Robert Puljić: Je li poskupljenje putnih karata uistinu neminovno?

Autor: Marijana Šepić Bjelobaba 10.02.2022

wp-content/uploads/2020/08/autobus-autotrolej-nocna-3.jpg

Godinama traju žalopojke o smanjenju broja putnika i posljedično prihoda društva, dok se istovremeno na brojnim sitnim primjerima može zaključiti kako upravi kao da i nije stalo da se prihodi i broj putnika povećaju, mišljenja je Puljić.

Rijeka - U susret najavljenom poskupljenju putnih karata u Autotroleju, na svom Facebook profilu oglasio se i zviždač te vozač autobusa Robert Puljić. Ovaj zaposlenik Autotroleja već se u duže vremena bori za prava putnika i radnika u ovoj tvrtki, a u najnovijoj objavi ističe nelogičnosti koje, po njegovom mišljenju, ne idu u prilog poskupljenju. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:

Za dvadesetak dana na snagu bi trebale stupiti nove cijene gotovo svih vrsta putnih karata, otprilike 300% skuplje za umirovljenike, odnosno 20% za sve ostale. Izuzeti su jedino studenti i srednjoškolci koji će na povećanje cijena pričekati do nove akademske, tj. školske godine. U službenom obrazloženju izmjene cjenika stoji kako je glavni razlog za poskupljenje činjenica da su se cijene zadnji put mijenjale 2008. godine, a od tada do danas došlo je do smanjenja osnovice cijene putnih karti uslijed povećanja PDV-a, došlo je i do povećanja inflacije od 18,5%, te povećanja cijena goriva za 33%. Uz naravno čitav niz drugih faktora poput promjene načina života stanovnika grada Rijeke i riječkog prstena, porasta broja umirovljenika, smanjenja nataliteta, iseljavanja stanovništva i slično.

Ono što se u službenom obrazloženju nigdje ne spominje je razlika u godišnjem broju prijeđenih kilometara spomenute 2008. godine i godišnjih kilometara koji se ostvaruju posljednjih godina, a koji se svake godine smanjuju, uz sve veće tražene iznose subvencije prema jedinicama lokalne samouprave. Gradonačelnik Kraljevice g. Čandrlić u više je navrata posljednjih godina izražavao svoje nezadovoljstvo takvim principom rada, jer su iznosi subvencije povećavani za više od 20% dok se istovremeno obim usluge smanjio za više od 30%.
Osim što se svake godine smanjuju prijeđeni kilometri, u odnosnu na 2008. godinu promijenila se i struktura voznog parka, koja je u posljednjih par godina bitno pomlađena. Prvenstveno zahvaljujući bespovratnim sredstvima EU fondova iz kojih je povučeno 85% sredstava potrebnih za nabavku 54 autobusa pristiglih od ljeta 2019. godine do danas, uz najavu još njih 37 koji će biti isporučeni tijekom ove godine.

Jedna od glavnih odlika svih tih novih autobusa jest i bitno manja potrošnja goriva u odnosu na autobuse starije generacije, posebno na one iz 80-ih ili 90-ih godina prošlog stoljeća koji su 2008. godine činili većinu voznog parka. Autobusi koji su tada bili najnoviji, danas su najstariji u voznom parku (2005. i 2007. godište) te ih ima još 20-ak. Njihova potošnja je minimalno 10-ak, a nerijetko i 20-ak litara veća od potrošnje najnovije generacije autobusa (motori Euro 6 norme) na 100 prijeđenih kilometara. Meni kao vozaču podaci o ukupno utrošenoj količini goriva tijekom jedne kalendarske godine naravno nisu dostupni, ali ono što neposredno mogu primjetiti i logično zaključiti jest da se radi o prilično velikoj razlici u količini goriva koju je vozni park trošio prije 14 godina i koju troši danas. Vjerujem da bi se tim pitanjem puno kvalitetnije i temeljitije od mene mogli pozabaviti novinari ili suvlasnici koji kao članovi skupštine društva pretpostavljam imaju uvid u sve relevantne pokazatelje poslovanja.

Ne treba zanemariti ni činjenicu da su sva nova vozila pokrivena trogodišnjom garancijom, što bi trebalo doprinijeti smanjenju troškova održavanja. Ti troškovi nisu mali, a po mišljenju mnogih ljudi unutar firme veliki problem predstavlja i činjenica da gotovo sve popravke na autobusima obavlja društvo Rijeka plus d.o.o. koje svoje usluge uredno fakturira, dok izvršena usluga često nije obavljena kako treba, pa se isti autobusi s istim poteškoćama tjednima voze i svako malo ponovno vraćaju na servis Rijeka plusu. O tome se u više navrata govorilo u javnosti, međutim ta loša praksa se neometano nastavlja i dalje, čemu kao vozač često imam prilike svjedočiti. Uostalom ne može biti slučajno da se proteklih godina dogodilo na desetke samozapaljenja autobusa, za čije je održavanje cijelo to vrijeme odgovorno spomenuto društvo.

Uz sve navedeno, u kontekstu aktualnog pitanja brojnih odstupanja voznih redova od tzv. vozačkih tablica i općenite nesređenosti tog vrlo važnog segmenta poslovanja, tvrditi da je odluka o povećanju cijena putnih karata teška, ali neminovna čini mi se nekorektnim od strane uprave i gradonačelnika Filipovića. Rekao bih da je zapravo najlakša odluka prebaciti sav teret lošeg rukovođenja Autotrolejom na leđa, odnosno novčanike naših korisnika. Godinama traju žalopojke o smanjenju broja putnika i posljedično prihoda društva, dok se istovremeno na brojnim sitnim primjerima može zaključiti kako upravi kao da i nije stalo da se prihodi i broj putnika povećaju.
Iz navedenih razloga smatram kako se najavljeno poskupljenje, unatoč objektivnim ekonomskim faktorima koje nitko ne može osporiti, mora odgoditi do daljnjega, odnosno do onog trenutka dok naša usluga ne postane pouzdana i dok se ne iskoriste sve unutarnje rezerve i prostori za napredak, kojih, istini za volju, ima u svim segmentima poslovanja. Nije pošteno prema svim onim putnicima koji uredno kupuju svoje putne karte, a takvih je većina, da se njihovim sredstvima krpaju rupe u poslovanju Autotroleja.

Jedino poskupljenje koje podržavam je ono za godišnje karte umirovljenicima, iz razloga što su njihova izdvajanja za tu namijenu uistinu malena, posebno kad se u obzir uzme usporedba s primjerice radničkom mjesečnom kartom 4. zone koja iznosi 572,00 kune. Tako neki radnik ili radnica koji žive na području 4. tarifne zone i imaju plaću od recimo 4.000,00 kuna moraju izdvojiti čak 15% svoje plaće samo za mjesečnu kartu. Dodajmo tome da se takvim putnicima nerijetko događa da se neki od ne baš čestih polazaka njihovih linija ne održi u skladu s voznim redom ili im propadne presjedanje s drugom linijom zbog neusklađenih vozačkih tablica. Tražiti ili očekivati njihovo razumijevanje za poskupljenje u takvim okolnostima je prilično licemjerno.

Imajući u vidu činjenicu da stopu PDV-a u osnovici cijene putnih karata, kao i visinu državnih trošarina u cijeni goriva u konačnici određuje Vlada, postavlja se logično pitanje je li se ijednim dopisom uprava Autotroleja sjetila obratiti središnjoj državi i resornim ministarstvima sa zahtjevom da se nešto od navedenog smanji kako do "neminovnog poskupljenja" ne bi došlo? Da parafraziram riječi našeg direktora - možda bi se Vlada i smilovala pa smanjila stopu PDV-a ili visinu trošarina, samo da ih je to netko tražio.

P.S. Svjestan sam činjenice da iz pozicije vozača nemam niti mogu imati cjelovit uvid u poslovanje društva, no pitanje povećanja cijena putnih karata je previše važno da bi se tako olako prihvatilo kao neminovnost. Zbog interesa javnosti, prvenstveno svih naših korisnika, smatram kako bi se odluka o poskupljenju trebala još jednom ozbiljno razmotriti i temeljito preispitati.

Više sa portala torpedo.media ...