[FOTO] Nadbiskup Uzinić: „Drugi, osobito drugi u potrebi koje smo pozvani prepoznati kao braću i sestre, su Galileja u kojoj možemo ponovno susresti Krista živoga!“
Autor: Marina Pauletić 09.04.2023
Nakon propovijedi uslijedila je krsna služba s blagoslovom vode i obnovom krsnih obećanja.
Rijeka - Na Veliku subotu 8 travnja, zadnjeg dana Vazmenoga trodnevlja te središnjeg i najvažnijeg bogoslužja čitave liturgijske godine, riječki nadbiskup Mate Uzinić predvodio je Vazmeno bdijenje u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije. Središnja poruka bila je poziv na izlazak na periferije, ali i na stalan povratak u Galileju, Isusovu školu ljubavi, odnosno mjesto i vrijeme za susret sa živim Kristom da bi se iz tog susreta moglo živjeti kršćansko poslanje u Crkvi i društvu.
Na Veliku subotu vjernici se u tišini, sabranosti i molitvi zadržavaju u blizini Kristovog groba pred kojim bdiju u iščekivanju Nedjelje Kristova uskrsnuća. U prvome dijelu Vazmenoga bdijenja, Službi svjetla, ispred crkve je blagoslovljen krijes i zapaljen plamen uskrsne svijeće. U ulaznoj procesiji, vječno svjetlo Krista uskrsloga obasjalo je mračne prostorije crkve, nakon čega je otpjevan ‘exultet’, hvalospjev uskrsnoj svijeći. Zatim je uslijedila Služba riječi, čitanja svetopisamskih tekstova, nad kojima su vjernici razmatrali Božja djela koja je činio kroz povijest spasenja ljudskoga roda, ostavši vjeran svojoj riječi i obećanjima. Nakon zadnjega čitanja iz Staroga zavjeta, na zvuk orgulja crkvom je odjeknuo drevni (Anđeoski) himan ‘Slava Bogu na visini’ te su se upalila sva svjetla, odvezala i oglasila zvona kao znak Kristova uskrsnuća i pobjede života nad smrću.
Citirajući apostolsku pobudnicu pape Franje, ‘Christus vivit’, nadbiskup je započeo propovijed radosnim usklikom: ‘Krist je živ!’ „To je jedna važna poruka. Mi jesmo kršćani, ne zato što je Krist živio. Mi smo kršćani zato što je On živ!“. Osvrnuvši se na liturgiju Vazmenog bdijenja, bogatu simbolima i gestama, izdvojio je tri mjesta na kojima se i danas može susresti živoga Krista: u Božjoj riječi, Crkvi kao zajednici onih koji vjeruju u Krista te Euharistiji u kojoj se On sam daruje pod prilikama kruha i vina. No, osim navedenih i već poznatih mjesta trajne Kristove prisutnosti, naglasio je još jedno važno mjesto na kojem je živi Bog osobito prisutan, a to su mjesto, kako podsjeća i papa Franjo u enciklici „Fratelli tutti“, svi ljudi. „To su mjesto drugi, naša braća i sestre. Osobito oni koji se nalaze na rubovima, periferijama. To su ranjenici pokraj naših putova: gladni, žedni, goli, bosi, prognani, zatvoreni, zlostavljeni. Da, zlostavljeni i u Crkvi. To su osobe s posebnim potrebama, zanemareni i isključeni na različite načine.“, kazao je nadbiskup.
Referirajući se na kontinentalnu fazu Biskupske sinode, istaknuo je zadaću kršćana pozvanih učiniti za te osobe mjesto u Crkvi i društvu, staviti ih u središte te na njih ‘proširiti prostor svoga šatora’ (usp. Iz 54,2). „Staviti njih u središte znači staviti u središte samoga Krista. Proširiti na njih prostore svoga šatora, odnosno i njih uključiti, znači u Crkvi i društvu i za Krista stvoriti mjesto. Drugi, osobito drugi u potrebi koje smo pozvani prepoznati kao braću i sestre, su Galileja u kojoj možemo ponovno susresti Krista živoga! Tamo gdje su oni, na periferijama, Isus je započeo svoje djelovanje. On i u Galileji današnjice želi nastaviti svoje djelovanje. Ne zato da isključi one koji su u središtu, nego da nas promijeni, da nas učini novim ljudima kako bi zajedno s njima mogli nastaviti Njegovo djelo. Zato On i nas večeras zove u Galileju da bi nas pravilno usmjerio, stavio na ono mjesto na kojemu bi trebali biti i u Crkvi i u društvu. Ali ne zato da bi tu ostali, nego da bi mogli izlaziti drugima i nastaviti djelo Njegove ljubavi i spasenja za sve.“ Propovijed je zaključio riječima da „nema tih granica koje bi nekoga mogle udaljiti od Kristove ljubavi, ljubavi kojom On nas ljubi, ali želi po nama i u nama ljubiti svakog čovjeka. Ipak, da bismo to razumjeli i da bi naše kršćansko poslanje postalo poslanje ljubavi, potrebno se uvijek ponovno vraćati u Galileju. Jer Galileja je ono vrijeme koje su učenici proveli s Isusom, povratak u Njegovu školu. Zato ga je potrebno uvijek ponovo otkrivati onakvog kakvim se objavio u evanđeljima sve dok ne postanemo sposobni u križevima i patnjama svoje izranjene braće i sestara pronaći i prepoznati Uskrsloga i Njegove rane.“
Nakon propovijedi uslijedila je krsna služba s blagoslovom vode i obnovom krsnih obećanja. Vazmeno bdijenje zaključeno je euharistijom kojom je proslavljen Kristov Pashalni misterij, središnji događaj i otajstvo kršćanske vjere. Tom je prilikom blagoslovljena i hrana koja će se blagovati na uskrsno jutro, a nadbiskup je okupljenim vjernicima i njihovim obiteljima zaželio sretan i blagoslovljen Uskrs.
