Treća tribina ciklusa "U raljama politike" na temu građanske hrabrosti iz kuta vatrogasaca, odgojitelja i vozača Autotroleja

Okupljeni su na tribini u organizaciji Udruge "Da štima svima" pljeskom pozdravili goste: dopredsjednicu Sindikata obrazovanja, medija i kulture Hrvatske, Ingrid Ćavić , tajnika Sindikata vatrogasaca Rijeke, Marka Krmpotića te vozača iz Autotroleja, Roberta Puljića.

Rijeka - „Možemo li se u sustavu u kojem živimo, uz prilično nisku razinu političke i građanske kulture pohvaliti, da smo napredovali u smislu građanske hrabrosti?“, postavljeno je pitanje na tribini održanoj u organizaciji udruge Da štima svima. S naglaskom na trenutnu situaciju u Rijeci, treća tribina ciklusa „U raljama politike“ održana je u dvorani Circoloa pod nazivom “Građanska hrabrost“.

„Riječ je o posebnoj vrsti hrabrosti odnosno stavu, koji se oslanja na spremnost pojedinca ili skupine na obranu svojih vrijednosti, čak i ako to uključuje rizik visoke kazne ili druge negativne posljedice“, rečeno je u uvodu.

„I dok se u nekim zemljama, poput Francuske ili Brazila, građanska hrabrost zakonski potiče, kod nas je sve to tek u povojima. Nedavno sam razgovarala s osnivačima udruge Pomak koji na nacionalnoj razini pokušavaju stvoriti zakonsku podlogu za zaštitu zviždača. Od njih sam, među ostalim doznala i to, da su najmanji interes za ovu problematiku i njihov rad u cijeloj Hrvatskoj, do sada, pokazali građani Rijeke“, rekla je u uvodu tribine moderatorica Leonida Domijan Fišter. Postavljeno je pitanje govori li to nešto o nama, građanima Rijeke.

„Znači li to da nemamo problema na koje treba upozoriti javnost, ili da se više bojimo suočiti s posljedicama koje bi takav čin donio našoj sigurnosti, prije svega egzistencijalnoj?“, rekla je Domijan Fišter istaknuvši da su gosti tribine Riječani koji su nedavno napravili iskorak. Okupljeni su pljeskom pozdravili goste: dopredsjednicu Sindikata obrazovanja, medija i kulture Hrvatske, Ingrid Ćavić , tajnika Sindikata vatrogasaca Rijeke, Marka Krmpotića te vozača iz Autotroleja, koji je pokrenu lavinu javnog iskazivanja nezadovoljstva, Roberta Puljića.

„Istupio sam u javnost, znajući da je istina na mojoj strani. Prije nego sam problematiku iznio javno, obratio sam se, nebrojeno puta, svojim nadređenima. U prosincu prošle godine zatvorio sam krug unutar firme, računajući na to, da sam poduzeo sve što sam mogao. Sve što sam iznio mogu dokazati, a i mislio sam da ne otkrivam nešto što drugi ne vide. Ja sam samo malo objasnio što stoji iza onoga što i svi drugi vide“, rekao je Robert Puljić.

Pozitivnim je ocijenio potporu Sindikata, a član je onog najbrojnijeg od ukupno tri sindikata koja djeluju u Autotroleju. Riječ je o moralnoj potpori jer mu pravno ipak nisu mogli pomoći. Obrazložio je i zašto ga nije bilo strah ostati bez posla.

„Vozači su deficitarno zanimanje, smatrao sam da me zapravo štiti tržište rada pa nisam očekivao da će Uprava povući potez kakav je učinila. Tu su me iznenadili“, kazao je Puljić.

Zanimalo ih je i što se promijenilo nakon istupa u javnost, kakav je trenutno njegov status u Autotroleju i koliki su izgledi da dobije ugovor na neodređeno.

„Čovjek koji je prouzročio probleme premješten je s funkcije na kojoj je bio. Umjesto njega postavljena je komunikativnija i pristupačnija osoba s kojom svi dobro surađujemo. Mogu reći da se nešto pomaknulo s tehničke strane gdje su bili najveći problemi na koje sam upozoravao. Ugovor o radu mi traje do kraja travnja, nakon toga imaju zakonski prostor na još jedan ugovor od tri mjeseca, a onda me moraju primiti na neodređeno“, rekao je Robert Puljić.

O štrajku vatrogasaca koji je upravo započeo, kako to da se tek sada bune a problemi traju već dugo te o zaštiti sindikata govorio je tajnik Sindikata vatrogasaca Rijeke, Marko Krmpotić.

„Dogodilo se nezadovoljstvo mase, a sve je krenulo od Petrinje. I do tada smo znali da se neke stvari guraju pod tepih, ali kada vas taknu tamo gdje ne bi smjeli, u financije, prvi put smo reagirali kao kolektiv“, rekao je Marko Krmpotić.

Sindikat štiti, samo do određene mjere, jer postoji kolektivni ugovor koji donosi i ograničenja, posebice kad je riječ o javnim istupima.

„Ja osobno nisam zaštićen od otkaza jer je zaštićen samo predsjednik Sindikata“, kazao je Krmpotić.

„Ovo je treći saziv Sindikata u kome se, nakon dvije godine, nešto uspjelo pomaknuti. Stariji članovi su nas upozoravali, da ćemo nastradati ako se budemo bunili. Teško smo im mijenjali sliku u glavi, da ponekad ne ide drukčije kako bismo ostvarili prava. Konačno smo se pokrenuli i sada dišemo kao jedan“, rekao je tajnik Sindikata riječkih vatrogasaca.“

U prijašnjem je sazivu Sindikata vatrogasaca prosječna dob vatrogasaca bila pedeset, a sada je trideset godina. Puno je vatrogasaca otišlo u mirovinu i kadar se pomladio.

„To su mlađi ljudi koji neće trpjeti. Nije nam lošije nego generaciji naših očeva ali se razlikujemo od generacija rođenih u Jugoslaviji. Oni su mislili da treba šutjeti, a mi smo rođeni u demokraciji i znamo što je sloboda govora“, rekao je Krmpotić.

Nakon neuspješnog postupka mirenja s poslodavcem, odnosno nakon što nije postignut dogovor o povećanju materijalnih prava vatrogasaca s predstavnicima riječke gradske uprave, vatrogasci su od ponoći 18. ožujka stupili u štrajk.

„ Mi smo naše zahtjeve iznijeli poslodavcu, a naš štrajk građani neće osjetiti i neće im biti ugroženi ni životi niti imovina. No to nije jedino što radimo. Puno drugih poslova ovisi o vatrogascima. Nisu točne mnoge informacije objavljene u medijima. Pristali smo na kompromis, ali ne odustajemo od traženih 12 posto“, rekao je Krmpotić.

U pregovorima su tražili povećanje osnovice plaće za vatrogasce u Javnoj vatrogasnoj postrojbi Grada Rijeke na 2100 kuna, a predstavnici gradske uprave ponudili su osnovicu od 2063 kune, što sindikat nije prihvatio. Riječki vatrogasci smatraju da imaju potporu javnosti, a gradskoj upravi zamjeraju što su na gradskim stranicama objavili popis radnih mjesta vatrogasaca i njihova primanja za siječanj. Smatraju da je taj popis obmanjujući jer obuhvaća prekovremeni rad i rad blagdanom, a bez toga plaća vatrogasca jedva iznosi četiri tisuće kuna.

„Smatram to prljavom igrom gradske uprave.“ rekao je Marko Krmpotić dodavši, da se u Gradu Rijeci uvijek pozivaju na zakone.
„Je li u ovom slučaju riječ o kršenju GDPR-a?“ upitao je, s obzirom na to da se objavom radnog mjesta i plaće za dvadesetak ljudi lako točno utvrdi tko je ta osoba.

Dopredsjednica sindikata obrazovanja, medija i kulture Hrvatske, Ingrid Ćavić kazala je na tribini da vas, kad je riječ o zaštiti pojedinca, Sindikat štiti u onoj mjeri koliko se sami izborite za to.

„Poslodavac uvijek ima moć da vas pritišće. Sjećam se, da sam od 2015. dvije godine kao sindikalna povjerenica i kao predsjednica radničkog vijeća prošla pakao mobinga. Zvali su me huškačicom nezadovoljstva i radili mi sve što su mogli da bih zašutjela. Čak su me i na plaći zakidali da bi me „stavili na mjesto, ali me nisu uplašili“, rekla je Ćavić.

Govorila je o tome, da je suočavanje sa strahom individualno, ali da je ona od djetinjstva bila spremna na borbu. Poslodavac zaposlenike uvijek može uplašiti novcem, a ne otkazima. Za riječke odgojitelje je navela, da su zadnje povećanje plaća imali 2019. U vrijeme lockdowna i svega što se zbog kovida događalo 2020. godine, nisu postavljali zahtjeve. Inicijativa je krenula 2021. godine.

„Onda smo morali pričekati lokalne izbore, jer znamo da plaće zaposlenika u vrtićima određuje JLS, ali te plaće ne smiju biti niže nego u osnovnim školama. Mi se pozivamo na osnovicu koja nam je od 2018. bila 5.211 kuna. To je razlika od 16 posto i tražili smo povećanje.“

U gradskoj upravi su dobili riječi razumijevanja, ali i obrazloženje da je proračun donesen te, da novca za povećanje plaća nema. Također i to da se, s obzirom na kolektivni ugovor koji im vrijedi do kraja godine, povećanju plaća mogu nadati tek u 2023. godini.

„Na to nismo pristali“, rekla je Ćavić.

Potom je postignut dogovor po kojem će zaposleni u riječkim gradskim vrtićima dobiti povećanje osnovice od ukupno 10%. Prvo povećanje od 3.5 % bit će vidljivo već na plaći za veljaču, povećanje od 4% na plaći za lipanj dok će treće povećanje od 2.5% uslijediti tek na kraju ove godine.

„Trenutno smo nezadovoljni i zbog promjene DPS-a odnosno državnog predškolskog standarda. U saborsku proceduru je ušao prijedlog da se DPS poništi i zamijeni Pravilnikom po kojem bi djecu u vrtiće upisivali na osnovu potreba JLS. To je zato što je EU Hrvatskoj postavila rok, da do 2023. godine 95 posto djece treba biti obuhvaćeno vrtićima, a kod nas je to tek 60 posto“, rekla je sindikalistica Ćavić

S obzirom na to, da se ne otvara dovoljan broj novih vrtića i odgojitelji roditelji strahuju, da će vrtići biti pretrpani. Problem vide i u mogućnosti, da umjesto odgojitelja u vrtićima počnu raditi učitelji. Tvrdi da su odgojitelji deficitarno zanimanje.

„U cijeloj Hrvatskoj već sada imamo zaposleno 30 posto nestručne zamjene za odgojitelje. To su učitelji i profesori koji rade na određeno do 60 dana, pa im se ugovori produžuju. Nemamo ništa protiv toga da učitelji mogu raditi u vrtićima jer to jesu srodne djelatnosti, ali napominjemo da su oni stručni za djecu starije dobi, a mi smo školovani za one najmlađe.“

Usljedili su komentari o tome, zašto se gotovo istovremeno dogodio bunt zaposlenika u raznim riječkim sredinama. Spremnost na štrajk bila je novost u reakcijama tih ljudi.

„Da smo se dogovarali, ne bismo se tako svi odjednom posložili! Dok smo se mi dogovarali, u medije su izašli zahtjevi ViK-a, odmah je tu bio i Autotrolej, pa vatrogasci, gradska uprava, pa HNK koji još pregovara s upravom. Koliko je to dobro jer su svi progovorili, toliko je i loše zbog previše zahtjeva od jednom“, rekla je Ingrid Ćavić dodavši:

„Bivši gradonačelnik je bio „stari lisac“ koji je pregovarao koliko god je trebalo. Dok god traju pregovori nema štrajka, a tek kad vam odrješito kažu „NE“, zakon vam ostavlja mogućnost drukčijeg djelovanja“, rekla je Ingrid Ćavić.

O tihoj potpori odnosno masovnom odlasku na bolovanja njegovih kolega u Autotroleju, govorio je Robert Puljić:

„Kolege su me iznenadile, nisam to očekivao od njih. Malo sam se bojao, da se to ne iskoristi protiv mene, da se radi mene „režu“ linije kojih je ionako sve manje. Bilo je čak i radikalnijih ideja, no srećom nije trebalo jer je Uprava na vrijeme reagirala. Javnost se senzibilizirala. Prvi put je tako nešto uspjelo“ rekao je Puljić.

Nijednom poslodavcu nije drago da u firmi ima politički aktivnog radnika ili člana sindikata koji nastoji kolege organizirati oko nekih zahtjeva kao što su povećanje plaće ili poboljšanje uvjeta rada. Mora li poslodavac biti negativac, koji samo želi iskoristiti radnika za osobni profit. S čime se sve susreće poslodavac kad mu zaposlenik traži bolje uvjete rada, veću plaću, drukčiju organizaciju posla Kako se nositi s takvim izazovima govorio je poduzetnik Boris Popović:

„Naša percepcija je, da smo mi vlasnici kapitala, a da su zaposlenici vlasnici svog radnog mjesta do kog im je stalo više nego nama. Mi u firmi imamo jedan organizacijski odbor koji se bavi pitanjima ljudskih potencijala. To su ljudi koji se, uz svoj posao, jednom mjesečno sastaju i razgovaraju o nekim problemima. Svaki zaposlenik može predložiti rješenje problema važnog za firmu što nazivamo prilikom , pa to nagrađujemo iznosom od tisuću kuna. Nakon toga organiziramo tim, kome taj zaposlenik postaje voditelj za što je dodatno plaćen kako bi se problem riješio. Čini mi se, da to dosta dobro funkcionira. Zanemarivanje problema koji su zapravo prilika, dovodi do loših posljedica. Danas se u društvu susrećemo s problemima koji su zanemarivani trideset godina pa sad više nemamo resursa da bi se riješili“, zaključio je Popović.

Marin Račić je govorio o situacijama u Komori arhitekata gdje postoji i Sud časti.

„Kao u svakoj struci, netko radi dobro, a netko ne. Nikad nijedan arhitekt nije izbačen iz komore. Svi znamo tko ne radi dobro, ali prijava nema. Malo nas je i nekako svi mislimo da imamo dovoljno svog posla pa se nećemo zamjeriti kolegi. Bilo bi dobro kad bismo istupili i hrabrije da se iščisti kukolj. Tako bi struka napredovala,“ rekao je Račić.

„Puno se promijenilo u odnosu na ono prije tridesetak godina. I pacijenti su otvoreniji, javnost govori o problemima, pa se rješavaju. Imamo sve više mladih liječnika koji su hrabriji i slobodniji. Dok je moja generacija bez pitanja ostajala na poslu izvan radnog vremena držeći to normalnim, mlade generacije traže svoja prava“, rekao je Davor Štimac.

Iako je medicina jedna od najkonzervativnijih struka s vrlo jasnom hijerarhijom i tu su se dogodile promjene.

„Također je hrabrost i u krugu politike, kad se pojaviš kao nezavisni vijećnik i kad se usuđuješ postavljati neka neobična pitanja za ustaljeni sustav funkcioniranja grada i županije“, dodao je Štimac.

Ključnim je ocijenio hrabrost mladih ljudi da postavljaju pitanja. Ako svi šute, nema rješenja. Ne moraju sve ideje biti dobre, ali je važno razgovarati, da bi se, kad treba, dogodila promjena na bolje. Prokomentirao je i trenutno uzburkanu situaciju u brojnim gradskim tvrtkama.

„Sazrelo je vrijeme i ljudi su vidjeli, da je strah kočnica. Vidjeli su da se nikom nije ništa dogodilo. To će potaknuti i druge, svatko će se usuditi reći što misli“ rekao je Štimac

Usljedio je razgovor s publikom. O negativnim iskustvima u svijetu izdavaštva govorio je knjiženik Milan Zagorac, o izlaganju za zajednicu ekološki aktivist Josip Katalinić, o političkom izlaganju u malim sredinama Danijel Bertović, a situaciju da ga ljudi blokiraju na društvenim mrežama, negativnim i nedostatkom hrabrosti je ocijenio Miodrag Antolović. Maša Magzan se osvrnula na problem mladih, da izraze kritičko mišljenje, upozorivši na važnost feedbacka. Podsjetila je na istraživanje o društvenim mrežama i građanskoj hrabrosti provedeno u Njemačkoj na uzorku od 2 tisuće ispitanika. Većina odgovora na pitanje gdje se uči građanska hrabrost bila je: kod kuće i volontiranjem. Tek nakon toga na red su došle izvanškolske aktivnosti, sport i škola.

„ Top tri negativna odgovora na pitanje gdje se građanska hrabrost ne uči bila su: internet, televizija i društvene mreže.“ kazala je Magzan . Citiravši novinarku Francu Magnani poručila je: „Što je više hrabrih ljudi, to nam manje treba heroja.“

"Što mislimo i kako ćemo se ponašati u određenoj situaciji često je posljedica stalne izloženosti zastrašivanju, a to ne ide u prilog kritičkom promišljanju. Stvari se ipak mijenjaju, a da je tako pokazali su naši gosti“, rekla je Iva Rinčić i zaključila:

„Građanska hrabrost je odluka da ne budem kukavica pred samim sobom. Treba se izložiti u politici na radnom mjestu i u društvu. To smo prije spremniji učiniti za sebe i sebi bliske ljude nego li za širu grupaciju, a to je dugoročni smjer u kome bismo trebali ići. Važno se izložiti kada nam je ugrožena egzistencija ali i izložiti se za potrebe društva“, rekla je Iva Rinčić.

Follow @torpedo_media