Sindikati, poslodavci i Grad Rijeka za istim stolom: Kako do kvalitetnijih kolektivnih ugovora?

Na okruglom stolu u organizaciji Nezavisnog sindikata radnika Hrvatske raspravljalo se o ugovaranju plaća, reprezentativnosti sindikata i preprekama u pregovorima, uz poruku da su jasna pravila i otvoren dijalog temelj stabilnih radnih odnosa.

Rijeka - U Hotelu Bonavia u Rijeci održan je okrugli stol „Kolektivno pregovaranje – od zakonskog okvira do prakse: perspektive sindikata, poslodavaca i lokalne vlasti", u organizaciji Nezavisnog sindikata radnika Hrvatske.

Okrugli stol okupio je predstavnike sindikata, Grada Rijeke, Hrvatske udruge poslodavaca i pravne struke s ciljem otvorene razmjene iskustava o izazovima koji se pojavljuju u kolektivnom pregovaranju te mogućnostima unaprjeđenja socijalnog dijaloga.

U panel-raspravi sudjelovali su Irena Kapović i Andrea Bakarčić iz Grada Rijeke, Nenad Seifert iz HUP-a Rijeka, odvjetnik Danijel Fosić iz Odvjetničkog društva BFMS, Tomislav Kiš i Mario Iveković iz Novog sindikata, Nikolina Balen iz Sindikata Jadranskog naftovoda te Marina Palčić, predsjednica NSRH-a. Kao posebni gosti u publici prisustvovali su odgovorni ljudi gradskih tvrtki u vlasništvu grada Rijeke.

Rasprava je obuhvatila pravne i praktične aspekte kolektivnog pregovaranja, odnos sindikata i poslodavaca, financijska ograničenja, raspodjelu ovlasti u procesu pregovaranja, pitanje reprezentativnosti sindikata te iskustva iz konkretnih kolektivnih pregovora i industrijskih akcija.

Sudionici su iz različitih perspektiva potvrdili da u procesu kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnih ugovora postoje poteškoće koje otežavaju postizanje kvalitetnih i održivih dogovora. Među ključnim izazovima izdvojeni su nedostatak znanja i iskustva pojedinih sudionika u pregovaračkom procesu, nerealni zahtjevi koji se povremeno pojavljuju te pitanja vezana uz reprezentativnost sindikata koji sudjeluju u kolektivnim pregovorima.

Pokazalo se i da se postojeći zakonski okvir različito promatra ovisno o poziciji sudionika. Sindikalni predstavnici ukazali su na potrebu njegova daljnjeg unaprjeđenja, posebno u području reprezentativnosti, ističući da brojnost sindikata sama po sebi ne mora nužno značiti i veću sposobnost kvalitetnog i učinkovitog vođenja kolektivnih pregovora. S druge strane, predstavnici poslodavaca postojeći zakonski okvir ocjenjuju znatno prihvatljivijim.

Odvjetnik Danijel Fosić ukazao je na važnost kvalitetnog normativnog okvira kao temelja za uređivanje odnosa između stranaka u kolektivnom pregovaranju. Istaknuo je kako manjkavosti sustava posebno dolaze do izražaja kada stranke svoja sporna pitanja moraju rješavati sudskim putem. Prema iznesenom na raspravi, ne postoji poseban institucionalni mehanizam kojim bi se sankcioniralo nezakonito postupanje jedne od strana u procesu kolektivnog pregovaranja, zbog čega sud često ostaje mjesto na kojem se takva pitanja razrješavaju.

Istodobno je istaknuta važnost sudske prakse za budući razvoj zakonodavstva. Veći broj sudskih odluka i jasnije oblikovana praksa mogu ukazati na nedostatke postojećih propisa te stvoriti dodatnu podlogu za njihovo buduće unaprjeđenje. U raspravi je pritom naglašena potreba za većom ujednačenošću i predvidivošću sudske prakse u području radnih odnosa i kolektivnog pregovaranja.

Predstavnici Grada Rijeke otvorili su pitanja financijskih mogućnosti gradskih društava, odnosa Grada i uprava društava te podjele odgovornosti i ovlasti tijekom pregovaračkog procesa. Raspravljalo se i o tome može li složeniji model odlučivanja, u kojem sudionici pregovora nemaju uvijek mogućnost samostalnog donošenja konačnih odluka, dodatno usporavati postizanje dogovora.

Pozitivnim je ocijenjeno što su se predstavnici Grada, poslodavaca i sindikata složili da je kolektivno pregovaranje jedan od ključnih instrumenata uređivanja radnih odnosa, a pregovaranje u dobroj vjeri, uz otvoren dijalog i argumentirano zastupanje stavova, jedan od osnovnih preduvjeta kvalitetnog pregovaračkog procesa.

Nenad Seifert iz HUP-a Rijeka otvoreno je iznio perspektivu poslodavaca, ukazujući pritom i na prepreke koje se povremeno pojavljuju na sindikalnoj strani, uključujući nerealne zahtjeve ili pristupe koji ne pridonose kvalitetnom socijalnom dijalogu. Istodobno je naglasio važnost kolektivnog pregovaranja i kolektivnih ugovora te zalaganje za što veću pokrivenost radnika kolektivnim ugovorima.

Sindikalni predstavnici otvorili su i pitanje načina ugovaranja plaće, uz stav da bi osnovica i koeficijenti trebali biti jasno uređeni kolektivnim ugovorom, kako se ugovoreni elementi na temelju kojih se određuje plaća ne bi mogli mijenjati bez suglasnosti ugovornih strana.

Nikolina Balen iz Sindikata Jadranskog naftovoda ukazala je na važnost transparentne komunikacije reprezentativnih sindikata koji sudjeluju u kolektivnim pregovorima prema ostalim sindikatima u društvu, ali i prema svim radnicima, kako bi bili pravodobno upoznati s tijekom i sadržajem pregovora.

Posebno je upozorila na, prema njezinoj ocjeni, manjkavosti postupka utvrđivanja reprezentativnosti, ističući da postojeći način evidentiranja članstva može dovesti do toga da se isti radnik evidentira kao član više sindikata. Takav sustav, navela je, može rezultirati situacijama u kojima zbroj evidentiranih članova sindikata u pojedinom društvu premašuje ukupan broj zaposlenih. Istaknula je stoga potrebu za jasnijim pravilima koja bi što preciznije odražavala stvarnu sindikalnu zastupljenost među radnicima.

Marina Palčić, predsjednica NSRH-a, kao jedan od primjera izazova iz prakse navela je iskustvo sindikata u INA Grupi. Prema njezinim riječima, poslodavac je ranije javno obrazložio da s NSRH-om ne pregovara zbog toga što sindikat nema status reprezentativnog sindikata, dok je potom pregovarao i sklopio dodatak kolektivnom ugovoru s drugim nereprezentativnim sindikatima.

Palčić je time otvorila pitanje jednake primjene kriterija prema svim sindikatima te potrebe za jasnim i transparentnim pravilima u odnosu poslodavca prema sindikalnim organizacijama. Posebno je naglasila važnost neovisnosti sindikata i prava radnika da sami biraju organizaciju koja će ih zastupati, uz poruku da položaj pojedinog sindikata ne bi trebao ovisiti o tome s kojim sindikatom poslodavac želi pregovarati.

Na okruglom stolu razmijenjena su i konkretna iskustva sindikalnih predstavnika iz kolektivnih pregovora i štrajkova, uključujući iskustva iz Zagrebačkog holdinga i riječkih društava, s naglaskom na pouke koje mogu pridonijeti kvalitetnijem vođenju budućih pregovora.

Zaključak okruglog stola jest da, unatoč različitim interesima i pogledima pojedinih strana, postoji značajan prostor za daljnji razvoj konstruktivnog dijaloga između sindikata, poslodavaca i lokalne samouprave. Jasnija pravila, kvalitetniji normativni okvir, bolja informiranost i pripremljenost svih sudionika te pregovaranje u dobroj vjeri prepoznati su kao važni preduvjeti za učinkovitije kolektivno pregovaranje.

Sudionici su se složili da razlike među stranama ne trebaju biti prepreka dijalogu, već razlog više za stvaranje prostora u kojem će se različiti interesi otvoreno iznositi i argumentirano usuglašavati. Cilj kolektivnog pregovaranja nije uklanjanje različitih interesa, nego pronalaženje održivih rješenja koja stvaraju stabilnije odnose između radnika i poslodavaca.

Follow @torpedo_media