[RAZGOVOR] Ema Makarun: Obnovljeni Galeb s muzejskim postavom biti će jedinstveni primjer renovacije i prezentacije vojnog broda u Hrvatskoj

Treba početi od premise da je Galeb zaštićeno kulturno dobro RH i ne treba dakle propitivati njegov značaj, a naravno da povijesne činjenice u jednoj mjeri mogu biti afirmativne u drugoj ne, nije sve crno-bijelo.

Rijeka - Dugogodišnji ravnatelj Muzeja grada Rijeke, Ervin Dubrović, ove godine stekao je uvjete za mirovinu te je prošle godine raspisan natječaj za imenovanje novog/nove ravnarelja/ice. Natječaj je prvi put poništen, a sada je raspisan po drugi put.

Za novu ravnateljicu kandidirala se viša kustosica Ema Makarun, s kojom smo povodom njene kandidature razgovarali o njenoj dosadašnjoj karijeri, djelovanju u Muzeju i izvan njega, te o njenom viđenju budućnosti Muzeja grada Rijeke.

Koliko ste već dugo (viša) kustosica Muzeja?

Zaposlena sam kao kustosica u Muzeju grada Rijeke od 2015. godine. Tomu je prethodio pripravnički staž, a zahvaljujući povjerenju ravnatelja Ervina Dubrovića koji mi je od samog
početka pružio priliku raditi na značajnim projektima, ostala sam u Muzeju raditi i prošle godine stekla zvanje više kustosice.

Sudjelovali ste u mnogim projektima Muzeja. Možete li nešto reći o najznačajnijima?

Počela sam s RIPom - Riječkom industrijskom pričom, projektom kojim sam sistematizirala prethodna istraživanja o riječkoj industriji i nadam se doprinijela nekim novim saznanjima. Projekt je bio istovremeno povijesni, ali i umjetnički budući da je fotograf Stanislav Belička dojmljivo zabilježio industrijske ostatke našega grada. Popratni katalog izložbe jedan je od najprodavanijih izdanja Muzeja grada Rijeke, a istraživačima riječke industrijske baštine vjerujem koristan za njihov rad. Iako je ime izložbe djelovalo malo grobno i šaljivo depresivno bila je to jedna pozitivna izložba koja je imala odjeka u Rijeci, a kao što vidite danas, samo nekoliko godina kasnije, svjedoci smo jedne dobre promjene i značajnog kulturno-umjetničko infrastrukturnog projekta renovacije nekadašnjeg industrijskog kompleksa Benčića i stvaranju Art kvarta. Drugi projekt koji me naročito zainteresirao kao radni zadatak bila je (R)evolucija u Muzeju grada Rijeke kada sam zajedno s kolegicom Marijom Lazanjom Dušević prihvatila izazov svojevrsnog obračuna s ostavštinom nekadašnjeg Muzeja narodne revolucije čiji je MGR pravni slijednik. Prva premisa bila je igra riječi revolucija-evolucija, aludirajući na promjene kroz koje je Muzej prošao u okvirima ideja, zbirki, programa i ciljeva. Izložbom smo kroz medij umjetnosti progovorile o onodobnoj ideji i zadatku nekadašnjeg muzeja, NOB-u kroz fotografiju i slikarstvo, poslijeratnoj propagandi putem angažiranog plakata te golemom i još uvijek prisutnom problemu percepcije onodobnog režima, od pomno stvorenog kulta ličnosti predsjednika i nekih pozitivnih stvari koje je taj sustav nosio do mračne strane poslijeratnih postupaka gdje su studenti riječke Akademije u svojoj kampanji na Golom otoku snimili prilično impresivne kadrove. Za potrebe ove izložbe korišteni su predmeti iz skoro svih muzejskih zbirki čime sam stekla veći uvid u potencijal fundusa Muzeja za neke buduće izložbe.

Autorica ste i nekoliko izložbi. Možete li izdvojiti jednu, neku koja vam je najdraža?

Nakon RIPa i Revolucije, projekata koji su u svojoj biti konceptualni i izrazito kompleksni, sljedećih sam godina radila na više klasičnih likovnih izložbi. Ponovno su bile prilično
ambiciozne, ali rekla bih jednostavnije i bliže osobnim interesima budući da me naročito zanimaju teme iz riječkog slikarstva 20. stoljeća. Izdvojila bih izložbe, svojevrsne retrospektive značajnog riječkog slikara Romola Venuccija – „Putovanje do apstrakcije“, koja će ove godine gostovati i u Trstu, te izložbu „Šetnja“ kojom sam imala priliku postaviti odabrane radove iz pedesetogodišnjeg ciklusa stvaranja slikara Maura Stipanova. Uistinu cijenim rad Stipanova i Venuccija i bila sam počašćena postaviti njihova djela, a prilično je znakovito da je riječ o učeniku i učitelju. Lijepo mi je bilo razmišljati, pisati i raditi na tim
projektima.

Što su za vas najveći izazovi, a što najveći „gušti“ kustosa, odnosno kustosice?

U opisu kustoskog posla postoji čitav niz zadataka vezanih uz brigu o kulturnom dobru i ti se zadaci nalaze „iza svjetla pozornice“. To je onaj administrativni, istraživački i samotnjački dio posla, također šarmantan i nerijetko kontemplativan, ali nažalost vrlo često u drugom planu i na neki način supresiran od strane preostalih obaveza. U prvi plan nameće se programsko-izložbeni dio posla od kojeg najveću direktnu korist imaju posjetitelji i lokalna zajednica. Osobno mislim da je umijeće dobre, provokativne i znanstveno korektne prezentacije muzejskih tema i predmeta nešto što je izrazito teško, ali i najzanimljivije od muzejskog posla. Volim napraviti uspješnu izložbu, drago mi je kada vidim interes javnosti i mislim da u tom
smjeru kao Muzej moramo još puno napredovati i ne vidim kraj mogućnostima.

Bili ste aktivni i u kulturnom životu Grada Krka. Čime ste se ondje bavili?

Po familiji sam iz Krka i ondje živim već nekoliko godina. Grad Krk me angažira kada ima „kulturni problem“. Tako sam radila na projektu digitalizacije kulturne baštine grada i otoka, pomogla u rješavanju pitanja pravilnika o urbanoj opremi grada i provela program u praksi s ugostiteljima, trgovcima i drugima. U ovom trenutku kao vanjski suradnik radim naosnivanju muzeja u gradu Krku. Biti će to Dijecezanski-gradski muzej Krka. Ima dobre građe i osmislili smo prilično atraktivan postav, ali pred gradom je još puno posla i godine rada da se muzej ostvari.

Suosnivačica ste Centra za industrijsku baštinu, što je čini se jedan važan dio baštine gradova kao što je Rijeka. Koji su ciljevi Centra i čime se ondje bavite?

Centar za industrijsku baštinu osnovala sam s kolegicama Ivanom Golob Mihić, Kristinom Pandžom i profesoricom Julijom Lozzi Barković pri Sveučilištu u Rijeci. Centar je proveo
nekoliko projekata na temu izrade web baza podataka u svrhu digitalizacije i prezentacije kulturne baštine putem suvremenih tehnologija, sudjelovao je u prijavnici obnove motornog broda Galeb i Palače šećerane, a unutar mreže ECTN-European Cultural Tourism Network i na interreg projektu CHRISTA kao suradnik za interpretaciju industrijske baštine europskih partnera. Valja spomenuti i neke manje Erasmus projekte te organizaciju edukativnih radionica i stručnih vodstava po lokalitetima riječke industrijske baštine. Centar još uvijek djeluje, ali u manjem obimu. Nažalost, moj angažman na stalnom radnom mjestu ne ostavlja mi puno vremena za rad u Centru. Mislim da je Centar dobra inicijativa i u ovom trenutku treba čekati nekog novog diplomanta, kreativca i entuzijasta koji će održavati postojeće
projekte, pokrenti nove i nastaviti rad ove organizacije. Ipak valja zaključiti da mi je rad za Centar donio poznanstva, europska i domaća, putovanja, sudjelovanja na konferencijama ali i rad s privatnim sektorom. Sve u svemu, nije bilo lako. Stečena poznanstva s europskim kulturnim institucijama nastojim koristiti u svakodnevnom radu u Muzeju i njegovoj promociji. Upravo nedavno smo kao Muzej bili suorganizatori 15. međunarodne konferencije kulturnog turizma u Europi koju smo održali u Krku i Rijeci.

Sudjelovali ste i u arheološkim projektima? Možete li nam ispričati nešto i o tome?

Sudjelovala sam u nekoliko arheoloških istraživanja po Krku i Cresu u vremenu kada sam bila između poslova, pripravništva, konobarenja, Centra...Arheologija je naročito zanimljiva, a
iako sam radila kao fizički radnik, mogla sam puno toga razumjeti s obzirom na pozadinsko znanje iz povijesti i umjetnosti.

Radite na projektu uređenja Galeba. Obnova broda izazvala je neke podjele u javnosti, no čini se kako javnost nije previše upoznata s time kako će brod nakon otvorenja doprinijeti
kulturi Grada. Možete li reći nešto više o brodu i kada će biti spreman za otvorenje?

Kolegica Kristina Pavec i ja već više godina radimo na projektu Galeb i jedno je sigurno - projekt je kompleksan, skup i politički škakljiv. Treba početi od premise da je Galeb zaštićeno kulturno dobro RH i ne treba dakle propitivati njegov značaj, a naravno da povijesne činjenice u jednoj mjeri mogu biti afirmativne u drugoj ne, nije sve crno-bijelo. Obnovljeni Galeb s muzejskim postavom biti će jedinstveni primjer renovacije i prezentacije vojnog broda u Hrvatskoj, a svega je nekoliko sličnih u svijetu. Na svakoj od paluba prezentirati će se druga priča, od nautike i pomorstva, strojarstva, dinamične povijesti samoga broda, do životnih priča i svjedočanstava putnika pa sve do Pokreta nesvrstanih zemalja i značajne uloge Galeba u njemu. Zadatak obnove je težak i ljestvicu smo u muzejskom smislu dignuli visoko. Vjerujem da će krajnji proizvod riječkoj kulturi dati puno, a jedinstveni muzejski pothvat renovacije doprinijeti će vidljivosti Rijeke na međunarodnoj razini.

Trenutno ste jedna od kandidatkinja za ravnateljicu Muzeja Grada Rijeke. Što vas je potaknulo na prijavu i imate li neke ideje za daljnji razvoj Muzeja?

Javiti se na natječaj za radno mjesto MGRa nakon Ervina Dubrovića veliki je izazov. Dubrović je predan ravnatelj, a za svojih je mandata u Muzeju napravio krasnih i zapaženih projekata. Ervin je na neki način moj mentor i nesebično mi je puno puta dao priliku voditi velike projekte ne sumnjajući u krajnji uspjeh. To je bilo bitno i imala sam se priliku istaknuti. Ne
znam kakav će biti ishod natječaja, ali sam uvjerena da ću, dobijem li kandidaturu, dobro voditi Muzej. Imam iskustva s velikim izložbama, privatno sam sudjelovala na nekoliko
europskih projekata na temu menadžmenta u kulturi, poznajem organizaciju posla i muzejski kolektiv sa svim problemima i prednostima. Muzej ima puno prostora za napredak u smjeru rada s publikom, odnosa s lokalnom zajednicom i etabliranja uloge ove institucije kao kulturnog stupa društva u kojem djeluje. Kao jedan od najtežih zadataka vidim preuzimanje kontakata i poznanstava koje je Dubrović godinama vrlo brižno gradio s brojnim domaćim i inozemnim institucijama i pojedincima. Biti će to jedan od zadataka bilo kojeg budućeg ravnatelja, ali ako ima dobre volje i podrške vjerujem da i ovo poglavlje Muzeja grada Rijeke nosi neke nove izazove i dobre projekte za naš grad.

Follow @torpedo_media