PGS: Odgovori Kazališnog vijeća stigli, ali odgovora - nema

Autor: Nikola Cvjetović 20.05.2022

wp-content/uploads/2020/07/zajc-HNK-kazali%C5%A1te.jpg

"Više je no razvidno da je Kazališno vijeće, skrivajući se iza najsuhoparnije moguće forme i hineći bavljenje isključivo golim činjenicama, odlučilo pobjeći od odgovora- barem onih suvislih- ali i od odgovornosti", stoji u priopćenju Kluba vijećnika Primorsko goranski savez/Laburisti u Gradskom vijeću Grada Rijeke.

Rijeka - "Dva dana nakon održane sjednice Kazališnog vijeća HNK „Ivana pl. Zajca“ Klubu vijećnika PGS/Laburisti u Gradskom vijeću Grada Rijeke stigli su odgovori na pitanja postavljena u otvorenom pismu što smo ga uputili članovima Kazališnog vijeća. Odgovori su, rekosmo, stigli, ali odgovora na postavljena pitanja suštinski uglavnom nema. Više je no razvidno da je Kazališno vijeće, skrivajući se iza najsuhoparnije moguće forme i hineći bavljenje isključivo golim činjenicama, odlučilo pobjeći od odgovora- barem onih suvislih- ali i od odgovornosti", stoji u priopćenju Kluba vijećnika Primorsko goranski savez/Laburisti u Gradskom vijeću Grada Rijeke. Priopćenje u nastavku prenosimo u cijelosti:

Najprije ih pročitajmo, a potom i analizirajmo.

1. Je li intendant HNK „Ivana pl. Zajca“ Marin Blažević ikada tijekom svoje intendature zatražio suglasnost Kazališnog vijeća za umjetničko djelovanje i obavljanje umjetničkih ili bilo kakvih drugih poslova izvan HNK „Ivana pl. Zajca“?

- Intendant Kazališta je zatražio suglasnost za dopunski rad u svojstvu izvanrednog profesora na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu za nastavu iz kolegija Uvod u dramaturgiju. Predmetna točka je razmatrana na 24. sjednici Kazališnog vijeća.

2. Je li Kazališno vijeće ikada intendantu Marinu Blaževiću dalo suglasnost za umjetničko djelovanje i obavljanje umjetničkih ili bilo kakvih drugih poslova izvan HNK „Ivana pl. Zajca“? Ako jest, molimo da Kazališno vijeće nadležnim tijelima Grada Rijeke i Gradskog vijeća Grada Rijeke te Klubu vijećnika PGS/Laburisti dostavi vjerodostojne dokumente kojima bi takve radnje bile potkrijepljene (datirana i urudžbirana suglasnost, odluka, zaključak ili zapisnik sa sjednice Kazališnog vijeća).

- Priloženo se dostavlja dokumentacija u prilozima 1, 2, 4

3. Ima li Kazališno vijeće ikakva saznanja da je intendant Marin Blažević u svom mandatu ikada umjetnički djelovao ili obavljao umjetničke ili bilo kakve druge poslove izvan HNK „Ivana pl. Zajca“ te da mu je za te poslove isplaćen honorar? Ako ima takva saznanja, o kojim je poslovima riječ i za čiji račun, odnosno honorar ih je intendant Marin Blažević obavljao?

- Kazališnom vijeću je na 14. sjednici Kazališnog vijeća uručeno mišljenje Ministarstva kulture i medija od dana 07. prosinca 2020.godine, na temu ugovora o suradničkoj izradi idejnog rješenja (koncepta) Glavnog programa otvaranja Rijeka 2020-Europske prijestolnice kulture. Na pitanje da li je konkretno isplaćen honorar, molimo da se obratite tvrtci Rijeka 2020.
Kazališno vijeće nema saznanja o drugim poslovima bilo koje naravi koje je intendant Blažević obavljao izvan HNK "Ivana pl. Zajca", a za koja bi prema Zakonu o kazalištima i Statutu HNK "Ivana pl. Zajca" bila potrebna suglasnost Kazališnog vijeća.

4. Ukoliko je intendant Marin Blažević umjetnički djelovao ili obavljao umjetničke ili bilo kakve poslove izvan HNK „Ivana pl. Zajca“, a za to nije dobio suglasnost Kazališnog vijeća, molimo da odgovorite je li Kazališno vijeće o tome ikada raspravljalo i zauzelo službeno stajalište o tom, a sve sukladno odredbama Zakona o kazalištima Republike Hrvatske, Statuta i Pravilnika o radu HNK „Ivana pl. Zajca“. Ako jest- kakvo, a ako nije- zašto nije?

- Rukovodeći se mišljenjem Ministarstva kulture i medija od dana 07. prosinca 2020.godine - intendant nije obavljao umjetničke poslove. Mišljenje Ministarstva kulture i medija se dostavlja u prilogu 3. Kako je već navedeno, Kazališno vijeće raspravljalo je o molbi Marina Blaževića (pod točkom 1) te je ista i odobrena tj. dana je suglasnost za traženi dopunski rad pored redovnog rada.

Zakonska regulativa

Podsjetimo se sada i kako propisi reguliraju poslove intendanta izvan kazališta u kojemu radi:

Zakon o kazalištima u svom članku 30., u glavi „Sprječavanje sukoba interesa“, propisuje:

„Intendant, pomoćnik intendanta, umjetnički voditelj, voditelj-ravnatelj te ravnatelj i pomoćnik ravnatelja javnog kazališta i javne kazališne družine, za vrijeme trajanja mandata mogu umjetnički djelovati i obavljati umjetničke poslove izvan kazališta, odnosno kazališne družine jedino uz suglasnost kazališnog vijeća koja mora u svakom pojedinom slučaju sadržavati uvjete za obavljanje takvih poslova“.

Članak 32. Statuta HNK „Ivana pl. Zajca“ propisuje:
„Za vrijeme trajanja mandata Intendant Kazališta može umjetnički djelovati i obavljati umjetničke poslove izvan Kazališta jedino uz suglasnost Kazališnog vijeća, koja mora u svakom pojedinom slučaju sadržavati uvjete za obavljanje takvih poslova“.

Na kraju, u članku 71. Pravilnika o radu HNK „Ivana pl. Zajca“ izrijekom stoji:

„Kazalište ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na određeno ili na neodređeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, piše u Pravilniku, predstavlja: „..prihvaćanje rada izvan Kazališta bez prethodno izdanog pisanog odobrenja intendanta (za kazališne umjetnike), odnosno Kazališnog vijeća (za intendanta, poslovnog ravnatelja, ravnatelje ustrojbenih cjelina i upravitelja tehnike...“.

Za razliku od Zakona i Statuta, koji naglašavaju „umjetničko djelovanje i obavljanje umjetničkih poslova“, Pravilnik o radu, dakle, propisuje da osobito tešku povredu radne obveze predstavlja „prihvaćanje rada izvan Kazališta“, bilo kojeg rada, ne navodeći o kojim poslovima je riječ.

Bijeg Kazališnog vijeća od odgovornosti

Iz odgovora Kazališnog vijeća bez problema se da iščitati da Marin Blažević nikada nije tražio suglasnost ili odobrenje (prema Pravilniku o radu) za svoj izvankazališni angažman na projektu Glavnom programa otvaranja Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture. Međutim, u odgovoru na naše treće postavljeno pitanje Kazališno vijeće odgovara kako im je na njihovoj 14. sjednici „uručeno mišljenje Ministarstva kulture i medija od 7. prosinca 2020. godine na temu ugovora o suradničkoj izradi idejnog rješenja (koncepta) Glavnog programa otvaranja Rijeka 2020 – EPK“, a kasnije, u odgovoru na četvrto pitanje, dodali su kako su se rukovodili istim mišljenjem Ministarstva da intendant nije obavljao umjetničke poslove. Prvo, u zapisniku s 14. sjednice Kazališnog vijeća ni slovom se ne spominje ova tema (osim da je Marin Blažević podijelio članovima Vijeća presliku mišljenja Ministarstva „… vezano za neka druga pitanja koja je postavio Zvonimir Peranić“.

O mogućoj raspravi članova Kazališnog vijeća o temi Blaževićeva angažmana u projektu EPK ili pozivanju na neku sjednicu Vijeća na kojoj je bilo govora o tome, u dostavljenom odgovoru- ni riječi. Zaključak je, dakle, prilično jednostavan: niti je Blažević pitao Kazališno vijeće suglasnost ili odobrenje za izvankazališni posao u projektu EPK niti je o tom njegovom angažmanu raspravljano. Članovi Vijeća očito su se samo nevješto sakrili iza mišljenja Ministarstva. Pritom, iz samo njima znanog razloga, članovi Kazališnog vijeća se u svom odgovoru pozivaju na odredbe isključivo Zakona o kazalištima i Statuta HNK, ali ne i Pravilnika o radu što su ga sami donijeli. Uzgred, mišljenje Ministarstva napisano je 7. prosinca 2020., 14. sjednica Kazališnog vijeća održana je 30. prosinca 2020., a Glavni program otvaranja Rijeka 2020 – EPK dogodio se 1. veljače iste te godine. Dakle, punih deset mjeseci prije pisanja mišljenja i jedanaest mjeseci prije spomenute sjednice Kazališnog vijeća. Nitko iz Vijeća nije znao za Blaževićev angažman u EPK svih tih mjeseci? Zbog čega je Blažević našao za shodno tražiti mišljenje Ministarstva, ali ne i, kako propisuju Zakon o kazalištima, Statut i Pravilnik o radu HNK „Ivana pl. Zajca“, suglasnost ili odobrenje Kazališnog vijeća? Ili, da preformuliramo, zbog čega je svjesno i namjerno zaobišao Kazališno vijeće i obratio se Ministarstvu? Kada se uopće obratio Ministarstvu, prije ili poslije potpisivanja autorskog ugovora s tvrtkom Rijeka 2020, odnosno je li samovoljno, na svoju ruku, odradio izvankazališni posao za tvrtku Rijeka 2020, uzeo honorar u iznosu 128.757,58 kuna (bruto), a tek kad je u javnosti izbila afera zatražio „spasonosno“ mišljenje Ministarstva? Ne znamo. I dalje vam nije ništa neobično, barem malo sumnjivo?

Mišljenje Ministarstva je irelevantno i bez ikakve pravne snage

Doslovno, jedine hvale vrijedno iz odgovora što nam ga je uputilo Kazališno vijeće jest preslika famoznog mišljenja Ministarstva. A mišljenje je samo mišljenje. Ma kakvo i ma čije bilo, mišljenje je tek mišljenje. A ovo je, da se izrazimo eufemizmom, problematično iz barem dva razloga:

1. Mišljenje kao pravni institut ne postoji i ono kao takvo nema ama baš nikakvu pravnu snagu. Izvankazališno djelovanje reguliraju, koliko je nama i pravnicima koje smo konzultirali poznato, tri propisa: Zakon o kazalištima, Statut HNK „Ivana pl. Zajca“ te Pravilnik o radu HNK „Ivana pl. Zajca“. Ministarstvo kulture, ako je već našlo razloga pisati mišljenje, imalo je priliku pozvati se i na članak 38. Zakona o kazalištima u kojemu stoji: „Nadzor nad zakonitošću rada i općih akata nacionalnih kazališta obavlja Ministarstvo kulture“. Opći akt je, primjerice, i Pravilnik o radu HNK „Zajca“, isti onaj koji intendantu priječi bilo koji posao izvan kazališta bez odobrenja Kazališnog vijeća i isti onaj kojega Ministarstvo prešućuje. Ako to čini slučajno, samo dokazuje svoju nekompetentnost. Inače, spomenuti Pravilnik usklađen je sa Zakonom o radu i, ukoliko nije u koliziji sa Zakonom (a nije), u praksi se primjenjuju odredbe Pravilnika. Međutim, uopće, niti jedan propis Ministarstvu kulture ne daje nadležnost da prosuđuje ili arbitrira o nečijem nekazališnom angažmanu. Mišljenje Ministarstva je formalno-pravno posve irelevantno i nema pravnu snagu.

Ministarstvo ne zna definiciju umjetničkog posla, ali Blaževićev posao ipak proglašava neumjetničkim?

2. U svom mišljenju, što ga je potpisao državni tajnik Krešimir Partl, između ostaloga stoji: „… definicija umjetničkog posla nije definirana ovim Zakonom (o kazalištima), tako da se u praksi mora od slučaja do slučaja prosuđivati. Mišljenja smo da izrada idejnog rješenja dramaturško-redateljskog aspekta Glavnog programa otvaranja Rijeka 20200-EPK ne potpada pod pojam umjetničkog posla, odnosno umjetničkog djelovanja.(…) Za djelovanje intendanta izvan kazališta, koje se ne može svrstati u umjetničko djelovanje i obavljanje umjetničkih poslova, nije potrebna suglasnost kazališnog vijeća“.

Dakle, Ministarstvo najprije tvrdi da ne postoji definicija umjetničkog posla ili djelovanja, a već u sljedećoj rečenici usuđuje se proizvoljno tumačiti da Blaževićev angažman na izradi idejnog rješenja-koncepta dramaturško-redateljskog aspekta ne predstavlja umjetnički posao. Pritom su u Ministarstvu izostavili riječ „koncept“, vjerojatno jer zvuči preumjetnički da bi njegov posao nazvali neumjetničkim. Nismo vidjeli autorski ugovor Mladena Blaževića, ali nam je preneseno da je njegov posao opisan kao „suautorstvo ukupnog koncepta programa otvaranja - izrada elemenata dramaturško-redateljskih aspekata programa“. Ali, ma kako on bio nazvan, bilo bi dobro da su u Ministarstvu u svom mišljenju naveli o kakvom je onda poslu riječ ako već nije umjetnički.

Kako bilo, teatrolozi, dramaturzi, redatelji, glumci i ostali kazališni umjetnici ustvrdili su, za razliku od Ministarstva, da je nedvojbeno riječ o umjetničkom poslu. Međutim, Ministarstvo je, da je htjelo, moglo izbjeći proizvoljno definiranje (ne)umjetničkog djela ili posla. Naime, to čine strukovne udruge. U ovome slučaju riječ je Hrvatskom društvu dramskih umjetnika koje i u svom Statutu, u članku 35., u glavi „Ovlasti Upravnog odbora (HDDU-a)“, propisuje da Upravni odbor, između ostaloga, „utvrđuje što se može smatrati umjetničkim djelom na području dramske umjetnosti“.

No, odgovor na pitanje o vlastitom (ne)umjetničkom anagažmanu u projektu EPK, ali u drugom segmentu programa otvorenja EPK, možda je dao sam Marin Blažević u intervju „Novom listu“ (18. lipnja 2020.): „Režiju i dramaturgiju programa otvorenja EPK u „Zajcu“ poklonio sam Gradu…“.

S obzirom na to, nama ostaje samo pitati je li posao režisera i dramaturga umjetnički ili nije. A je li Blažević za taj dio svog izvankazališnog angažmana dobio honorar ili nije, potpuno je irelevantno jer ni Zakon ni Statut ni Pravilnik ne reguliraju novčane iznose već samo posao izvan kazališta.

Marin Blažević kao James Francis Ryan

Zaključit ćemo kratko na kraju da se nikako ne možemo oteti dojmu da su se Ministarstvo kulture i medija i Kazališno vijeće svojski potrudili ustati u zaštitu Marina Blaževića. S političkog je gledišta zanimljivo da to, s jedne strane, čini Ministarstvo kao dio nacionalne izvršne vlasti HDZ-a, a, s druge strane, Kazališno vijeće kao, barem većinski, dio gradske izvršne i predstavničke vlasti SDP-a.

Bez obzira na to, ostaje bjelodano ono što i jest suštinski i formalno-pravno važno: Marin Blažević nije zatražio suglasnost ili odobrenje Kazališnog vijeća za svoj izvankazališni angažman na projektu EPK; Kazališno vijeće, analogno tome, nikada mu nije izdalo potrebnu suglasnost ili odobrenje. Prema tome, zapitajmo se poslije svega, je li Marin Blažević „osobito teško povrijedio obveze iz radnog odnosa“.

Sve pravne ili druge akrobacije Marina Blaževića, Ministarstva i Kazališnog vijeća spadaju tek u sferu spašavanja intendanta Marina Blaževića“, stoji u priopćenju.

Više sa portala torpedo.media ...