[INTERVJU] Slobodanka Mišković: Naš najvažniji cilj je razvijati ključni odnos između publike i filma

„Izgubljen je doživljaj filma kao kolektivnog iskustva u kinu, a kino-publika se počela ubrzano osipati. Kao odgovor na sve ove promjene, ali i sve jaču svijest među građanima o potrebi postojanja prostora namijenjenog vrijednom filmu, Grad Rijeka je otvorio Art-kino“.

Art-kino 12. je prosinca obilježilo 14 godina postojanja. Tijekom tih godina kino je raslo i razvijalo se, a s njime i njegova publika. Ovo jedinstveno mjesto u gradu jedino je u kojem se uspjela očuvati, možemo ju tako slobodno nazvati, kino kultura koja film prvenstveno gleda kao umjetničku formu, a tek onda zabavu te odlazak u kino kao kolektivno iskustvo.

Povodom ove obljetnice, razgovarali smo s ravnateljicom kina, Slobodankom Mišković.

Kako je počela priča Art kina?

- Priča je započela sredinom dvijetisućitih kada smo u Odjelu za kulturu Grada Rijeke pokrenuli inicijativu otvaranja kina kao mjesta u kojem će doći do povezivanja sve brojnijih riječkih filmskih djelatnika i publike. Tako je 1. lipnja 2008. godine Grad Rijeka sklopio Ugovor o zakupu kina Croatia. Art-kino Croatia je otvoreno 12. prosinca 2008. godine s namjerom stvaranja javnog prostora namijenjenog prikazivanju vrijednih filmova- suvremenog umjetničkog filma, kao i hrvatske i svjetske filmske baštine i razvoju filmske kulture. Time smo preokrenuli trend zatvaranja kina u središtu grada koji je doveo ne samo do nestajanja prostora namijenjenog prezentaciji filmske umjetnosti, nego i do nedostatne podrške ovoj djelatnosti, koja se sve više tretirala isključivo kao komercijalna djelatnost. I na koncu, izgubljen je doživljaj filma kao kolektivnog iskustva u kinu, a kino-publika se počela ubrzano osipati. Kao odgovor na sve ove promjene, ali i sve jaču svijest među građanima o potrebi postojanja prostora namijenjenog vrijednom filmu, Grad Rijeka je otvorio Art-kino.

Dakle, Art-kino je pokrenuto kao projekt Odjela za kulturu i moram priznati da u početku nismo imali jasnu ideju o organizacijskoj složenosti i zahtjevnosti projekta. Organizacijska struktura je bila ad hoc grupa sačinjena od ljudi iz Odjela za kulturu i vanjskih suradnika. Imali smo i sretnu okolnost da je u projekt od samog početka bilo uključeno niz izuzetnih ljudi kako iz same uprave, tako i filmskih, medijskih, sveučilišnih radnika. Ukratko, postojala je javna potreba, stručna podrška i politička volja. Projekt kina je prerastao u kontinuirano djelovanje, a ono je po svojim obilježjima postalo kulturna institucija s profiliranim programom, brojnom publikom i, što je najvažnije, jasnom javnom ulogom. Ova situacija dovela je do potrebe da se napravi reforma organizacijske strukture te je 2013. godine Grad Rijeka osnovao javnu ustanovu Art-kino.

„...puno mladih ljudi je iz studenata preraslo u vrhunske profesionalce prepoznate na nacionalnoj razini, što je samo po sebi već znak uspješnog suočavanja s izazovima.“

S kojim ste se izazovima susretali pri početku?

- Sa svakim mogućim i zamislivim. Bilo je teško tako zahtjevan projekt graditi od nule i bez iskustva. U prvom redu su nam nedostajali stručni radnici, od programskih suradnika, kino-operatera, blagajnika, biljetera… Zapravo, paralelno smo gradili instituciju, organizaciju, publiku i kadrove, nabavljali tehniku, opremali prostor… Recimo, puno mladih ljudi je iz studenata preraslo u vrhunske profesionalce prepoznate na nacionalnoj razini, što je samo po sebi već znak uspješnog suočavanja s izazovima. Imali smo i sreće jer je na samom početku puno studenata Kulturalnih studija bilo uključeno u pomoćne poslove, a mnogi su od njih i danas s nama. Dakle, s vremenom je, kako kažu, sve sjelo na svoje mjesto, no to ne znači da nema prostora za daljnji napredak.

Potom, izvjesno vrijeme je prošlo dok su se uspostavili kontakti te razvila suradnja i partnerski odnosi s raznim filmskim institucijama, ustanovama i udrugama te festivalima, veleposlanstvima, školama, fakultetima i pojedincima na lokalnoj razini, zatim državnoj, potom i europskoj jer bez toga nije moguće postići programsku raznovrsnost koja je neophodna za uspješan rad i razvoj. Art-kino je danas član mreže Europa Cinemas, CICAE - Confédération Internationale des Cinémas d’Art et d’Essai (Međunarodno udruženje arthouse kina), ECFA – European Children's Film Association te Hrvatske mreže neovisnih kinoprikazivača (Kino mreža).

Također, bilo je potrebno izrađivati i različite strategije izgradnje i razvoja publike jer gledatelje je iznova trebalo priviknuti na činjenicu da je prostor kina Croatia iznova otvorio svoja vrata, ali s novim programskim konceptom. Nadalje, te je gledatelje trebalo i zadržati te privući nove, što ne bi bilo moguće bez pomnog programskog (pre)osmišljavanja.

Po čemu je Art kino različito od ostalih?

- Pitanje zahtjeva mali uvod: postoji ne mala razlika između komercijalnih i nekomercijalnih kina. Prva su, jasno, orijentirano tržišno i u svojoj ponudi imaju recentniju blockbuster produkciju, dakle, imaju prilično uzak programski prostor. Art-kino širi uobičajeno poimanje kino-repertoara i na velikom platnu prikazuje svo bogatstvo i raznolikost filmske umjetnosti. Ono je svojevrstan spoj kinoteke i art-kina koje promišlja širi pristup mediju filma pa je osim filmskog programa – koji je, naravno, primaran – djelovanje usmjerilo prema radu s djecom i mladima, to jest obrazovnim programima, radioničkim programima, brojnim medijacijskim programima… Ukratko, Art-kino je više od mjesta prikazivanja i gledanja filmova, ono je čvorište razvoja filmske kulture u gradu i regiji koje stalno pokreće nove projekte i inicijative. Jedan je od primjera i Dječja kuća kao jedno od najvažnijih nasljeđa projekta Rijeka 2020 - Europska prijestolnica kulture u kojoj zajedno s Gradskom knjižnicom, Gradskim kazalištem lutaka i Muzejom moderne i suvremene umjetnosti gradimo dječji kulturni centar. Rekla bih da je naše polje djelovanja izuzetno široko i da ga i dalje širimo…

Ali, isto tako, mislim da smo od ostalih različiti i po tome što imamo jedinstvenu publiku, vrlo zainteresiranu, znatiželjnu i privrženu. Mislim da je za našu publiku Art-kino zaista jako važno mjesto – mjesto susreta, inspiracije, širenja znanja i pogleda… To je, pretpostavljam, možda i najvažnije.

„...mislim da smo od ostalih različiti i po tome što imamo jedinstvenu publiku, vrlo zainteresiranu, znatiželjnu i privrženu. Mislim da je za našu publiku Art-kino zaista jako važno mjesto- mjesto susreta, inspiracije, širenja znanja i pogleda…“

Koji je cilj kina?

- Prikazati ono najbolje što je filmska umjetnost stvorila i što još uvijek stvara. Naš najvažniji cilj je razvijati ključni odnos između publike i filma, dakle, nastaviti osiguravati gledateljima pristup kulturno vrijednom filmu i naslovima izvan uobičajenih kino-repertoara i platformi te širiti horizonte filmske kulture.

Unatoč svim promjenama koje su snažno utjecale na navike i očekivanja gledatelja, kino i dalje pruža jedinstven doživljaj gledanja filma, a naša publika to prepoznaje. Art-kino je, za mnoge naše sugrađane, važno vrelo informacija o svijetu u kojem živimo, dajući uvid u brojne bolne teme suvremenog društva, kao i intimna, životna pitanja. Filmovi mijenjaju i obogaćuju naše živote, uče nas vidjeti svijet na nove načine. Oni su napravljeni za velika platna, a naša je namjera osigurati da ih nastavimo ovdje gledati, kao i to da ih gledamo zajedno.

Koja je uloga filmskog kluba i što on donosi za ljubitelje filma?

- Citiram našu internetsku stranicu „Filmski klub Art-kina mjesto je edukacije, komunikacije i istraživanja umjetnosti pokretnih slika, mjesto filmske refleksije i refleksije o filmu, mjesto za upoznavanje filma i širenje granica na području filmske umjetnosti, mjesto na kojem se educiraju nove generacije zaljubljenika u film i gdje oni stariji filmofili mogu produbiti svoja znanja i obnoviti filmska sjećanja, mjesto druženja uz film, mjesto povezivanja i suradnje“. To konkretno znači da članstvo u Filmskom klubu podrazumijeva slobodan ulaz ili popust na ulaznice kod programa koji su u organizaciji Art-kina, a to je naznačeno na programskom letku; zatim, posuđivanje građe iz Knjižnice Art-kina čiji fond čine knjige iz područja filmske teorije i povijesti filma te monografije i časopisi, a tu je i digitalna kolekcija filmova koja također stoji na raspolaganju članovima Filmskog kluba. Pored navedenog, članovima se redovito šalju i pozivnice za filmske premijere i posebne događaje, a poziva ih se i na suradnju u različitim projektima i radionicama koje Kino organizira (recimo, projekt Moja filmska priča koji je bio financiran iz europskih fondova). Prošle godine je pokrenut i filmsko-čitateljski program Adaptacija. Čitanje filma, u svrhu kojeg je osnovan i Čitateljski klub Art-kina kojemu su namijenjeni svi sadržaji programa.

„Udio hrvatskog te regionalnog i europskog filma čini oko 70% programa, dok preostali dio čine filmovi svjetske kinematografije, što nas i na razini države čini jednim od rijetkih koji ovaj podatak mogu istaknuti kao činjenicu“.

Kakve sve programe imate u kinu?

- Kratko i jasno – raznolike i mnogobrojne! Šarolikost programa je omogućena prilikom njegovog prvotnog osmišljavanja pa je program Art-kina na tragu profiliranja svog rada usmjerenog prema četiri glavna pravca djelovanja – filmski program, rad s djecom i mladima, obrazovni i medijacijski programi te podrška filmskoj produkciji – koncipiran tako da u sebe uključi, osim prikazivačkih, i komponente kao što su edukacija, medijacija, razvoj publike, inovacija, suradnja, multimedija i promocija. Recimo, filmski program se dijeli na redovnu distribuciju i kinotečne programe koji obuhvaćaju autorske, žanrovske ili tematske cikluse.

Kao ovogodišnje primjere navodim cikluse posvećene Miri Furlan, Francoisu Truffautu, P. P. Pasoliniju te Zagrebačkoj školi crtanog filma povodom obilježavanja 60-godišnjice od dodijele Oscara filmu „Surogat“ Dušana Vukotića – tu su i samostalni programi Art-kina kao što su Kultno i Klasik kino, Kino kustos, Auto-kino, spomenute Adaptacije, potom su tu i premijere hrvatskih (i stranih) filmova, gostovanje filmskih festivala, ciklusi nacionalnih kinematografija, multimedijalni programi, zatim ciklusi eksperimentalnih i amaterskih filmova, revije namijenjene ciljanoj publici, programi koji za cilj imaju promoviranje lokalne filmske djelatnosti itd. Pritom treba naglasiti kako su u programu zastupljeni igrani, dokumentarni, animirani i eksperimentalni filmovi, kao i programski formati koji propituju granice filmskog medija.

Od edukacijskih programa najvažniji je svakako „Škola u kinu“ u sklopu koje se svake godine izrađuju programi za dječje vrtiće te osnovne i srednje škole, tu je i „Tobogan“ koji objedinjuje i radioničke programe, potom radionice koje se izvode u suradnji s osnovnim i srednjim školama („Putujuće filmske radionice“ i „Kino-dan“), a ne smijemo zaboraviti niti edukacijsko-radionički program za učitelje, nastavnike i profesore u osnovnim i srednjim školama na polju medijske kulture („Riječki dani medijske pismenosti“). U sklopu Art-kina nalazi se i knjižnica, prva takve vrste u Hrvatskoj, u okviru koje se provodi program „Film izvan okvira“, a organiziraju se i promocije knjiga filmologa i filmskih kritičara bez kojih bi razumijevanje ovog medija bilo znatno siromašnije, kao i filmskih edicija koje nisu dovoljno vidljive u široj javnosti. Na koncu, spomenimo i rad Kvarnerske filmske komisije čiji je primarni djelokrug davanje podrške filmskoj produkciji u našoj Županiji, ali se u okviru iste svakog prosinca održava i program „Kvarner u kratkom“ kojim se publici predstavljaju filmovi snimljeni tijekom godine na prostoru Rijeke i PGŽ-a.

I da, malo skrećem s teme, ali svakako treba istaknuti kako se raznolikost i raznovrsnost programa Art-kina ostvaruje ravnopravnim odnosom prema suvremenoj hrvatskoj, zatim regionalnoj, europskoj i svjetskoj filmskoj produkciji. Udio hrvatskog te regionalnog i europskog filma čini oko 70% programa, dok preostali dio čine filmovi svjetske kinematografije, što nas i na razini države čini jednim od rijetkih koji ovaj podatak mogu istaknuti kao činjenicu. Mislim da je ovim nadopunjen i odgovor na pitanje o naravi različitosti naše ustanove.

Imate li u planu neke nove?

- Programe je potrebno uvijek ispočetka smišljati i razvijati. Iz vida ne smijemo ispustiti niti brojne suradnje koje Art-kino provodi s ustanovama, institucijama, festivalima, udrugama i, naravno, kinima. Navest ću kako smo ove godine provodili program „Kino Magistrala“ koji je bio partnerski projekt između jadranskih kina (splitski Kino Mediteran i Kinoteka Zlatna vrata, dubrovački Kinematografi i, jasno, Art-kino). Zatim tu je prošle godine pokrenut program „Adaptacije. Čitanje filma“ koji u sebi spaja medije filma i književnosti i radi se o čitalačko-gledateljskom projektu. Ovu godinu privodimo kraju programom „Glazbena želja“, a u planu je i program nazvan „Proširena kino zajednica“. Također, u Dječjoj se kući priprema čitav niz filmskih radionica, tako da ne možemo reći da nam nedostaje aktivnosti, to jest inspiracije.

Nastojat ćemo da naši programi i dalje reflektiraju prostor umjetnosti i društvenosti namijenjen različitim dobnim i društvenim skupinama, otvoren otkrivanju i istraživanju svog bogatstva filma – njegove prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Trudit ćemo se osluškivati potrebe zajednice te graditi kino kao zajednički javni prostor bez obzira na radikalno promijenjene načine društvenosti te gledanja, vrednovanja i distribucije filmova. Posebnu ćemo pažnju posvetiti novim digitalnim generacijama, a jedna od ključnih programskih odrednica bit će razvoj filmske pismenosti kod djece i mladih.

Kino je, kao i njegova publika, živo biće koje proživljava stalnu promjenu, i to je ono najvažnije što se ne smije ispustiti iz vida vlastitog djelovanja – potrebno je promjene osvještavati kako bi se na međusobno zadovoljstvo mogli razvijati!

Follow @torpedo_media