Preminuo je Sergio Rabar, prvi zapovjednik 111. brigade HV 'Riječkih Zmajeva'

- U studenom 1991., 111. brigada vodi napadni boj te nanosi srpskim snagama velike gubitke i poraze, i pod pravni poredak RH vraća sto pedeset četvornih kilometara teritorija, a sjetite se što se događalo u studenom te godine na bojišnicama Hrvatske! To je teško vrijeme za Hrvatsku, kada je pao Vukovar i kada su bili ugroženi Zadar i Dubrovnik, svjedočio je general Rabar za knjigu “Rijeka u Domovinskom ratu”.

Rijeka - Sinoć je u riječkom KBC-u nakon komplikacija u liječenju preminuo Sergio Rabar, prvi zapovjednik 111. Riječke brigade Hrvatske vojske tzv. Riječkih Zmajeva i prvi hrvatski general s prostora dviju županija, Istarske i Primorsko-goranske. Brigadni general Sergio Rabar za knjigu “Rijeka u Domovinskom ratu” Draganu Ogurliću ispričao je kako su protekli prvi dani 111. brigade na ličkom frontu, gdje je naša vojska praktički odmah po dolasku imala uspješnu i ključnu borbenu akciju:

Ratni zapovjednici 111. brigade: Brigadni general Frano Primorac, Brigadni general Sergio Rabar i brigadir Svetko Šare

- Još u Povilama, gdje smo bili na taktičkim vježbama, uvježbavali smo gađanje bojevom municijom za pješadijsko naoružanje, minobacače i bestrzajne topove. Znali smo otprilike što nas čeka, i mi zapovjednici htjeli smo da vojska već u pripremama osjeti djelovanje pravog naoružanja. Smatrali smo da prvu bitku moramo pobijediti, jer postrojba koja ne pobijedi u prvoj bitki nema garanciju da će biti uspješna. Išli smo gore s najboljim postrojbama: dijelovima 1. bataljuna, senjske čete, dvije satnije A-bojne, minobacačkom i haubičkom baterijom, plus inženjerija i tenkovi. Napravili smo takav odnos snaga koji je bio skoro tri naprama jedan u odnosu na pretpostavljene snage u Drenovom klancu, što nam je osiguralo siguran uspjeh. U neposrednoj borbi sudjelovalo je osamsto pedeset naših boraca.

Napad na Drenov klanac u svrhu deblokade Otočca počeli smo u rano jutro oko 6.30 sati 3. studenoga 1991. U napadu je sudjelovala A-bojna ojačana senjskom satnijom, baterijom MN 120 mm i PZO bitnicom, zajedno s domaćom 133. brigadom. Opći pravac napada bio je iz Babić Mosta prema selu Drakule, Žakule i Glavace, s ciljem izbijanja na crtu Glavace - Sv. Petka, gdje ćemo se utvrditi i biti u spremnosti za uvođenje u borbu k Vrhovinama i Dabru.

Prvog dana imali smo relativno malo napredovanja, jer je njihova obrana bila dobro organizirana, bili su ukopani, u zgradama, i borili su se žilavo i oštro. Čak su i vratili protunapade. Imali smo jednog teže ranjenog (Alen Norac Kljajo) i četiri lakše ranjena borca. Prvog dana osvojili smo područje Babić Mosta, ali svega petsto metara teritorija koji je držao neprijatelj. Napredovanje je išlo postupno. Drugog dana smo bili uspješniji, imali smo veći tempo napada i veći uspjeh. Usred bitke je došlo do potpisivanja primirja, tako da smo privremeno prestali djelovati.

Međutim, brigada, koja je došla samo u prvu fazu zadaće, bila je u nezgodnoj situaciji - tumači Rabar.

- Visovi su bili u rukama četnika, a mi smo bili u dolini, i bilo je pitanje tko će prvi na koga krenuti. Tko prvi krene u novi napad, taj je u načelu pobjednik, jer je nepovoljna taktička situacija bila obostrana. Pošto smo bili motiviraniji, i znali smo što hoćemo, produžili smo bitku uz jaku artiljerijsku pripremu (upravo nam je došlo BK municije iz vojarne u Delnicama), tako da smo za dva dana, odbijajući protunapade, došli na liniju kraj Drenovog klanca. Time smo otklonili svu mogućnost pada Otočca i Gacke doline, i razbijanja Hrvatske na Žutoj Lokvi prema Senju. Mislim da je to jedan od većih uspjeha u Hrvatskoj vojsci. Pazite, to je studeni 1991., kada 111. brigada vodi napadni boj, nanosi srpskim snagama velike gubitke i poraze, i pod pravni poredak RH vraća sto pedeset četvornih kilometara teritorija, a sjetite se što se događalo u studenom te godine na bojišnicama Hrvatske! To je teško vrijeme za Hrvatsku, kada je pao Vukovar i kada su bili ugroženi Zadar i Dubrovnik, svjedočio je general Rabar.

Rabar se rodio u Rovinju. Nakon završene gimnazije upisuje vojnu akademiju KOV koju završava s odličnim uspjehom. Službuje u Sloveniji, a od 1981. boravi u Rijeci. Do 1990. bio je načelnik artiljerijskog stožera 13. korpusa JNA koju napušta u ljeto 1990., da bi se krajem godine zaposlio u MUP-u RH. 111. brigada Hrvatske vojske, čiji je prvi zapovjednik bio, okupljala je pripadnike s područja Rijeke, Gorskog kotara, Hrvatskog primorja s otocima i dijela Istre, a smatra se da je kroz nju prošlo 20-ak tisuća pripadnika, djelatnih, pričuvnih ili ročnih. U Hrvatskoj vojsci Rabar je došao do čina brigadnog generala. Bio je aktivan i u lokalnoj politici. Do listopada 2018. obnašao je funkciju predsjednika rovinjskog ogranka HDZ-a.

Foto: Dragan Ogurlić

Follow @torpedo_media