[RAZGOVOR] Foto-lovkinja Vesna Tončinić: Neopisiv je osjećaj imati „na objektivu“ raritet kao što je ćelavi ibis

Foto: Vesna Tončinić

„Najbitnije je naoružati se strpljenjem, osluškivati, odabrati dobru poziciju i napraviti "čeku"… Kod nas ima od zvrckastih vrapčića, stanarica kao što su zeba, češljugar, crvendać, zelendur, zatim selica koje se vraćaju na gniježđenje (pupavac, pčelarice, virtuozni pjevač slavuj..) močvarica, šumskih sova, veličanstvenih grabljivica i na kraju On -bjeloglavi sup!“

Foto: Vesna Tončinić

RIJEKA – „Zaposlena žena, supruga,majka, ponosna nona četvero prekrasnih unuka. Kada obaveze dopuste, fotograf-amater i veliki zaljubljenik prirode. Klasika“. Tako mi je sebe opisala naša sugrađanka Vesna Tončinić, jedna od onih koja društvene mreže, odnosno Facebook, koristi da bi predstavljala svoje fotografije ptica i tako promovirala prirodu.

Netko plete, netko igra mali nogomet, netko crta, trči, pleše, a Vaš je hobi fotografiranje ptica. Neobično i rijetko ili se varam?

- Pa i nije toliko rijetko, barem se meni čini, s obzirom na to da sam kroz fotografiju upoznala mnoge zaljubljenike u ta divna stvorenja i divila se njihovim maestralnim uradcima.

Kako je počela ta ljubav prema pticama? Kako čovjek odluči fotografirati ptice?

- Godinama unazad bila sam član grupe čija je tema bila spašavanje bijele rode. Nekeod njih bile su opremljene GPS odašiljačima kao dio projekta "SOS Stork", te se na taj način pratilo njihovo epsko migracijsko putovanje i dolazilo do dragocjenih podataka. Divila sam se tim vrsnim letačima koji prevale i do 12.000 km opasnog puta od daleke Afrike do Europe. Nakon toga, nekoliko nas članova otvaramo svoju FB grupu "Migratory & Resident Birds", gdje sudjeluje i veliki broj profesionalnih fotografa. Zaintrigirana, kupujem svoj prvi fotoaparat i....priča tako započinje.

Najbitnije je naoružati se strpljenjem

Koliko je teško hvatati objektivom životinje u prirodi?

- Zapravo nije nimalo jednostavno, ipak je to divljina sa svojim divnim stanovnicima istančanog vida i sluha, koji su uvijek na oprezu.

Foto: Vesna Tončinić

Vi ne dijelite samo fotografije o pticama, nego i informacije o njima. Za mnoge ptice nisam ni znala da ih ima kod nas, dok ih Vi niste slikali…

- Iskreno, niti ja nisam znala. Uočavala sam samo gradske ptice. Kada se uđe u svijet tih divnih i melodičnih bića, počinje se istraživati, nabavljati stručna literatura, konzultirati se sa znalcima, vrte se razna videa njihovih navika i karakteristika. Ukratko, izazovi su sve veći i više se ne odustaje.

Kako izgleda taj Vaš lov na ptice, gdje ih najčešće ulovite, imate li neka svoja mjesta, koliko traje dok ne uhvatite pravu fotografiju?

- Da, uglavnom imam provjerene terene za koje znam da se tu ili okupljaju stanarice ili selice dolaze na gniježđenje ili, pak, gdje se preletnice na kratko odmore i nahrane prije nego nastave put ka svojoj destinaciji. Nema pisanog pravila, ima situacija gdje se odmah ukaže prilika za "ulov" , kao i situacija kada se ništa ne dešava... Zatišje. Najbitnije je naoružati se strpljenjem, osluškivati, odabrati dobru poziciju i napraviti "čeku". Nakon toga, najvažniji faktor je doza sreće.

Koja Vam je najdraža fotografija i koja je rijetka ptica koju ste uspjeli fotografirati?

- Eh, iako ni jednoj ptici ne volim oduzimati važnost, ipak bih odvojila ekskluzivni nalaz Ćelavog ibisa. Vrlo rijetka i strogo zaštićena ptica (u svijetu svega cca 300 jedinki). Njegova je vrsta u Hrvatskoj izumrla još u 18.stoljeću. Imala sam baš ludu sreću da je malo zalutao i odlučio odmor potražiti baš u mojoj županiji. Neopisivi osjećaj imati na objektivu takav raritet. Doživljaj kojeg ću uvijek pamtiti.

Fotografski pozdrav - Dobro ti svjetlo

Kojih to sve ptica ima u Rijeci i okolici?

- Široka je lepeza, od zvrckastih vrapčića, društva stanarica koji redovito posjećuju naše hranilice (zeba, češljugar, crvendać, zelendur, grmuša..). Selica koja se vraćaju na gniježđenje (pupavac, pčelarice, virtuozni pjevač slavuj..) pa sve do ptica močvarica, šumskih sova i naravno veličanstvenih grabljivica. Na kraju On...Bjeloglavi sup koji se gnijezdi samo na kvarnerskim otocima: Cresu, Krku, Prviću i Plavniku. Te veličanstvene ptice nigdje na svijetu ne svijaju svoja gnijezda na liticama otoka neposredno nad morem, osim na Kvarneru. Promatrati let bjeloglavih supova na Kvarneru poseban je doživljaj s njihovim nevjerojatnim rasponom krila i do 290 cm.

Čitala sam savjete za fotografiranje ptica i u Vašim su fotkama svi ostvareni – let, pozadina, ponašanje, pogled, boje… Uvlačite nas u taj njihov, odnosno svoj svijet?

- Fotografski pozdrav glasi "Dobro ti svjetlo". Ta kratka, ali nadasve jako važna poruka sve kazuje kada se krene s objektivom u "pohode". Pozadina, kut snimanja, daljina, trenutak klika...faktori su od velike važnosti. Profesionalni fotografi istaknuli bi i puno više. Ja sam ipak samo amater s, po meni, najljepšim hobijem koji postoji. Šta ima ljepšeg od boravka u prirodi, biti u okruženju ptica, osluškivati njihove melodije, promatrati ih dok se udvaraju, grade gnijezda, gdje roditelji brižno podižu svoj pomladak? Jedinstveni i savršeni svijet prekrasnih kolorita i očaravajućih pjevnih nota koje odzvanjaju šumom. Presretna sam što sam uspjela kroz fotografiju zainteresirati veliki broj frendova, a oni opet prenijeli dalje. Ptice nisu samo lijepe, već i veoma korisne. Održavanje bioraznolikosti je od velike važnosti za sve, a čovjekova svijest je u tome jako bitna.

S kojim aparatom i objektivom radite, mora li to biti vrhunska oprema?

- Kvalitetna oprema je zaista jako bitna. Pticama se ne možemo baš približiti na korak ili dva, imaju dobro istančane senzore, što je pozitivno radi njihove zaštite. Počeci su bili sa Sonyjem, koji mi nije baš davao željenu kvalitetu, pa sam istraživala dalje. Moj nezamjenjivi "kompanjon" terena je Nikon P-1000 Coolpix.

Na popisu želja – modrovoljka i sova ušara

Jeste li se prijavljivali na natječaje, razmišljate li o izložbi?

- Neko vrijeme vrtjelo mi se po glavi, i kalendari i knjige i slike... Ma svašta po malo. Vremena uvijek nedostaje za nešto ozbiljnije. Ostaje mi, barem za sad, "samo" moj voljeni hobi.

Kojih ptica sada ima, za kojima tragate?

- Vratile su se sve selice, kada je period njihovog povratka, onda se fokusiram na njih. Tragala sam i srećom nedavno „ukadrila“ Zlatovranu. Prekrasna tirkizna ljepotica čija je populacija jako ugrožena. Doznala sam gdje se gnijezdi i... Onaj trenutak sreće se aktivirao.

Koliko ptica ste do sada fotografirali?

- To zaista ne znam. Nisam ih još prebrojavala, jer tražim još vrsta za kolekciju, još nalaza, ali kroz godinu vjerojatno hoću. Sada ste me tim pitanjem i zaintrigirali.

Koja Vam je ptica na vrhu popisa želja?

- Modrovoljka i sova ušara. Nju sam imala sreću samo jednom susresti, ali želja je i dalje ogromna. Obožavam tu divnu, noćnu i mističnu pticu. Kraljicu šume!

A kako zaključiti ovaj razgovor, nego pozdravom - Dobro Vam svjetlo, Vesna!

Follow @torpedo_media