Trnci, bol i ukočenost u leđima? Saznajte što može pomoći kod problema s kralježnicom

Bolovi u leđima, trnci, ukočenost i hernija diska mogu značajno otežati svakodnevni život. Saznajte koje se mogućnosti liječenja kralježnice koriste te kako izgleda dekompresijska terapija.

Rijeka - Bol u leđima jedan je od problema koji se s godinama sve češće pojavljuje, a može značajno utjecati na svakodnevni život. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), bol u donjem dijelu leđa povećava se s dobi, a najveći broj slučajeva bilježi se između 50. i 55. godine. WHO navodi i da je bol u donjem dijelu leđa vodeći uzrok invaliditeta u svijetu.

No problem nije uvijek samo bol. Netko osjeća neugodno zatezanje i ukočenost, drugi trnce u nozi ili ruci, a kod nekih se tegobe javljaju tek tijekom hodanja, sjedenja ili spavanja. Kada takvi simptomi počnu ograničavati svakodnevni život, pitanje više nije samo kako trenutno smanjiti bol, nego i što je njezin uzrok.

Zašto su bolovi u leđima i križima toliko česti?
Kralježnica svakodnevno podnosi veliko opterećenje, a donji dio kralježnice posebno je opterećen jer nosi velik dio težine tijela. Svakodnevno nepravilno podizanje tereta, nepravilni pokreti i biomehanika koje često nismo ni svjesni mogu dugoročno dovesti do velikih problema. S vremenom se mogu pojaviti degenerativne promjene kralježnice i diskova, a kod nekih ljudi i različiti stupnjevi hernije diska. Tegobe se pritom ne moraju uvijek manifestirati na isti način jer neki ljudi osjećaju tupu i dugotrajnu bol, dok drugi opisuju oštru ili probadajuću bol. Kod nekih se umjesto boli pojavljuju lagani trnci u nogama. Zato trnci nisu nešto što treba jednostavno zanemariti samo zato što osoba nema izraženu bol. Problem s kralježnicom može trajati nekoliko mjeseci, ali kod nekih ljudi tegobe s vremenom postanu kronične i mogu se vraćati godinama.

Kada bol u leđima može upućivati na ozbiljniji problem?
Jedan od znakova na koji treba obratiti pažnju jest širenje boli ili trnaca iz donjeg dijela leđa prema nozi. Tegobe se mogu širiti prema stražnjici, koljenu, gležnju ili sve do prstiju. Područje u kojem se bol ili trnci pojavljuju može stručnjaku pomoći u procjeni koji je dio živca zahvaćen i postoji li problem poput hernije diska. Važno je pritom znati da osoba sama ne može uvijek pouzdano utvrditi što se događa s kralježnicom samo na temelju simptoma. Bol može imati različite karakteristike, a trnci mogu biti jedini simptom koji osoba primijeti. Zato se stručna procjena preporučuje čim se pojave tegobe koje ne prolaze ili se počnu pogoršavati. Posebno nije dobro mjesecima čekati da bol "sama prođe". Što se ranije utvrdi što se događa, lakše je odrediti odgovarajući pristup.

Zašto se bol ne rješava uvijek samo lijekovima ili mirovanjem?
Bol može biti upozorenje da tijelo trenutno ne podnosi određeno opterećenje. Kod nekih akutnih problema kratko mirovanje može biti dio oporavka, dok je u drugim situacijama važno postupno vraćati aktivnost i kretanje. Zato nije uvijek dovoljno samo uzeti tabletu protiv bolova i nastaviti kao da se ništa nije dogodilo jer lijek može privremeno smanjiti simptome, ali ne mora riješiti ono što ih uzrokuje. Slično vrijedi i za vježbanje. Kretanje i odgovarajuće vježbe važan su dio brige o kralježnici, ali kod problema poput hernije diska prvo je važno utvrditi postoji li struktura koja pritišće živac i što je uzrok tegoba.

Koje se mogućnosti liječenja kralježnice danas koriste?
Kod degenerativnih promjena kralježnice i hernije diska postoje različiti načini liječenja, a odabir ovisi o stanju osobe i ozbiljnosti problema. Posebno je važno reagirati ako dođe do gubitka kontrole nad stopalom ili gubitka kontrole nad mokrenjem i stolicom gdje je u što kraćen roku potrebna hitna liječnička procjena. Kod brojnih drugih situacija, uključujući različite oblike i stupnjeve hernije diska, postoji mogućnost neoperacijskog pristupa. Jedna od metoda koja se pritom koristi jest neoperacijska dekompresijska terapija kralježnice.

Dekompresijska terapija kao mogućnost liječenja bez operacije
Dekompresijska terapija kralježnice metoda je koja kontroliranim i postupnim istezanjem djeluje na određeni segment kralježnice.
Prema objašnjenju stručnjaka Matije Rađe iz NADO centra Rijeka, cilj terapije je stvaranje promjene tlaka na određenom području kralježnice. Na taj se način nastoji utjecati na disk i smanjiti pritisak koji može biti povezan s pojavom boli ili trnaca. U NADO centru, dekompresijska terapija primjenjuje se kod različitih stupnjeva hernije diska, uključujući bulging, prolaps, protruziju i ekstruziju, kao i kod degenerativnih promjena kralježnice. Jedan od razloga zbog kojeg je ova metoda zanimljiva osobama koje žele izbjeći operaciju jest njezin neoperacijski pristup. Međutim, nije svaka terapija prikladna za svaku osobu. Prije početka potrebno je utvrditi što se događa s kralježnicom i postoje li razlozi zbog kojih se određeni postupak ne bi trebao primjenjivati.

Kako izgleda dolazak u NADO centar Rijeka?
Prije početka terapije najvažnije je utvrditi je li dekompresijska terapija uopće prikladna za konkretnog pacijenta. Početna konzultacija i trijaža najčešće se obavljaju već prilikom prvog telefonskog poziva, kada se razgovara o simptomima i tegobama, odgovara na pitanja i procjenjuje kojem je specijalistu najbolje uputiti pacijenta. Kod sumnje na degenerativne promjene kralježnice ili herniju diska to može biti neurokirurg, dok se kod drugih problema može uključiti fizijatar. U obzir se uzimaju simptomi, klinička slika te dostupna medicinska dokumentacija. Ako pacijent ima nalaz magnetske rezonance ili drugu relevantnu dokumentaciju, ona se također uzima u obzir. Snimanje nije nužno potrebno u baš svakom slučaju, već ovisi o procjeni i kliničkoj slici. Drugim riječima, terapija se ne provodi "napamet". Prije njezina početka potrebno je procijeniti stanje osobe i moguće kontraindikacije.

Što pacijent može očekivati tijekom terapije?
Nakon pregleda pacijentu se objašnjava što može očekivati od pojedinog postupka i kakvi se osjećaji mogu pojaviti tijekom terapije. Kod lumbalne dekompresije pacijent legne na stol, a oko donjeg dijela tijela postavljaju se pojasevi. Terapeut zatim postavlja parametre terapije i cijeli se postupak odvija pod njegovom kontrolom. Sama dekompresija temelji se na laganom i kontroliranom istezanju kralježnice, a pacijenti je opisuju kao ugodan osjećaj rasterećenja. Postupak traje oko 15 minuta, ovisno o postavljenim parametrima, a nakon dekompresije može slijediti elektroterapija. Ona se koristi za smanjenje boli i poticanje lokalne cirkulacije i cijeli postupak traje približno sat vremena, uz moguće prilagodbe ovisno o pacijentu. Dekompresija se može provoditi i na vratnoj kralježnici, a postupak se kao i kod lumbalne dekompresije prilagođava svakom pacijentu. Tijekom terapije pacijent ima mogućnost zaustaviti postupak ako osjeti da mu nešto ne odgovara. U početnim terapijama mogu se pojaviti kratkotrajne reakcije ili prolazno pojačanje postojećih simptoma. To se može dogoditi tijekom prvih nekoliko terapija, zbog prilagodbe tijela na novi podražaj, zbog čega je važno pratiti reakciju pacijenta i prema njoj prilagođavati terapiju.

Zašto je individualni pristup toliko važan?
Iako može izgledati kao da svi pacijenti prolaze isti postupak, parametri terapije ne moraju biti jednaki za svaku osobu. Neki pacijenti bolje reagiraju na jaču silu, dok drugima više odgovara blaži pristup. Nekome poboljšanje dolazi već nakon prvih nekoliko terapija, dok se kod drugoga reakcija može pojaviti tek nakon određenog vremena. Zato terapeut tijekom procesa mora pratiti kako osoba reagira i prema tome prilagođavati terapiju. Važno je pratiti i ponašanje nakon terapije. Primjerice, ako osoba nakon nekoliko terapija osjeti poboljšanje, to ne znači da se odmah treba vratiti svim aktivnostima kao prije. Često se dogodi da osoba pretjera s hodanjem, fizičkim poslovima ili drugim aktivnostima jer se osjeća bolje. Čak i hodanje treba prilagoditi trenutnom stanju. Ako osoba danas može prijeći 300 metara, to ne znači da mora prijeći upravo toliko svaki dan. Nekada je bolje rasporediti kraće šetnje tijekom dana nego odjednom prijeći veliku udaljenost. Važno je pratiti signale vlastitog tijela.

Što je krajnji cilj terapije?
Cilj terapije nije isti za svaku osobu. Ovisi o tome koliko dugo traju tegobe, kakvo je stanje kralježnice i zbog čega je osoba došla na terapiju. Kod nekih pacijenata cilj je potpuno uklanjanje simptoma zbog kojih su potražili pomoć. Kod ljudi koji godinama imaju kronične tegobe realnije je očekivati postupno i značajno smanjenje problema te povratak većem broju svakodnevnih aktivnosti. Najvažnije je da se napredak procjenjuje individualno i da se terapija prilagođava konkretnoj osobi.

Dugotrajna bol u leđima nije nešto što morate jednostavno prihvatiti
Ako bol, trnci ili ukočenost traju danima, mjesecima ili godinama, prvi korak ne mora biti pokušaj da ih još jednom jednostavno "izdržite". Važno je saznati što se događa i postoji li mogućnost liječenja koja odgovara vašem stanju. U NADO centru Rijeka možete opisati svoje tegobe, koliko dugo traju i kako utječu na vaš svakodnevni život. Na temelju početnih informacija stručni tim može procijeniti koji je sljedeći korak i treba li vas uputiti na pregled specijalista. Ako imate dugotrajne bolove u leđima, trnce koji se šire u nogu ili ruku, osjećaj ukočenosti ili druge tegobe koje vam otežavaju hodanje, sjedenje ili spavanje, stručna procjena može biti važan prvi korak prema rješenju.

Za informacije i dogovor o dolasku možete se obratiti NADO centru Rijeka na +385 51 686 900 ili +385 91 361 8436, odnosno putem e-maila info@nado-rijeka.hr. NADO centar Rijeka nalazi se na adresi Škurinjska cesta 1 u Rijeci.

Matija Rađa, Fizioterapeutski tehničar i baccalaureus radne terapije u Nado Centru Rijeka

Follow @torpedo_media