Tribina “Kako to”: “Mladi slušaju, kao i uvijek, ono što će naljutiti njihove roditelje”

Glavna tema tribine, glazbeni ukus mladih danas, započela je pitanjem što na njega utječe, a tu je Antonio Livaić, ujedno i najmlađi panelist na tribini, rekao kako je kod povezanosti s nekom glazbom najbitniji osjećaj pripadnosti.

Rijeka - U Ri Hubu danas je u sklopu Impulse festivala održana tribina naziva “Kako to?” na kojoj su gostovali splitski reper Andrija Vujević, poznatiji kao Vojko V, Antonio Livaić (Doktor), radijski voditelj i glazbenik te Dunja Matić Benčić s Odsjeka za kulturalne studije Filozofskog fakulteta u Rijeci. Razgovor je moderirala Anja Matić iz udruge Distune koja organizira festival. Rasprava na tribini tematizirala je glazbeni ukus mladih ljudi danas, zašto je trap postao toliko popularan te kako u hrvatskoj funkcionira glazbena industrija, odnosno može li se od glazbe u Hrvatskoj živjeti.

Glavna tema tribine, glazbeni ukus mladih danas, započela je pitanjem što na njega utječe, a tu je Antonio Livaić, ujedno i najmlađi panelist na tribini, rekao kako je kod povezanosti s nekom glazbom najbitniji osjećaj pripadnosti.

Dunja Matić dala je sociološki pogled na temu. Navela je studiju iz 2020. “Klasika, punk, cajke”, koja je pokazala da više od industrije, ukus mladih kroje socioekonomske okolnosti. “Ako ste odrasli u nekoj visokoj ili srednjoj klasi, šansa je da vam se i ukus razvijao s određenom širinom i određenim eklekticizmom, a ako niste imali tu sreću, ukus se sužava. Ono što se malo promijenilo je to da je žanr više nije glavna odrednica ukusa, a čini mi se da je emocionalna vezanost uz neku muziku znatno manja nego prije i da je identificiranje s određenim žanrom manje.”

Na pitanje što misle što danas mladi slušaju, Vojko V kratko i jasno je rekao: “Mislim da mladi slušaju, kao i uvijek, ono što će naljutiti njihove roditelje. Sedamdesetih se slušao punk, jazz je bio buntovan prije toga, sad su buntovne cajke. To je tako i što ljudi budu više zabranjivali koncerte, to će biti samo sve žešće. To da bi mladi trebali, dok su vani i piju, slušati, ne znam, Beethovena, to su gluposti. Glazba koja se pušta u klubovima rađena je za to. Možda oni privatno i slušaju nešto drugo, ali to ne dolazi vani do izražaja. A to da se u Hrvatskoj time zgražaju mi je fascinantno. Mora da nam je dobro kad su nam to problemi.”
Razgovor je nastavio raspravom o tome koja je “tajna uspjeha” trapa, a Vojko V ju vidi u jeziku. Naime, trap i rap dozvoljavaju uporabu jezika koja u drugim žanrovima ne bi tako lako prošla. Mladi se ne mogu toliko poistovjetiti s jezikom pop glazbe, dok je jezik trapa “živ”. Antonio se s time složio te dodao da je zapravo taj žanr ponovo hrvatsku glazbu učinio popularnom među mladima te ih naveo da idu na koncerte.

Dunja je dodala da negativne reakcije na današnju popularnu glazbu i njen utjecaj na mlade proistječu i konzervativnog straha, te da su one uzaludan napor jer se ne može na kraju znati kakav će ta glazba imati rezultat na nečiji razvoj i na to kakvo će društvo i glazba biti u budućnosti.

Livaić je dodao: “Što se tiče ukusa, mislim da nema pravila. Uvijek te neka nova glazba iznenadi. Meni se to desilo recimo sa bendom Greta Van Fleet, koji se definira kao klasični rock. Glazba se mijenja i pjesme su kraće, istina je da nam je ‘attention span’ sve manji, ali uvijek nas nešto novo može iznenaditi, pogotovo ono što nam neko duže vrijeme fali, poput Grete Van Fleet. Tako da je smjer kretanja glazbe i ukusa zapravo nepredvidiv.”

Na pitanje kako je biti glazbenik u Hrvatskoj, Vojko je rekao da se zapravo ne može požaliti jer on od nje može živjeti. Doktor se složio da situacija nije “ekstremno loša” ali da ima osjećaj da publika danas ima puno veći utjecaj na to što će se slušati i što će biti popularno, što je i dobro jer onda više glazbenika ima šansu.

Pitanju statusa umjetnika u Hrvatskoj Matić (koja je i spisateljica) je pristupila tako da je istaknula kako joj se čini da se umjetnički rad, kao ni rad u kulturi u Hrvatskoj ne prepoznaje kao rad, a što se najviše pokazalo u pandemiji. Na pitanje iz publika kako da se to promijeni, odgovorila je da treba sustavno ciljati na donositelje odluka i navesti ih da to promijene, kao i da bi u obrazovnom sustavu kulturi trebalo pristupiti na potpuno drugačiji način od onog koji se sada primjenjuje. Na taj način bi više ljudi shvatilo kako su nam kultura, umjetnost i civilno društvo potrebni.

Follow @torpedo_media