Redatelju i scenaristu Rajku Grliću počasni doktorat – održan i okrugli stol
Autor: Marina Pauletić 25.09.2024
Foto: arhivaOdgovora ili uputa koje bi dale nadu za promjenom i ima i nema. Rajko Grlić je okrugli stol zatvorio mišlju kako je siguran da će promjena doći, samo ne zna hoće li ju doživjeti.
Rijeka - Projekcijom kratkometražnog dokumentarca “Pitka voda i sloboda” te okruglim stolom “Zaborav i zaboravljanje”, u Art-kinu Rijeka sinoć su otvoreni Dani Rajka Grlića, redatelja i scenariste kojemu je ranije dodijeljen počasni doktorat Sveučilišta u Rijeci.
Gosti okruglog stola bili su Rajko Grlić, Ante Tomić, Edita Karađole Šegvić i Goran Marković, a moderatorica rektorica Snježana Prijić Samaržija. U publici je uz brojna poznata lica bio i riječki gradonačelnik Marko Filipović.
Obraćajući se publici rektorica Prijić Samaržija je naglasila kako je okrugli stol samo jedno u nizu događanja vezanih za Dane Rajka Grlića. Temu razgovora “Zaborav i zaboravljanje” predložio je upravo Rajko Grlić.
“Živimo u prostoru, vremenu, društvu i kulturi koja olako zaboravlja, a ja vjerujem da bez kontinuiteta i pamćenja onoga što je bilo prije, kultura ne može živjeti, već živi u vakuumu i lako se da manipulirati od svake politike. Živimo u prostoru gdje se svakih 50 godina sve izbriše, sve uništi, sve je nepostojeće i nepotrebno prije nas, gradimo novo i damo se manipulirati, a kultura je nešto vrjednije”, objasnio je Grlić te dodao kako je predložio da svatko od učesnika izabere jednu osobu i pokuša je vratiti u sjećanje naše kulture.
Od zaborava je Sam Grlić u razgovoru pokušao otrgnuti Vladimira Kristla, hrvatskog crtača, slikara, scenarista i animatora kojeg smatra zaslužnim za kvalitetu i slavu Zagrebačke škole crtanog filma kojega nitko nikada ne spominje. Govorio je o njegovom filmu “Don Quijote”, čiji je dio i prikazan publici, a u kojemu se mogu kasnije prepoznati i “Surogat” i svi drugi fantastični uradci Zagreb-filma.
Doajenka hrvatskog glumišta Edita Karađole Šegvić je kazala kako joj na pamet, umjesto zaboravljanja, ipak češće pada sjećanje. “Svjesna sam da je sve što radim prisutno samo ovaj čas i nakon toga je gotovo, jer je riječ o kazalištu. Uglavnom se sjećam mojih vršnjaka poput Slavice Jukić u Zagrebu koja je bila u ZKM-u i puno radila s mladim ljudima, a radila je i sa Zvjezdanom Ladikom. Izgaralo se, mnogi su postali poslije poznati glumci, a ona je, primjerice, zaboravljena”. Spomenula je i zaboravljenog glumca Uglješu Kojadinovića o kojemu je nedavno čitala knjigu.
Pisac i kolumnist Ante Tomić kazao je kako ne misli da je u zaboravu nešto loše, našalivši se kako je toliko gluposti napisao da zaborav i priželjkuje. Govorio je i o spomen pločama koje tajanstveno nestaju, a koje su svakako primjer zaborava. Po njemu, zaborav je oružje diktatura, oružje neslobode. „Uklanjamo ono što nam se ne sviđa, što smatramo neprijateljskim, tako nestaju i filmovi, uspomena na neko vrijeme. Tako smo zaboravili na Kristla jer se ovoj vlasti neće svidjeti da je 1950-ih godina u doba navodnog mraka bio genijalni avangardni umjetnik koji je radio super stvari. To je nešto čemu se moramo žestoko suprotstavljati“, kazao je Tomić.
Redatelj Goran Marković je naglasio kako dolazi iz države u kojoj se zaborav radi planski, na njemu se zdušno radi, a zaborav je koncept i plan i tome se je teško suprotstaviti.
Ispričao je priču o svojem prijatelju, redatelju Vuku Babiću kojeg je opisao kao ljevičara do te mjere da je stalno izbjegavao da bude plaćen za svoj posao jer je smatrao da umjetnici ne trebaju biti plaćeni, a koji je također imao rijetku osobinu da stalno brine za druge. Babića se prisjetio i Grlić te kazao da nije bilo njega, da nikada ne bi radio film “U raljama života”.
Odgovora ili uputa koje bi dale nadu za promjenom i ima i nema. Rajko Grlić je okrugli stol zatvorio mišlju kako je siguran da će promjena doći, samo ne zna hoće li ju doživjeti.
Rajku Grliću počasni doktorat Sveučilišta u Rijeci
Svečanom ceremonijom održanom u Auli Magni Rektorata Sveučilišta u Rijeci, 24. rujna 2024. poznati hrvatski redatelj prof. art. Rajko Grlić postao je počasni doktor Sveučilišta u Rijeci. Počasno zvanje gradus doctoris honoris causa prof. Grliću je dodijelila rektorica Sveučilišta u Rijeci prof. dr. sc. Snježana Prijić Samaržija. Svečanoj ceremoniji nazočio je i riječki gradonačelnik Marko Filipović.
“Rajko Grlić je etični patriot. Osoba koja ima ogromnu strast i ogroman talent za filmsku umjetnost i edukaciju, talent za pisanje, pričanje priča i mnoge druge talente Čovjek koji više od 50 godina snima sjajne filmove koji čine zemlju koju predstavlja umjetnički prepoznatljivom; zemljom koja ima filmove, redatelje i kulturu koja je međunarodno prepoznata i respektirana. Koji je više od 30 godina eminentni profesor na sveučilištima u SAD, ali se svake godine vraća u Zagreb, Istru, Rijeku i pokreće škole, festivale, majstorske radionice koji kultiviraju najviše umjetničke standarde. Koji razumije da čin intelektualne odgovornosti podrazumijeva obranu univerzalnih moralnih vrijednosti, a ne partikularnih i prigodnih. Koji razumije da je najbolji etički patriot istovremeno i građanin svijeta jer ljudska solidarnost ne prestaje na granicama vlastite zemlje. Koji razumije da je najviše postignuće javnog intelektualca kritičko mišljenje i djelovanje koje nastoji ispravnom i dobrom za svoju zemlju i svoje ljude. Koji u najboljoj maniri vrhunskog umjetnika ustrajno i hrabro pokušava obraniti i sačuvati kulturnu baštinu svoje zemlje upozoravajući kako se filmska građa ne digitalizira već prepušta zaboravu, a zapravo nečinjenjem namjerno briše. Rajko Grlić je etički patriot jer na sebi svojstven način vjeruje da se njegov autentični moralni integritet ne može oblikovati prema potrebama ove ili one vlasti. Rajko Grlić je etički patriot, jer je svoj ogromni talent i integritet stavio u službu odvažne borbe za najviše moralne i umjetničke standarde u svojoj vlastitoj zemlji. Osobita mi je čast i zadovoljstvo što je Sveučilište u Rijeci dodijelilo vrhunskom umjetniku i etičnom patriotu Rajku Grliću počasni doktorat”, zaključila je rektorica Prijić Samaržija.
Rajko Grlić rođen je 2. rujna 1947. u Zagrebu, gdje je 1966. završio gimnaziju te Novinarsku školu Radiotelevizije Zagreb. Godine 1971. diplomirao je filmsku i TV-režiju na FAMU-u u Pragu u klasi oskarovca Elmara Klosa. Predavao je filmsku režiju i montažu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu od 1972. do 1974. te od 1989. do 1991., gdje je 1990. stekao zvanje redovitog profesora. Dobitnik je američke stipendije Fulbright na Kalifornijskom sveučilištu u Los Angelesu (UCLA). Bio je predavač i gostujući profesor na nizu glasovitih američkih sveučilišta uključujući i najprestižnije poput Sveučilišta Columbia, Sveučilišta Yale i Sveučlišta Stanford, a od 1992. do danas profesor je na Sveučilištu Ohio u Athensu (SAD), gdje je nositelj najviše američke titule za sveučilišne profesore u području filmske umjetnosti (Eminent Scholar of Film).
Redateljska, scenaristička i produkcijska djelatnost Rajka Grlića iznimno je bogata. Debitirao je nagrađivanim kratkometražnim filmom ”Sve jedno drugo pojede” (1971.), a prvi dugometražni igrani film ”Kud puklo da puklo” (1974.), uklopljen u struju društveno-kritičkog i kasno-modernističkog filma u hrvatskoj kinematografiji 70-ih godina 20. stoljeća, nagrađen je na filmskom festivalu u Puli. Bez obzira na politiku situaciju u tadašnjoj SFRJ i ozračje u kojem su filmaši starali, Grlić je nastavio stvarati umjetnost i 1981. snimio film koji mu je donio slavu ”Samo jednom se ljubi”, a koji zajedno s filmovima ”U raljama života” (1984., prema romanu Dubravke Ugrešić) i ”Za sreću je potrebno troje” (1986.) čini jezgru njegova opusa. Uz redateljsku karijeru Grlić je razvio i filmsko-pedagošku. Kao gostujući profesor na gotovo 40 svjetskih sveučilišta i filmskih škola dokazao se kao nastavnik i mentor koji iznimno uspješno prenosi svoje znanje mladim generacijama te pronalazi načine da svojom metodologijom nastave nenametljivo približi i objasni svojim studentima osnovne koncepte režije i filmske produkcije.
Rajko Grlić jedan je od utemeljitelja i ravnatelj Imaginarne filmske akademije u Grožnjanu (1994. – 2002.), ali i utemeljitelj glasovitog Motovun Film Festivala. Za svoj je cjelokupan rad i stvaralaštvo nagrađen brojnim nagradama u Republici Hrvatskoj: odličjem Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge za kulturu (2001.), Nazorovom nagradom (1999. godine Godišnjom nagradom, a 2018. godine Nagradom za životno djelo) te Nagradom Grada Zagreba (2011.). Danas je Grlić član Društva hrvatskih filmskih redatelja i Amerike scenarističke akademije, a za svoj je rad, izmedu ostalog, nagrađen i Nagradom za životno djelo Grada Denvera (SAD) i titulom počasnog građanina Montpelliera (Francuska). Od 2021. godine djeluje i kao stani suradnik Centra za napredne studije JI Europe Sveučilišta u Rijeci, a zbog svojeg je angažmana nagrađen i Nagradom Erhard Busek Award for Engaged Artist koju dodjeljuje Vijeće pokrovitelja Palače Moise.
