Mandić (MOST): Ne može se pozivati na lokalnu autonomiju dok postoje sumnje u pogodovanje u upravljanju prostorom
Autor: Portal Torpedo 08.04.2026
Gradska vijećnica Mosta u Rijeci Petra Mandić upozorila je na potrebu dubljeg sagledavanja stvarnih učinaka postojećeg sustava prostornog planiranja i upravljanja prostorom.
Rijeka – U povodu zahtjeva za ocjenu ustavnosti pojedinih odredbi Zakona o prostornom uređenju, gradska vijećnica Mosta u Rijeci Petra Mandić upozorila je na potrebu dubljeg sagledavanja stvarnih učinaka postojećeg sustava prostornog planiranja i upravljanja prostorom.
Mandić je najavila kako će na sutrašnjoj sjednici biti suzdržana, istaknuvši da se o ovoj temi mora raspravljati cjelovito i odgovorno: „Ne može se pozivati na lokalnu autonomiju dok postoje sumnje u pogodovanje u upravljanju prostorom“, poručila je Mandić.
Dodaje kako se zahtjev u javnom prostoru često predstavlja kao zaštita ustavno zajamčene lokalne samouprave od prekomjerne centralizacije, dok takav okvir ne obuhvaća cjelokupni kontekst, osobito kada se uzmu u obzir konkretne prakse na lokalnoj razini.
Mandić je istaknula kako dio osporenih odredbi Zakona, koje omogućuju Ministarstvu intervenciju u slučajevima nezakonitih planova ili dugotrajne opstrukcije infrastrukturnih projekata, otvara legitimna pitanja o dosegu državnih ovlasti, ali i potrebu sagledavanja načina na koji je dosadašnja razina lokalne autonomije funkcionirala u praksi.
Ukazala je i na konkretne primjere koji upućuju na rizik od netransparentnog upravljanja prostorom, izdvojivši slučaj riječkog naselja Škurinje, gdje je, unatoč protivljenju građana i prijeporima oko usklađenosti s Generalnim urbanističkim planom, realiziran projekt višestambene izgradnje. „U slučaju riječkih Škurinja ne govorimo o apstraktnim procesima, nego o konkretnim odlukama gradske vlasti, uključujući prodaju ključnog gradskog zemljišta kojom je investitoru iz grupacije Viking omogućeno zaokruživanje parcele, unatoč protivljenju građana i ozbiljnim pitanjima usklađenosti s Generalnim urbanističkim planom.“
U takvom sustavu odgovornost se ne može razvodniti — ona obuhvaća političko vodstvo grada, nadležne upravne strukture i sve koji su sudjelovali u donošenju i provedbi odluka. Kada u istom sustavu vidimo podudarnost između urbanističkih odluka, raspolaganja gradskim zemljištem i strukture političkih donacija, tada ne govorimo o prostornom planiranju, nego o ozbiljnom pitanju povjerenja u način na koji se upravlja javnim resursima.
Posebno je naglasila da se takvi obrasci ne pojavljuju izolirano, već upravo u sredinama u kojima vlast obnaša SDP. U Rijeci, kao i u drugim sredinama pod upravljanjem SDP-a, otvara se pitanje povezanosti političkog odlučivanja i investitorskih interesa. Taj obrazac dodatno potvrđuje i primjer iz Istre: „Ovaj dobro uhodani model uspješno je izvezen i u Istru. U Umagu, pod vodstvom istog stranačkog predznaka, trenutno niče takozvani umaški Manhattan. Ista grupacija investitora kupuje atraktivna gradska zemljišta. Riječ je o sredini u kojoj vlast obnaša SDP, što dodatno naglašava kontinuitet istog modela upravljanja prostorom.“, rekla je Mandić.
Građani imaju pravo znati donose li se odluke u prostoru u njihovu korist ili u korist onih koji imaju najveći financijski utjecaj, a odgovornost za takav model u Rijeci, Umagu i drugim sredinama snosi upravo SDP“, poručila je Mandić zaključivši kako pitanje ustavnosti zakonskih odredbi ne bi trebalo promatrati isključivo kroz odnos države i lokalne samouprave, već i kroz prizmu javnog interesa, transparentnosti i jednakog tretmana svih investitora.
Upozorila je da ukidanje spornih odredbi ne bi nužno značilo veću zaštitu građana, nego potencijalni povratak modela u kojem lokalne strukture zadržavaju potpunu kontrolu nad prostornim odlukama. Zaključno, naglasila je potrebu za uravnoteženim rješenjem koje će istodobno zaštititi ustavni položaj lokalne samouprave, osigurati učinkovit nadzor nad zakonitošću, povećati transparentnost u upravljanju prostorom te smanjiti rizik od klijentelizma i selektivnog postupanja.
