Mičić Badurina: Blažević the Butcher

Autor: Nikola Cvjetović 09.08.2022

wp-content/uploads/2021/02/Anamarija-Knego-opera-Julije-Cezar-u-Egiptu-iznova.jpgFoto: arhiva

„Posjećenost po predstavama govori nam da interes publike nije ravnomjeran panegiricima uprave. Smatram da vijećnici itekako imaju pravo znati što se krije iza uopćenih špranci izvještaja koja su nam servirana prije sjednice Gradskog vijeća“.

RIJEKA – „Važno je istaknuti nekoliko pozadinskih činjenica koje stoje iza "jednog od najvećih međunarodnih uspjeha hrvatskih opernih kuća uopće i najvećeg uspjeha riječkog HNK-a u njegovoj povijesti" - gostovanja na čuvenom opernom festivalu u Savonlinni. Neviđena skromnost, btw“. Tako svoju objavu na Facebooku počinje zamjenica predsjednika PGS-a Tea Mičić Badurina, što je samo nastavak sage o intendantu HNK Ivana pl. Zajca Marinu Blaževiću nakon nedavne PGS-ove najave tužbe protiv intendanta zbog „višekratnog javnog nazivanja PGS-a fašističkom, ksenofobnom i nacionalističkom strankom“. Povod objavi bila je kritika opere “Julije Cezar u Egiptu”, Geralda Malonea, objavljena na britanskom portalu Reaction pod nazivom „Brutalno klanje Julija Cezara“. Objavu prenosimo u cijelosti:
„1. Umjetnički ravnatelj festivala u Savonlinni Ville Matvejeff u HNK Ivana pl. Zajca uživa status počasnog gosta dirigenta (iako po struci nije dipl. dirigent nego pijanist). Matvejeff je stupio na pozornicu "Zajca" nedugo nakon što je Marin Blažević došao u kazalište kao ravnatelj Opere, a za njegove brojne nastupe građani grada Rijeke nagrađuju ga pozamašnim honorarima. Primjerice, za svoj posljednji nastup, prema projektnom izvješću, Matvejeff je primio tek nešto manje od 30.000 kuna. Zanimljivo je primijetiti da se u njegovoj biografiji spominje i Karita Mattila, sopranistica s kojom je Matvejeff "obišao svijet", a koja je prilikom svog jedinog koncerta u Rijeci primila rekordni honorar od čak 40.000 eura (za jedan jedini nastup!).
2. Intendant HNK Ivana pl. Zajca Marin Blažević u Savonlinni se međunarodnoj opernoj javnosti predstavio režijama čak dvaju opernih naslova (iako nije dipl. redatelj nego dramaturg). Međutim, ipak treba napomenuti i kako Blaževićeve režije nisu rijetkost na gostovanjima riječke Opere - naprotiv, praktički sve operne predstave koje su proteklih godina gostovale izvan HNK Ivana pl. Zajca bile su upravo njegovi redateljski uradci. Puka slučajnost.
3. Ne trebaš biti naročito pronicljiv da bi, ako ništa, barem posumnjao da se, po principu "ruka ruku mije", Matvejeff pozivom u Savonlinnu "odužio" Blaževiću za dugogodišnji angažman u "Zajcu", odnosno za stotine i stotine tisuća kuna honorara akumuliranih kroz godine. U protekle dvije godine u tome ga je spriječila Covid pandemija. Međutim, ovdje se postavlja i drugo važno pitanje - je li u Savonlinni bilo potrebe za prerežiranjem, odnosno adaptacijom režije, a sve sukladno cjeniku umjetničkog rada objavljenom na stranicama HNK Ivana pl. Zajca? Ako nekim pukim slučajem i nije ostvarena materijalna korist, svakako izvedbe na međunarodnim festivalima redateljima donose važne poene kojima se pumpa umjetnički životopis, što u prijevodu znači da je time ostvarena značajna nematerijalna korist (osobito za nekoga tko uopće nije te struke u kojoj se predstavlja).
4. Vrag nikad ne miruje, pa je svježe ispod čekića objavljena kritika jedne od najvećih uspješnica riječkog HNK izvedene u Savonlinni. Gerald Malone kaže: "The brutal butchering of Giulio Cesare" (iliti "Brutalno klanje Julija Cezara"). Uf. Mora da je Gerald fašist. Ili staljinist. Ili se možda naprosto nisu pravovremeno sjetili platiti pozitivnu kritiku? Ne, ne pretjerujem. To je, naime, uobičajena rabota Kazališta. Iz tih famoznih projektnih izvješća vidljivo je da je Kazalište plaćalo autorske naknade za pisanje kritike za pojedine predstave, među kojima je i Traviata u režiji Marina Blaževića. Ukratko, kazalište je platilo kritičarki da napiše - hvalospjev. No, postoje i oni koji nisu dobili honorar Kazališta, pa je tako u Jutarnjem listu za istu predstavu zabilježena i kritika naslova "Zašto se u riječkoj "Traviati" toliko po sceni premeću stolice kao u Ikeinu skladištu?" Toliko o tome.
Zašto ovo sve pišem? Zato što mislim da nije dovoljno reći: "kazalište unatoč svemu obavlja svoju redovnu djelatnost i realizira sve programe". Pa bilo bi dosta nezgodno da Grad obilato mjesečno financira redovnu djelatnost, a da se ona ne obavlja. Pitanje je samo - kako se obavlja, s kojim protagonistima, u kakvoj radnoj atmosferi, uz čiju podršku i u konačnici - za čiji zapravo interes. Posjećenost po predstavama govori nam da interes publike nije ravnomjeran panegiricima uprave. Smatram da vijećnici itekako imaju pravo znati što se krije iza uopćenih špranci izvještaja koja su nam servirana prije sjednice Gradskog vijeća“, zaključuje Tea Mičić Badurina.