Obilježavanje Međunarodnog dana borbe protiv zlouporabe droga i nezakonitog prometa drogama: Problemi ovisnosti i žene
Autor: Marina Pauletić 23.06.2023
Foto: arhivaPrema EMCDDA, krovnoj europskoj agenciji za monitoriranje droga i ovisnosti, četvrtina svih osoba s ozbiljnim problemima konzumacije i ovisnosti su žene.
Rijeka - Povodom Međunarodnog dana borbe protiv zlouporabe droga i nezakonitog prometa drogama kojeg obilježavamo svake godine 26. lipnja, Udruga Vida želi upozoriti na trendove u konzumaciji i tremanu ovisnosti kod žena.
Prema EMCDDA, krovnoj europskoj agenciji za monitoriranje droga i ovisnosti, četvrtina svih osoba s ozbiljnim problemima konzumacije i ovisnosti su žene. Iako je stanje u RH godinama pratilo taj omjer, aktualno, postotak onih u tretmanu je viši: prema podacima Ministarstva zdravstva iz 2022. od ukupnog broja osoba u tretmanu liječenja i odvikavanja od ovisnosti u bolničkom, izvanbolničkom sustavu te u terapijskim zajednicama 33,6 % su žene. Podatak je alarmantan, a isti podatak najvjerojatnije sugerira ovu ugrubo definiranu kombinaciju uzroka: povećanje konzumacije sredstava ovisnosti kod žena te povećanje obuhvata i dostupnosti usluga za žene. Iako ovo potonje ohrabruje jer znači da se čine pomaci u tretmanu za žene, statistika je opterećena i prvim uzrokom: detektirano povećanje konzumacije kod žena i promjena omjera muškaraca i žena u korist povećanja udjela žena u ukupnom broju ovisnih osoba i onih koji zlouporabljuju sredstva ovisnosti (npr. američka predpandemijska epidemiološka istraživanja upućuju na to da se jaz između muškaraca i žena smanjio u posljednjih nekoliko desetljeća- istraživanja iz ranih 1980-ih procijenila su omjer muškaraca i žena u poremećajima konzumiranja alkohola 5:1,5 za razliku od novijih anketa koje navode omjer od približno 3:1,6).
Kada govorimo o tremanu žena s poremećajima ovisnosti i zlouporabe, susrećemo se s ovim osnovnim probelmima:
(1) žene se suočavaju s jedinstvenim problemima kada je u pitanju korištenje supstanci s obzirom na spol (razlike temeljene na biologiji) i rod (razlike temeljene na kulturno/društveno definiranim ulogama). Istraživanja „ženske ovisnosti“ kristaliziraju specifične i kompleksnije potrebe koje se odnose kako na fizičke odrednice zdravlja tako i psihološke te socijalne, te
(2) programi tretmana dizajnirani su prema potrebama muškaraca i kao takvi ne ostvaruju željene učinke kod žena te ne motiviraju žene za ulazak u tretman.
Žene se suočavaju s jedinstvenim problemima kada je u pitanju korištenje supstanci s obzirom na spol (razlike temeljene na biologiji) i rod (razlike temeljene na društveno definiranim ulogama). Npr. korištenje supstanci kod žena ima tendenciju da se razvije u ovisnost brže nego kod muškaraca, a učestalost i učinci na fizičko zdravlje problematične upotrebe supstanci među muškarcima i ženama su različite: za ilustraciju, žene sporije metaboliziraju alkohol i druge psihoaktivne tvari od muškaraca čime se štetni metaboliti dulje zadržavaju u tijelu i imaju veću vjerojatnost od muškaraca da razviju oštećenja nakon konzumiranja niže razine alkohola u kraćem vremenskom razdoblju. Iste razlike nalaze se također u poremećajima mentalnog zdravlja povezanim s korištenjem supstanci gdje PTSP, kao i anksiozno-depresivni poremećaji i poremećaji hranjenja zauzimaju najviša (i najalarmantnija) mjesta stope komorbiditeta ovisnosti kod žena (npr. među ženama koje traže liječenje zbog zlouporabe supstanci, stope fizičkog ili seksualnog zlostavljanja su visoke, u rasponu od 55% do 99%, a mnoge od ovih žena manifestiraju simptome povezane s traumom u skladu s dijagnozom PTSP-a). Veća vulnerabilnost žena ovisnica u odnosu na muškarce evidentirana je u brojnim istraživanjima u svijetu i kod nas. Značajan dio vulnerabilnosti odnosi se na društvene uloge od kojih na oporavak najznačajnije utječe majčinstvo, a rodna pripadnost značajno utječe i na smanjene mogućnosti na tržištu rada i veću opterećenost stigmom i autostigmom.
Najznačajniji rezultat ovih razlika je slabiji obuhvat žena u tretman čega je uzrok i nedostatak tretmana koji odgovara na ove faktore vulnerabilnosti, a posebno u resocijalizaciji. Dominantno, programi tretmana dizajnirani su prema potrebama muškaraca i kao takvi za žene ne ostvaruju željene učinke. Isto je rezultiralo potrebom na ženama usmjerenim programima tretmana koji će odgovarati na specifičnosti potreba žena u oporavku. U RH generalno nedostaje resocijalizacijskih izvaninsitucionalnih usluga za osobe s problemima ovisnosti, a suvišno je reći da uopće nema onih koje prate rodno orijentran psihosocijalni tretman za žene te ukazuje na potrebu osnivanja istih.
Glavni i povezani uzroci zbog kojih su žene u istraživanju i tretmanu ovisnosti ili izjednačavane s muškarcima ili izostavljane, također, i u javnom prostoru neophodnom za ukupni oporavak, su brojčana „zanemarivost“ u odnosu na mušku populaciju te društvena stigma potencirana ulogama iz roda (npr. majke) te kumulirana negativnim kontacijama subgrupa ženske populacije (npr. seksualne radnice, zatvorenice, drugačije socijalno marginalizirane itd.). Postoji potreba da se poveća broj istraživanja u području razvoja i tretmana ovisnosti kod žena kao i da se o temi govori u javnom (stručnjačkom i nestručnjačkom prostoru) s dva krajnja cilja: boljeg razumijevanja procesa i potreba žena u ovisnosti i riziku te, jednako važno, smanjenja društvene stigme, jedne od glavnih barijera oporavka.
