Nastup Leta 3 u očima riječke profesorice: Da bi poruka doprla, do uglavnom pasivnog slušatelja ove priredbe, potrebno je ubaciti i dozu šokiranja
Autor: Marina Pauletić 12.05.2023
Izjavu profesorice pročitajte u nastavku.
Rijeka - Let 3 uzburkao je javnost još od prvog pojavljivanja na Dori, a tim smjerom i nastavlja nakon plasmana u polufinale Eurosonga, a zatim i finale. Od samoga početka nekima su Letovci bili trn u oku pa su pokretane i peticije uz objašnjenja kako nas ne mogu zastupati muškarci u haljinama te kako ovo nije ispravan način prikazivanja Republike Hrvatske u svijetu.
Tema Letovca pojavila se i u jednoj riječkoj srednjoj školi, a kako je profesorica Tamare Šoić objasnila njihov nastup svojim učenicima pročitajte u nastavku.
Danas sam s maturantima malo popričala o našoj pjesmi koja se plasirala u finale Eurosonga.
Kaže mi jedan učenik: Ne želim da me oni predstavljaju u Europi!
Pitam, zbog čega?
Ne sviđaju mu se jer su u haljinama.
Ok, kraj je godine, svi su napeti, trebaju nam lakše teme.
Kažem ja, kao prvo morate poznavati koncept Eurosonga da biste shvatili vrijednost ove pjesme.
To je parada kiča i lakih nota, a naši su dečki rokeri koji trolaju tu pompoznu paradu i pritom šalju jasnu antiratnu poruku.
Svatko će je interpretirati na svoj način, ali antiratna poruka je antiratna poruka pa usput spomenem Majku Hrabrost, Boga Marsa, Kiklopa i pitam jesu li ta djela podložna različitim interpretacijama?
Jesu, ali poruka je i dalje ista.
Da bi poruka doprla, do uglavnom pasivnog slušatelja ove priredbe, potrebno je ubaciti i dozu šokiranja. Ovdje iskoristim asa u rukavu pa malo ponovim gradivo o antidrami, teatru apsurda jer to im je friško pa lagano sklapaju mozaik.
Jedna je od loših tradicija ove priredbe vječno podilaženje publici i pjevanje na engleskom jeziku ili u najboljem slučaju nekom hibridu engleskog i materinskog jezika, a tu smo lošu tradiciju i sami objeručke prihvaćali zadnjih godina i gdje smo završili?
Na putu kući nakon prve polufinalne večeri.
Letovci, ne samo što ne pjevaju na engleskom jeziku, pjevaju materinskim jezikom koristeći palatale ŠČ (opet ponavljanje gradiva), a ti su palatali toliko karakteristični za naš jezik, upečatljivi, snažni i sasvim je sigurno da će ih svatko probati izguglati i zapamtiti.
Dakle, osim što ističu vlastiti identitet, promoviraju vlastiti jezik, šokiraju neobičnim nastupom, uz sve to, šalju poruku.
A to je dobitna kombinacija.
Na koncu, te svoje poruke ne šalju servirane na pladnju.
Ostavljaju slušatelju mogućnost (a vjerni pratitelj Eurosonga znatiželjan je stvor) da te poruke istraži, poveže i sam donese zaključak.
Uostalom, to je i funkcija umjetnosti. Doživjeti na svoj način umjetnikovo viđenje svijeta u kojem živimo.
Da je umjetnost laka i površna, ne bi bila umjetnost.
Poučavanje je tako lako.
Samo ga treba učiniti jednostavnim i kao što umjetnost može doprijeti do svakoga tko želi slušati, gledati i osjetiti i najnezanimljiviji nastavni sadržaj, pažljivo zamotan u neku životnu priču može pronaći put do učenika.
Na koncu sam im rekla: Volite svoj grad. Taj grad ste vi i ja i svatko kome je do njega stalo.
I nikad nemojte prestati biti ponosni na mjesto s kojeg dolazite i koje vas pretvara u dobre ljude.
Samo im treba raskrčiti put i to je sve. Nakon toga naći će svoj put, ali pamtit će onaj s kojeg su započeli putovanje.
ŠČ!
