Mandić uputila Deklaraciju o osudi svih totalitarnih režima i zaštiti vrijednosti Domovinskog rata
Autor: Portal Torpedo 10.11.2026

Vijećnica Mosta Petra Mandić uputila je u proceduru prijedlog deklaracije kojim se traži osuda svih totalitarnih i autoritarnih režima, odavanje počasti svim žrtvama te očuvanje temeljnih vrijednosti Domovinskog rata.
Rijeka - Vijećnica Mosta u Gradskom vijeću Grada Rijeke Petra Mandić uputila je danas u proceduru Deklaraciju o osudi totalitarnih režima, zaštiti ljudskog dostojanstva i očuvanju temeljnih vrijednosti Domovinskog rata, kojom se traži dosljedna osuda svih totalitarnih i autoritarnih režima, osobito komunističkog režima i njegovih zločina, te potvrđuje zaseban povijesni i ustavnopravni karakter Domovinskog rata i poštovanje njegovih znakovlja i simbola.
„Osuda nacizma i fašizma civilizacijska je stečevina. Ali civilizacijska dosljednost zahtijeva i jednako nedvosmislenu osudu komunizma. Ne postoji demokratsko opravdanje za selektivnu osudu totalitarizma. Ne postoje prihvatljivi i neprihvatljivi totalitarni zločini, kao što ne postoje žrtve prvog i drugog reda. Ljudsko dostojanstvo univerzalna je vrijednost, neovisna o ideologiji počinitelja”, istaknula je Mandić.
Deklaracija se temelji na Ustavu Republike Hrvatske, Deklaraciji Hrvatskoga sabora iz 2006., Rezoluciji Europskog parlamenta iz 2019. te rezolucijama Parlamentarne skupštine Vijeća Europe kojima se zahtijeva suočavanje s naslijeđem komunističkih totalitarnih režima.
„Europa je odavno utvrdila da zločini komunističkih režima zaslužuju jasnu povijesnu i moralnu osudu. Hrvatski sabor još je 2006. godine donio Deklaraciju o osudi komunističkih zločina. Dvadeset godina poslije moramo se zapitati zašto je osuda komunizma još uvijek predmet ideoloških prijepora, umjesto da bude neupitan demokratski standard.
Komunistički režim nije bio tek drukčiji gospodarski ili politički sustav. Bio je to poredak jednopartijske vlasti, političke represije i sustavnog ograničavanja temeljnih sloboda. Njegovo naslijeđe uključuje masovne poslijeratne izvansudske likvidacije, politička ubojstva, progone i zatvaranja neistomišljenika, oduzimanje imovine, gušenje slobode govora, savjesti i vjeroispovijesti te politički motivirana suđenja.
Nijedan od tih zločina ne postaje manje težak zato što je počinjen u ime revolucije, klasne jednakosti ili antifašizma. Nijedna pobjeda ne daje pravo na likvidacije, progone i oduzimanje ljudskih prava. Osuda komunizma nije relativizacija fašizma, nego potvrda istog moralnog načela.”
Mandić posebno naglašava odgovornost Rijeke, grada koji je proživio fašističku vlast, ratna stradanja i poslijeratnu komunističku represiju.
„Rijeka ne smije ostati zarobljena u povijesnom pamćenju u kojemu se jedne žrtve priznaju, a druge prešućuju. Dostojanstvo žrtava komunističkih progona nije manje od dostojanstva žrtava fašističkog terora. Njihove sudbine zaslužuju istinu, pijetet i javno priznanje.”
Drugi temeljni stup Deklaracije jest zaštita povijesne istine o Domovinskom ratu i dostojanstva hrvatskih branitelja.
„Domovinski rat nije nastavak Drugog svjetskog rata. Hrvatska država nije nastala obnovom nijednog totalitarnog režima, nego pobjedom hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu.
Zato Deklaracijom izričito potvrđujemo da je Domovinski rat najvažnije i zasebno povijesno i ustavnopravno razdoblje, nevezano za Drugi svjetski rat i poslijeratno razdoblje.
Hrvatski branitelji nisu se borili za totalitarne režime prošlosti, nego za slobodnu, samostalnu, suverenu i demokratsku Hrvatsku. Njihova znakovlja i simboli, kao i sjećanje na poginule i nestale branitelje te civilne žrtve rata, neodvojivi su dio kulture sjećanja Republike Hrvatske.
Naša je obveza čuvati povijesnu istinu o Domovinskom ratu, poštovati njegove vrijednosti i sačuvati dostojanstvo ljudi koji su Hrvatskoj izborili slobodu. Bez Domovinskog rata nema slobodne i suverene Republike Hrvatske kakvu danas poznajemo.”
Deklaracija ne uvodi nove zabrane ni sankcije, nego potvrđuje važnost Ustava, zakona, sudske prakse i povijesnog konteksta. Njome se također potiče istraživanje totalitarnih zločina, dostupnost arhivske građe i dostojanstveno obilježavanje svih mjesta stradanja.
„Ne tražimo novu povijest, nego cjelovitu istinu. Ne tražimo povlašten odnos prema jednim žrtvama, nego jednako ljudsko dostojanstvo za sve. Ne tražimo da se Domovinski rat izuzme iz povijesti, nego da mu se prizna njegovo vlastito mjesto u hrvatskoj povijesti.
Naša je obveza osuditi sve totalitarne zločine, sačuvati istinu o svim žrtvama i zaštititi povijesno dostojanstvo Domovinskog rata. Bez selektivnog pamćenja. Bez ideoloških dvostrukih mjerila. Bez odricanja od temelja hrvatske državnosti.”



