to uspijevate?
Više od trideset godina igram košarku u Kastvu gdje sam i danas kapetan a2 ligaške ekipe. Završili smo sezonu kao drugi, ponosan sam na te momke, na trenera Eugena Tončinića, na mog suigrača Erika, Ilira, Egona, Balda, Vecu, Mohota, ma na sve. Mislim da ću odigrati još jednu, vjerojatno posljednju sezonu. Last dance, rekli bi. Može čovjek puno toga uz puno ljubavi, malo žrtve i dobru organizaciju. To ću donijeti i Županiji kao budući Župan.
Najavljujete čistku?
Zašto, gdje sam to rekao?
Pa, spominjete žrtvu?
Ma ne. Mislim da najveći broj djelatnika u Županiji radi pošteno i sjajno, sve ću ih zadržati. Ova pak ekipica koje je proputovala svijetom, potrošila u jednom mandatu za putovanja, putne troškove, naknadu za terenski rad i prijevoz - 20 milijuna eura, njih ću zatražiti polaganje računa. Napravit ću dubinsku reviziju i tko je stavio prste u pekmez, mora snositi odgovornost. Svi drugi neka mirno spavaju. Županija raspolaže velikim novcem. Većim nego što je proračun Grada Rijeke. Ali, da je alanfordovska družina spiskala novac od zagrebačkih hotela do daleke Kine, neću im prijeći preko toga. S tih 20 milijuna eura mogli smo zaposliti 120 kineziologa na punu satnicu u sve srednje škole i sagraditi jednu atletsku novu dvoranu. Mogli smo u Vrbovskom oživjeti drvnu industriju, proizvodnju namještaja i peleta, zaposliti 200 ljudi. Mogli smo napraviti deset najmodernijih dnevnih boravaka za naše starije sugrađane. Ljudi moraju shvatiti koliki je to novac koji su ovi spiskali. To ću sve mijenjati, niti cent više neće biti potrošen na ludosti.
I za kraj, što očekujete od izbora?
Očekujem povijesni uspjeh naše koalicije, očekujem da će to biti jasan pokazatelj da je jedini put put zajedništva. Očekujem da će ljudi prepoznati moje zalaganje, sjajnog tima kojeg imam. Od Josipa Katalinića koji je trideset godina privatnik i upravlja s tvrtkom od preko 50 zaposlenih, pa imam Lea Pavelu isto kao mog zamjenika, čovjeka koji dvadeset godina je duboko u turizmu, zna svako sanjkalište Gorana, ali i morski put oko najmanjeg otočića. Tu imam i mladu arhitekticu Sabinu Marov, doktora energetike Alena Jakoplića, ekonomista Nevija Klarića, ljude golemog iskustva političkih partnera, Hrabrića, Šimunića... očekujem buđenje ljudi, ulazak u drugi krug, a onda neka bude kako biti mora.
