Uloga Jadrolinije u Domovinskom ratu se ne zaboravlja

Uloga Jadrolinije u Domovinskom ratu vrednovana je brojnim priznanjima i odličjima, a 1991. godine primljena je i Vjesnikova Plava vrpca za hrabrost. Trojici poginulih pomoraca s Perasta priznat je status branitelja.

Rijeka – „Uoči nadolazećeg blagdana 18. studenog, kada obilježavamo Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, želimo govoriti i podsjećati na ulogu Jadrolinije u obrani Domovine te iskazati zahvalnost svima onima koji su živote položili za Hrvatsku - bilo na kopnu ili na moru“, napisali su iz Jadrolinije.

Hrvatska se branila s kopna, iz zraka te s mora, a Jadrolinija je i u ratnom vremenu ostala pouzdana veza otoka i kopna unatoč opasnostima. Agresiji i blokadama Jugoslavenske ratne mornarice Jadrolinija se suprotstavila plovidbom i hrabrošću svojih pomoraca, od kojih su desetorica svoje domoljublje platili životom. Osamdesetak ih je bilo na bojišnici, u postrojbama HV-a poginula su trojica, a dvojica su ostali trajni invalidi Domovinskog rata.

Ratno stanje na Jadranu započelo je već 27. lipnja 1991. godine sukobom JNA sa Slovenskom teritorijalnom obranom. Tada su brodovi Jadrolinije evakuirali oko 10.000 putnika, uglavnom stranaca s Jadrana. Najviše ih je prevezao trajekt Istra, i to u Trst, a pomagali su u tome i Ilirija te Marko Polo. Dana 2. srpnja 1991. godine, poslovodstvo Jadrolinije proglašava radnu obvezu za sve pomorce i ostale djelatnike na kopnu.

Tijekom kolovoza, brodovlje JNA zauzimalo je strateške pozicije oko Šibenika i Zadra gdje učestalo dolazi do sučeljavanja s hrvatskim snagama. U vrijeme kada Vukovar doživljava najžešće napade, pokraj otoka Visa stvarala se koncentracija Jugoslavenske ratne mornarice. Trajekt Klimno poslan je u zadarsko okružje gdje je iz najžešćih napada izlazio s manjim oštećenjima. Ipak, 11. rujna, trajekt je napadnut i blokiran u novigradskom priobalju te je ondje djelomično potopljen. Poslije nekoliko dana posada trajekta Pelješčanka – izbjegavajući blokade – sudjeluje u operaciji kojom se prevozilo naoružanje za postrojbe Hrvatske vojske.

Pomorske blokade

Prva pomorska blokada Jadrana započela je 17. rujna 1991. Brodovi su u lukama morali ostati privezani. Pomorski je promet bio potpuno paraliziran. No, blokadama usprkos, trajekt Pelješčanka je prevozio eksplozivna sredstva i obavljao druge poslove za potrebe Hrvatske vojske. Prva blokada završila je 23. rujna, a idućeg je dana u akciji zarobljavanja oružja u luci Ploče preminuo konobar s trajekta Pelješčanka, Mate Tomaš. Krajem rujna, Jadrolinija uvodi svakodnevne dužobalne veze između Rijeke, Zadra, Splita i Dubrovnika.

Brod Perast je 1. listopada 1991. godine, vraćajući se u dubrovačku luku morao skrenuti za Slano jer je već bila na snazi odluka o blokadi luke Gruž. Za vrijeme prvih napada na luku i brod, posada se sklonila u obližnju šumu.

Dana 4. listopada posada se dogovorila da napusti brod jer ga nije bilo moguće izvući iz tog područja. Dio posade, uz ostalo stanovništvo grada, krenuo je pješice prema Dubrovniku, a dio, njih trojica, namjeravali su preko Pelješca stići do Mljeta svojim obiteljima. Ondje, nažalost, nikada nisu stigli. Izgubio im se trag, a tek tri mjeseca kasnije potvrđena je njihova pogibelj. U tom su napadu ubijena trojica pomoraca – kormilar Niko Nodilo, upravitelj stroja Pero Sršen i motorist Anton Matić.

Druga blokada započela je 3. listopada, a i prije njezina uvođenja JRM priječila je i ometala plovidbu na Jadranu. Mnogi trajekti Jadrolinije nisu poštovali ovu zabranu. Danju bi mirovali u lukama, a potom noću, bez brodskih svjetla, održavali vezu s otocima. Priskačući u pomoć unesrećenom sugrađaninu od granate je poginuo Vinko Albašić, zapovjednik broda Lara.
U listopadu 1991. godine neprijateljski zrakoplovi gotovo svakodnevno napadaju trajekte u luci. Napadnuti su trajekti Rapske plovidbe na liniji Jablanac – Mišnjak te Jadrolinijini trajekti Sv. Juraj i Kačjak na liniji Prizna – Žigljen, pri čemu je poginuo i jedan putnik. U zračnom je napadu tih dana oštećen trajekt Borik koji je zatim velikim naporima posade vraćen u promet. Padom Masleničkog mosta, veza ostatka Hrvatske s Dalmacijom preko otoka Paga bila je jedina mogućnost. Zbog zračnih napada na Paški most, trajektima Jadrolinije uspostavljena je veza na liniji Miletići – Fortica.

Posada trajekta Jazine se tijekom druge pomorske blokade zatekla u luci Preko. Tijekom opće opasnosti i zamračenja luke, tražeći sigurno mjesto za sklonište poginuo je Božidar Milić, vođa stroja. Iskravši se s Perasta mornar Denis Ćimić priključio se dragovoljcima Domovinskog rata te je položio svoj život u obrani Dubrovnika.

Treća pomorska blokada Jadrana trajala je od 8. studenog do 3. prosinca 1991. godine. Jadrolinija je morala zaustaviti plovidbu na svim linijama. Tijekom blokade u mnogobrojnim napadima pogođeni su brodovi Jadrolinije. Tako je primjerice neprijatelj napadao trajekte Borik i Viru kod Paga, brod Postiru u luci Gruž, a u više navrata je napadnut i trajekt Badija na liniji Biograd – Tkon.
Konvoj libertas

Dana 1. listopada 1991. godine, drevni grad Dubrovnik napadnut je s kopna, mora i iz zraka, a već 17. rujna Jugoslavenska ratna mornarica uvodi potpunu pomorsku blokadu grada. Nakon što je presječena Jadranska magistrala, jedina veza Dubrovnika s ostatkom Hrvatske bila je plovidba Jadrolinijinih brodova. Dubrovnik je bio bez vode, struje, hrane i lijekova, a u gradu se nalazilo oko 50.000 stanovnika i izbjeglica iz susjednih mjesta. Težnja za pomoći razorenom Dubrovniku kulminirala je u spontanom organiziranju poznatog konvoja Libertas, predvođenog Jadrolinijinom Slavijom. Konvoj je na svojem putovanju pristao u Zadru, Šibeniku, Splitu i Korčuli, postepeno rastući svaki put zahvaljujući pridruživanju mnoštva manjih brodica. Konvoj je 31. listopada uplovio u luku Gruž donoseći svjetlost nade i slobode zarobljenom Dubrovniku.

Napad na Split

U rano jutro, 15. studenog 1991. godine, s brodova JRM smještenih u Splitskom i Bračkom kanalu napadnut je Split. Nakon teške borbe, 16. studenog 1991. godine, Hrvatska ratna mornarica izborila je svoju najveću pobjedu u Domovinskom ratu. Njome je započelo postepeno oslobađanje obale i otoka, a jugoslavenska se ratna mornarica morala povući na otoke Vis i Lastovo, te u Boku Kotorsku.

Agresoru su tijekom napada na meti bili i bijeli brodovi Jadrolinije. U napadu agresora na trajektnu luku pogođeni su trajekti Bartol Kašić i Vladimir Nazor. Od granate koja je pogodila trajekt Vladimir Nazor smrtno su stradali Dinko Maras, upravitelj stroja i Jure Kalpić, motorist, dok su Ante Vidović i Mate Domaćin bili ranjeni.

Ratu i agresoru odgovoreno je na jedini mogući način i onako kako je Jadrolinija znala – ploveći blokadama usprkos. Najveću su cijenu platila desetorica poginulih pomoraca. Oko osamdeset djelatnika Jadrolinije otišlo je na bojišnicu. Više je brodova oštećeno, a potpuno su izgubljeni trajekti Klimno, Supetar i Kačjak te brod Perast. Osim na brodovima i trajektima, mnogi pomorci i djelatnici Jadrolinije sudjelovali su u obrani Domovine u postrojbama HV.

Uloga Jadrolinije u Domovinskom ratu vrednovana je brojnim priznanjima i odličjima, a 1991. godine primljena je i Vjesnikova Plava vrpca za hrabrost. Trojici poginulih pomoraca s Perasta priznat je status branitelja.

Follow @torpedo_media