Održana tribina „Nije dobro za pomorsko dobro“: Prijedlog novog zakona pun rupa

Dapače, iako je prijedlog puno opširniji od trenutnog, on je zapravo nedorečeniji te time podložan manipulaciji i raznim interpretacijama.

Rijeka - U utorak se u palači Modello održala tribina „Nije dobro za pomorsko dobro“ u organizaciji platforme Možemo! Na tribini su govorili saborska zastupnica zeleno lijevog bloka, Ivana Kekin, Dušica Radojčić, gradska vijećnica iz Možemo! Pula, županijski vijećnici Možemo! Rijeka, Morena Lekan i Orjen Petković te gradski vijećnik Nebojša Zelić. Ista tribina već se održala u Splitu, Komiži i Puli s ciljem da se diljem obale upozori na nedostatke novog prijedloga Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama.

U problematiku prijedloga uvela je Kekin, koja je naglasila i nedostatnost trenutno važećeg zakona, ali i to kako se ni on ne provodi pa radi toga diljem obale imamo nelegalnu gradnju i nasipavanje koje uvelike šteti ekosustavu tih područja. Naglasila je odmah uvodni dio prijedloga novog zakona, u kojem stoji kako je njegov primarni cilj „bolja tržišna valorizacija“, umjesto zaštite pomorskog dobra. Druga bitna stavka koju je istaknula je da prijedlog brani neke problematične prakse, poput ograđivanja plaža, ali da za svaki članak zakona postoji iznimka što se tiče koncesija u zakonom nedefiniranim određenim okolnostima. Tako ovaj prijedlog razlikuje tri kategorije uređenih plaža: javne morske plaže, koje se ne smiju ograđivati i nad kojima se ne smije ograničiti opća uporaba. Druga kategorije je ona plaža ispred hotela, kampa ili turističkog naselja za koje piše da se ne smiju ograničiti, ali nije navedeno da se pristup ne može ograničiti na neki drugi način. Treće, plaže za posebne namjene nemaju nikakvu restrikciju što se koncesionara tiče. Nije niti definirano što te posebne namjene znače. Uvodi se i pojam funkcionalne cjeline kojim se spaja neko javno pomorsko dobro s hotelom ili nekim drugim privatnim posjedom. A vlasnik nekog objekta ne mora proći ni natječaj za koncesiju, već ju dobiti na zahtjev jer bi njegov objekt zajedno s plažom činio funkcionalnu cjelinu. Također, prema prijedlogu zakona, mali koncesionari ne bi više mogli dobiti koncesije od lokalne samouprave, nego isključivo od velikog koncesionara. Javna korist velikih koncesija nije definirana. Na pomorskom dobru, nadalje, bi se prema ovom prijedlogu mogli graditi domovi za palijativnu skrb, što bi dodatno privatiziralo obalu. Spomenula je i nasipavanje, koje je prema prijedlogu zakona dozvoljeno opet, u nedefiniranim određenim okolnostima.

Dušica Radojčić nadovezala se s primjerom Pule, gdje se građani već godinama bore protiv koncesija na njihovo javno dobro. Prvo protiv koncesija na plaže, ali onda i protiv koncesioniranja Lungomarea. Naglasila je i utjecaj koji bi novi zakon imao na lokalnu zajednicu i male koncesionare te na uređene i prirodne plaže. Ona je i kao dugogodišnja ekološka aktivistkinja, naglasila štetu koju nasipavanje čini flori i fauni u moru, kako ono uništava čitave ekosustave tih područja. Također, dodala je kako se godinama nasipavanje provodi pod krinkom dohranjivanja, a koje se umjesto materijalom sličnim onom morskom, provodi tucanikom koji onečišćuje more, onemogućava fotosintezu i guši biljke i životinje koje ondje žive, a što onda remeti čitav hranidbeni lanac u moru. Udruge za zaštitu okoliša prošle su godine provele istraživanje „Utjecaj nasipavanja obale i dohranjivanja plaža na morske prirodne zajednice“, a osvrnule su se i na to da ovaj prijedlog zakona ne daje nikakve garancije na zaštitu okoliša.

O problemima koji bi zahvatili Rijeku i Opatiju govorili su Lekan i Petković. Najprije o tome kako se koncesije daju na predug period, a koji bi se po prijedlogu zakona mogao još i produljiti na čak 99 godina. Isto tako, prijedlog zakona ne definira ni što je to točno pomorsko dobro, već je to podložno interpretacijama nadležnog Ministarstva. Također, problem su i imovinsko pravni odnosi. Lekan je dala primjer Uvale Scott gdje se jedan privatnik upisao kao vlasnik dijela jedne parcele do mora i time dobio građevinsku dozvolu za rekonstrukciju ribarske kućice u istom gabaritima, koje je naravno premašio, a tucanik s tog područja je iskoristio za „dohranu“ na Bakarcu. Petković je dodao problematiku koja se tiče luka. Naime, vezova na otvorenim lukama nema dovoljno, a pravo na lučice s posebnom namjenom bi izgubili društva i klubovi koji su ih izgradili, radi strožih uvjeta koji su navedeni u prijedlogu novog zakona te radi kratkog trajanja koncesija koje dobiju. Također, problematična je sama definicija lučkog područja.

Svi govornici naglasili su kako, iako se ovaj prijedlog zakona od strane vladajuće stranke opisuje kao onaj koji će konačno uvesti reda u pomorsko dobro, to nikako nije tako. Dapače, iako je prijedlog puno opširniji od trenutnog, on je zapravo nedorečeniji te time podložan manipulaciji i raznim interpretacijama. Prijedlog je dakle pun rupa i stoga bi za cjelokupni javni interes nanio samo štetu, a prisutna publika s njima se i složila, prije svega naglašavajući već postojeće primjere privatizacije i devastacije obale, a koja se ovim zakonom ne bi riješila, već se samo nastavila, ali na, kako vladajući kažu, uređeniji način.

Follow @torpedo_media