Udruga Vida: Nezaposlenost osoba s poteškoćama mentalnog zdravlja je zanemarivani društveni problem
Autor: Portal Torpedo 01.05.2023
Foto: ArhivaRad i zaposlenost ostaju najzanemarivaniji aspekti dobrobiti i zdravlja kada govorimo o razvoju zdravstvenih i socijalnih usluga za osobe s poteškoćama psihičkog zdravlja.
Rijeka - Ususret Međunarodnom prazniku rada, Udruga Vida želi ukazati na zanemarivani društveni problem visoke stope nezaposlenosti osoba s poteškoćama psihičkog zdravlja kao i manjka usluga podržanog zapošljavanja osoba otežanog psihosocijalnog funkcioniranja.
-Osobe s poteškoćama psihičkog zdravlja jedna su od najranjivijih skupina sugrađana na tržištu rada. Prema recentnim podacima Izvješća o osobama s invaliditetom u Republici Hrvatskoj i Izvješća o aktivnostima HZZ-a u području zapošljavanja osoba s invaliditetom, u Republici Hrvatskoj evidentirano je oko 150 000 osoba s invaliditetom (dalje u tekstu OSI) po osnovi poteškoća mentalnog zdravlja, od kojih je nešto više od pola u radno aktivnoj dobi. Pritom, od ukupnog broja nezaposlenih OSI evidentiranih pri HZZ-u u 2022. godini, samo njih 700-ak pripada skupini osoba s poteškoćama mentalnog zdravlja. Od oko 3000 ljudi sa statusom OSI koji su se zaposlili u 2022., tek je 5% njih s poteškoćama mentalnog zdravlja.
Ove statistike poražavajuće su na barem tri razine: (1) neznatan broj osoba sa statusom OSI po osnovi mentalnih poteškoća registrira se i koristi mjere HZZ-a pri zapošljavanju, (2) potpuno neznatan broj ljudi iz skupine OSI s mentalnim poteškoćama, čak i kada koristi servis HZZ-a se zapošljava (njih oko 150 u 2022. u cijeloj RH), te na kraju, potpuno je jasno da iste statistike ne ocrtavaju stvarno stanje stvari- broj ljudi koji imaju poteškoće mentalnog zdravlja i nezaposleni su, ali nemaju status OSI ili/i nisu prijavljeni pri HZZ-u, značajno je veći tj. sive brojke još su sivije. Prema recentnim internacionalnim istraživanjima, nezaposlenost osoba s težim psihijatrijskim oboljenjima doseže stopu i do 90%. Nemamo argumenata tvrditi da je u našoj državi situacija bitno različita.
Iako u RH imamo pozitivne propise koji reguliraju podršku u zapošljavanju osoba s invaliditetom, gore navedeni podaci ukazuju na to da oni nedovoljno i neadekvatno odgovaraju na potrebe osoba s poteškoćama mentalnog zdravlja kao i onih osoba kod kojih socijalni problemi u zadanom trenutku premašuju kronificirane poteškoće užeg psihičkog tj. zdravstvenog statusa.
Osim manjka adekvatnih mjera podrške u sustavu, onih koje su usmjerene stvarnim potrebama kako osoba koje traže posao i imaju poteškoće mentalnog zdravlja, tako i poslodavaca- glavnih aktera uspješnog radnog odnosa, drugi problemi vezani uz njihovu nezaposlenosti su nedovoljno educirani i prema zapošljavanju angažirani servisi oporavka (zdravstvo i socijalni skrb) i zapošljavanja- nedostaje znanja o ulozi zaposlenosti u ukupnom oporavku i postizanju zdravlja te načinima pružanja pomoći u prilagodbi na posao osobama s poteškoćama mentalnog zdravlja. Na kraju, jedna od najvećih društvenih barijera koja ometa zapošljavanje je društvena stigma (kao i autostigma) vezana uz osobe s poteškoćama psihičkog zdravlja te negativne pretpostavke o njihovoj sposobnosti za rad, ukupno socijalno funkcioniranje te doprinos zajednici i ekonomiji, ističu iz Udruge.
Psihička bolest može utjecati na sposobnost za rad, dovesti i do nesposobnosti, ali vrlo često samo privremeno i/ili djelomično. Međutim, još važnije, rad može pridonijeti poboljšanju psihičkoga stanja. Većina osoba oboljelih od psihičke bolesti želi i može raditi te zapošljavanje gleda smatra važnim kriterijem oporavka. Kod osoba oboljelih od psihijatrijskih bolesti i poremećaja rani funkcionalni oporavak i vraćanje kvalitete života, čega je zaposlenost sastavni dio, pozitivno je povezan s pozitivnim ishodima dugoročnog liječenja.
Osim što je pravo na rad zajamčeno, ustavno pravo svakog građanina u našoj državi, rad i zaposlenost značajna su odrednica postizanja zdravlja tj. oporavka od bolesti. Mentalno zdravlje je stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, može se nositi s životnim stresovima, biti produktivan, raditi te je sposoban pridonositi svojoj zajednici. Rad u tom smislu doprinosi zdravlju omogućavajući integraciju u život zajednice, socijalnu podršku i stvaranje socijalnih mreža te doživljaj osobnoga dostignuća. Ljudi u svojem poslu pronalaze snažan osjećaj smisla, strukturu, ulogu u društvu, kontakte i osjećaj neovisnosti.
Međutim, bez obzira na ova znanja, rad i zaposlenost ostaju najzanemarivaniji aspekti dobrobiti i zdravlja kada govorimo o razvoju zdravstvenih i socijalnih usluga za osobe s poteškoćama psihičkog zdravlja.
Zanemarivanje ovog društvenog problema- na početku teksta navedenih stopa nezaposlenosti ljudi s poteškoćama psihičkog zdravlja te njihovih potreba pri zapošljavanju, isto je i zanemarivanje njihovog prava na rad te prava na cjelovitu zdravstvenu zaštitu i socijalnu skrb.
-Stoga, povodom Međunarodnog praznika rada, podsjećamo na pravo na rad svih građana, pravo na podršku da se zaposlenost ostvari, kao i druga prava iz radnog odnosa: na zaradu kojom može sebi i obitelji osigurati slobodan i dostojan život, na tjedni odmor, na plaćeni godišnji odmor, na socijalnu sigurnost, na zdravstveno osiguranje, na rodiljni i roditeljski dopust, da navedemo samo neke.
Pozivamo donositelje odluka, poslodavce, institucije zdravstva i socijalne djelatnosti, stručnjake kao i građane da podrže sugrađane s poteškoćama psihosocijalnog funkcioniranja u njihovoj borbi za prava na rad, druga prava koja im pripadaju radnim odnosom, a time i cjelokupnu i zaokruženu zdravstvenu i socijalnu zaštitu, ističu iz Vide.
