[RAZGOVOR] Kristian Benić: “Dječja kuća je oblikovana kroz različite potrebe uključenih organizacija, kao neka vrsta predsoblja kulture za djecu ”
Autor: Ana Šumanović 26.03.2023
U ove dvije godine Dječja kuća razvila se u objekt u kojem, u području kulture, svatko u dobi od nula do trinaest godina može pronaći interes...
Dječja kuća, smještena u novom Art kvartu Benčić, prva je ustanova tog tipa u Hrvatskoj. Otvorene je 2021. godine te ovaj vikend uz bogat program slavi svoj drugi rođendan. Iako otvorena u jeku pandemije, kada je gotovo sav javni život bio sveden na minimum, u ove dvije godine Dječja kuća razvila se u objekt u kojem, u području kulture, svatko u dobi od nula do trinaest godina može pronaći interes. Osim kina i knjižnice, tu su i razni kreativni i edukativni programi, a gotovo cijeli dan dostupan je i dnevni boravak kuće u kojem se i djeca i roditelji mogu zabaviti i opustiti. Povodom ovog rođendana, razgovarali smo sa suradnikom za projekte i marketing Kristianom Benićem iz Gradske knjižnice Rijeka i Davidom Čarapinom koji je član uredništva bri(c)kzinea, a radi i u Dječjem odjelu Stribor.
Dječja kuća je nastala kao dio programa Europske prijestolnice kulture ili zasebno?
Kristian: Dječja kuća kao fizički objekt ovdje u kompleksu Benčić nastala je kao dio šireg razmišljanja o revitalizaciji ovog bloka. Bilo je isprve jasno koja će biti funkcija glavnih, najvećih objekata ovdje, a za “Ciglu” je bilo nekoliko scenarija. Onaj koje je pobijedio je bio scenarij Dječje kuće, koji je oblikovan u Odjelu za kulturu Grada Rijeke. Ideja je inspirirana francuskim i skandinavskim primjerima sličnih, hibridnih formata koji uključuju više različitih područja umjetnosti u smislu kulture i obrazovanja za djecu. Dječja kuća je oblikovana kroz različite potrebe drugih organizacija, te je osmišljena kao neka vrsta predsoblja kulture za djecu. U kontekstu razvoja prijavne knjige EPK, jedan od sedam programskih pravaca bila je i Dječja kuća.
Što bi točno značilo “predsoblje kulture za djecu”?
Kristian: Populacija kojom se bavi Dječja kuća kreće se od nulte do otprilike dvanaeste, trinaeste godine. To je vrlo raznolika dječja populacija. Dijete razvojno i po svim drugim karakteristikama je bitno drugačije od onoga u ranijoj godini. Tako da kuća zapravo radi sa 12 potpuno različitih demografija. Kada je riječ samo o djeci, a paralelno radi i sa roditeljskom populacijom. “Predsoblje kulture” značilo bi da odgoj za kulturu započinje od vrlo rane dobi, što se dobro vidi na primjeru knjižnice. Cijela paradigma dječjeg odjela Gradske knjižnice je takva da maltene od nulte godine postaješ ne čitatelj, ali konzument priča, slika i već tada se oblikuje tvoja kultura, opće navike, kognitivne vještine i slično.
S jedne strane se pokušava napraviti neke dobre stvaraoce (naglasak je na općoj kreativnosti), a s druge strane kroz neke specifične estetike koje se ovdje tretiraju, stvara ne i neke drugačije konzumente kulture.
Je li bio cilj bio obogatiti kulturnu ponudu za djecu ili sve smjestiti na jedne mjesto? Što je nedostajalo u gradu po pitanju toga?
Kristian: Infrastrukturno, niti jedan od ovih organizacija u ranijem razdoblju nije imala adekvatne uvjete za rad s djecom. Gradska knjižnica imala je vrlo skroman dječji odjel, dislociran, Art kino nije imalo specifičan dječji pogon, niti jedna organizacija nije imala neke prave radioničke prostore. To su više-manje bile improvizacije, tako da je u tom smislu ovo odgovaralo na taj nedostatak i riješilo dosta duboke infrastrukturne probleme.
Koji programi, osim kina i knjižnice, se organiziraju u Dječjoj kući?
Kristian: Program ima tri sloja. Jedan je formalni , u smislu otvorenog radioničkog dijela. To je širok raspon radionica, od arhitekture i urbanizma za djecu do različitih “uradi sam” i likovnih varijanti, pa radionice izrade stripa ili MMSU Lab. Drugi sloj je vrtićko-školski edukativni program. To su posebne edukativne aktivnosti koje su namijenjene većim grupama djece. Obično je to neka kombinacija igre i učenja. Treći je neformalni, kako ovaj objekt funkcionira sam po sebi, da dođeš, igraš nešto, boraviš ovdje, čitaš, igraš se.
U ove dvije godine program i projekt se poprilično razvio...
Kristian: Pa, kuća je otvorena u jednom od najdepresivnijih razdoblja u povijesti suvremene kulture. Ta da su bile zabranjene sve radioničke aktivnosti, sve aktivnosti za djeci, kino je bilo zabranjeno do 15. 5. 2021., predstave isto tako, u cijeloj županiji. I tada sam doživljavao da ljudi dođu i kažu nešto tipa “kako nema ništa za djecu”, a to je bio trenutak u kojem je apsolutno sve bilo zabranjeno. To se onda nastavilo, maske su bile obavezne, posjećenost svih javnih prostora se užasno smanjila. I onda su uvedene Covid potvrde, koje velik broj ljudi nije imao. To razdoblje je onda bilo više iskorišteno za temeljno oblikovanje, ispitivanje nekih praksi, neke eksperimente i ispipavanje terena. Isto tako, ovo je još uvijek dijelom gradilište. S prolaskom pandemije i odlaskom gradilišta, ovdje se sve češće dolazi iz različitih razloga. Ovo je jedan od rijetkih prostora u kulturi koji radi od osam do osam, i koji nije isključivo izvedbeni. Dovršetkom knjižnice, prostor će biti još življi.
Kakva je generalna percepcija roditelja i djece kada posjete kuću?
Kristian: Dosta raznolika. Google ocjene i recenzije su prilično dobre, a i usmeno imam prilično pozitivne reakcije. A ovisi i što se očekuje. Netko se razočara ako ne vidi plastične loptice kao u igraonici za djecu, pa ako nema toga, ne znaju što bi radili. Ovisi i što tko doživljava kao dječje. Neki očekuju dječje zborove, Frozen, neke takve stvari, ali ovo nije takvo mjesto. Ono ima svoju strukturu, ima dnevni boravak, igraonicu (no ne na klasičan način), radioničke prostore, knjižnicu, kino. Nekima pak knjiga nije “sadržaj”, ali mi ne možemo utjecati na to što netko smatra uzbudljivim ili prikladnim za svoje dijete. Program “Škola u kinu” koji provodi Art kino je dosta uspješan.
Koliko djeca čitaju?
David: Zapravo je dosta porastao broj članstava, ali i broj posudbi, što je puno važnije upravo zbog broja knjiga koje se posuđuju i od roditelja i od djece. Sve više ljudi u toj dobi čita, a to je posebice zanimljivo iz razloga što je Dječja kuća počela stvarati jedan novi tip korisnika. Kada netko dođe u Dječju kuću, čisto cirkulacijom kroz prostor dođe do Stribora i vidi da je knjižnica ne možda centralni, ali sastavni dio onoga što čini dječju kuću uz sve ove ostale programe.
U T-objektu radi se odjel za mlade?
Kristian: Tako je. To će biti prvi put da Gradska knjižnica ima Odjel za mlade, no to je procesno. Ne želimo imati predzadanu sliku, jer to i ne funkcionira u poslu usluga i kulture. Mijenjaju se tehnologije, sentimenti, trendovi, tako da je dobro da program nije predzadan. I druga stvar je, cilj je da taj novi prostor oblikuju ljudi koji će tamo dolaziti, da daju svoj pečat svemu.
Postoje li neki nadolazeći planovi i programi za Dječju kuću?
Kristian: U ovom trenutku ne želimo širiti priču, koliko ju želimo utvrditi. Želimo da sve ono što već je tu, bude kvalitetnije, stabilnije, elegantnije izvedbi.
